Najnoviji true crime Netflixov premijerni hit prati još jednu diaboličnu priču koja izmiče razumijevanju ljudi i života na način koji bi bio razumljiv ikom nesociopatskom i funkcionalnom građaninu.
Redatelj Chris Smith, majstor portreta karizmatičnih manipulatora (Fyre, Jim & Andy), u 91 minuti sažima gotovo dvadeset godina istrage oko Thomasa Randolpha, Las Vegasovca kojemu je umrlo četiri od šest supruga.
Samo je smrt šeste, Sharon Causse 2008., proglašena ubojstvom i oko nje film gradi tijesan, hladnokrvan triler o sustavu koji je desetljećima gledao na drugu stranu. Vodiči kroz labirint njegova zločina su Dateline producent Dan Slepian i detektiv Dean O’Kelley, uz kćer pokojne Sharon, Colleen Beyer i svjedoke iz ranijih brakova.
Pritom svaki novi brak, savezna država i smrt dodaje sloj uzorka koji postaje vidljiv tek kad se sve složi. Policijski materijal, arhivske snimke i sam Randolph lijepe se bez suvišne dramatizacije.
Najveća kvaliteta filma je vrlo direktan pristup kamerama glavnom liku s njegovom privolom, naravno
Randolph je pred kamerom zastrašujući ne zato što glumi čudovište nego zato što glumi običnog, simpatičnog čovjeka koji je žrtva spleta nesretnih okolnosti. Smith i Slepian mu nude dovoljno užadi za zapletanje ali prema ponuđenom i viđenom tip se nelako zapliće, a kamoli stavlja oko vrata, tako da film dobrim dijelom služi kao njegova pozornica; žene dobivaju lica, obitelji i glasove, ali narcisoidnost u svakom njegovom kadru guta priču.
Mana koje je zgusnutost na krugove kretanja koje mire pravni labirint (osuda, poništenje presude, ponovno suđenje) i ranije smrti čije se uzročno posljedične veze prelijeću, ali ključno je pitanje kako je jedan čovjek godinama živio od polica osiguranja i kako ostaje bez dovoljno sustavne analize institucija koje bi prikupile kvalitetne dokaze mimo usklađivanja priča svjedoka kojima bi sabrali dovoljno dokaza za njihovu verziju krivnje.
Vrijedi li pogledati dokumentarni film “Udovac” ?
Riječ je o zgusnutom, disciplinirano ispričanom dokumentarcu koji se, za razliku od napuhanih miniserija, ne razvlači, pretjerano u svjedočenju dijabolika. Film nikako nije revolucija žanra, ali je dovoljno kvalitetno iznesena uznemirujuća studija narcisoidnosti i određene birokratske nemoći, do momenta kad ljudi povjeruju u krilaticu kako je pravda spora ali dostižna. Bar za američku TV/streaming publiku.
Ocjena: 7.5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube