Još od Lucasovih Američkih grafita, Dazed and Confused ili Breakfast Cluba, Mean Girls, Lady Bird, Superbad, preko epskog Društva mrtvih pjesnika Petera Weira, sve do recentnih Licorice Pizza PT Andersona, Boyhood Linklatera tzv. coming of age filmovi su činili vrlo isplativ i zavodljiv filmski žanr, drag amerikaniziranim filmoljupcima.
Problemi, izazovi i dvojbe klinčadije
Kao što Japanci pate za klinkama u školskim uniformama i suknjicama, tako Ameri vole vidjeti romansirane prikaze klinaca kroz razne faze i izazove odrastanja. Sama dramska premisa voajerizma kroz dvojbe, nesnalaženja, probleme, izazove i dvojbe klinčadije
daje poprilične izvedbene mogućnosti razvijanja priče u raznim smjerovima ganjanja teenage alijenacija. Dodate li im glazbu, koncept je win win. Osobito ako je o jednom od najizdržljivijih žanrova s iznimno vjernom bazom štovatelja.
Dvoje klinaca spojeni na terenu štovanja metala traži dodatne članove za formiranje benda Skullfucker koji će razvaliti na školskom Battle of Bands natjecanju. Nakon neuspješne potrage za basistom, pojavljuje se djevojka koja svira čelo. Odatle se regrutiraju prve simpatije, mržnje, nošenja s (ne)uspjehom, križaljke sudaranja sa svijetom odraslih. Klimaks će doći u vidu finalnog obračuna s potencijalno daleko muzikalinijim i pop strujama bližih gažera.
Morbius (Daniel Espinosa): Morbidno priglupi superherojski film
Izostaje iritantna pojava Jacka Blacka s gitarom
Metal Lords je američka glazbena drama redatelja Petera Solletta i scenarista D.B. Weiss koja daje ponešto drugačije svjetlo na mogućnosti adoptiranja heavy metala u ne samo srednjoškolski mainstream. Smješten negdje između bezveznog School Of Rock i ozbiljnog dramskog traga Sound Of Metal, Metal Lords je zavodljiva priča o klinačkim lutanjima, traženjima identiteta, dokazivanjima na ivicama izlaska iz djetinjstva i pokušaja odrastanja. Isproducirana po svim šablonama i matematičkim šprancama rađenja tog modela filmova bude daleko bliže School of Rock momentu nego i jednom od pobrojenih kvalitetnijih filmova, srećom pa izostaje iritantna pojava Jacka Blacka s gitarom i pasivno agresivnim uvjeravačkim stavom kako je to što radi najgenijalnije na svijetu i smisao života.
U glavnim ulogama rolaju Jaeden Martell, Brett Gelman, Brett Gelman, Katie O’Grady i Isis
Hainsworth kao neki novi klinci na koje ćete skretati pažnju u nekim im budućim ostvarenjima dok će odnosni film tretirati kao jedan od onih u kojim su se grupirali i dobili poligon prilike pokazati koliko umiju. Uz hvaljenje Anette Haellmigk za kameru i Stevea Edwardsa za montažu te izbor glazbe koja će defilirati centralnim riff, solo i rol punktovime od Metallice do Slayera i natrag, nije zanemariv potpis Toma Morella, gitarista Rage Against The Machine, kao jednog od izvršnih producenata ovog simpatičnog djela.
OCJENA: 6/10