Četvrtak, 2 prosinca, 2021

Pogled kroz ekran: Kad dobri duh zaspi…

Povjesničar filma Daniel Rafaelić povodom Štivičićeva odlaska rekao je da smo izgubili "ključ razumijevanja intelekta u književnosti". I ne griješi pritom, Štivičić je imao ključ razumijevanja i za Krležu

Uz neke ljude odrastate, oni vas formiraju, njihovo ime postaje opća imenica u najpozitivnijem svom obliku a da oni toga nisu ni svjesni. Tomu je tako jer vam se putevi nisu ukrstili niti ste se ikada sreli, a znate, jako znate da ste bliski na određenoj razini.

Dobri duh televizijske drame

Kad odu, onako nepovratno, shvatite koliko su nas obogatili onim što su radili. Zatekla me tako vijest o odlasku Ive Štivičića, dobrog duha televizijske drame i urednika čijeg se imena sjećam dok sam na najdražem djedovu kauču gledao tog profinjenog gospodina kako objašnjava što ćemo gledati na ekranu i zašto je to važno.

Možda je baš u tom trenutku televizija kao medij dječaku s kauča počinjala biti strastveni dio života. Da je ostavio samo naslov “Kuda idu divlje svinje”, bilo bi dovoljno da svi skupa poželimo tragati za njima vječno pa možda čak i da ih u nekoj metamorfozi utjelovimo.

Mlada i šarmantna Tena Štivičić

Ne samo da pamtim gospodina Ivu s ekrana, nego se, svakako ne slučajno, dogodilo da je u drugu televizijsku emisiju koja mi je povjerena na Osječkoj televiziji došla mlada i šarmantna Tena Štivičić. Lomljiv od treme pred tim predivnim bićem, pred kamerom još uvijek neiskusan, dok pričamo o njezinoj drami “Fragile”, nisam imao hrabrosti reći koliko je otac bitan. Tada sam mislio samo o tome hoću li uspjeti postaviti sva željena pitanja. Danas je u glasnicama puno više iskustva, ali s tim, čini mi se, raste i poštovanje prema onima koji to zaslužuju.

Premijera drame ’64’ Tene Štivičić otvorila sezonu posvećenu ženama u HNK

Ovo je prigoda zahvaliti onima zbog kojih je televizija postala nezamjenjiv segment života – gospodinu Ivi jer me naučio voljeti ekran i našem Amadeusu medija, besmrtnom i punosnažnom Andriji Jarku zbog kojeg se kotač života okrenuo tako da tv medij promatram i s druge strane ekrana.

Jer od nečega se, na koncu, mora i umrijeti

Povjesničar filma Daniel Rafaelić povodom Štivičićeva odlaska rekao je da smo izgubili “ključ razumijevanja intelekta u književnosti”. I ne griješi pritom, Štivičić je imao ključ razumijevanja i za Krležu. A nitko ga nije interpretirao bolje od ekipe koju je skupio Antun Vrdoljak za potrebe ekranizacije kulta – “Gospode Glembayevih”. Žarko Potočnjak odigrao je tamo Pubu Fabriczija i vječno se utetovirao u naša srca. Umro je jučer, a ostao prisutan  ponajprije kao Puba Fabriczy. Lik koji je u jezik uveo riječ ubogarka i izgovorio fiškalsko bešćutnu, a sjajnu repliku: ”Jer od nečega se, na koncu, mora i umrijeti”.

Da ne bi sve bilo tužno i lišeno nade u sadašnjost ovoga tjedna zaslužan je monsinjor Mate Uzinić, nadbiskup koadjutor riječki. Gostujući u Pressingu na N1 rekao je da se ne osjeća najliberalnijim biskupom kako ga vole zvati te da svaki dan živi slogan službe – od ljudi za ljude.

Kršćanska Europa ugrožena je od kršćana koji se tako ne ponašaju.” Kad čujemo da je homoseksualni čin grijeh pomislit ćemo da je Uzinić baš kao i svi drugi svećenici, ali on ima dodatak – ”problem je koncentrirati se na grijeh, a zaboraviti osobu”. Ta rečenica je dokaz da dobri duh i dalje živi. 

Pročitajte još...

IN MEMORIAM: Ivo Štivičić: Dramaturg i storyteller iz nekih drugih vremena

Ivo Štivičić je umro u noć kada je njegova darovita kći Tena Štivičić imala premijeru svoje nove drame "64" u zagrebačkom HNK. Njegov je odlazak svjedočenje odlaska kvaliteta i pismenosti gospodskih i trezvenih intelektualaca koji su držali visoki rang svoje profesije

Pogled kroz ekran: ‘Dnevnik velikog Perice’ – klasik nakon klasika!

Šest epizoda čiste pozitive posložene su na dovoljno neobičan način da bi bio - dodatno zanimljiv. Velikog je Pericu maestralno utjelovio talentirani Živko Anočić imajući pored sebe dvije glumačke fatalne žene – Ivu Babić i Csillu Barath-Bastaić

Pogled kroz ekran: Moć medijskog glasa kao putokaz

Prošla je godina bila prepuna događaja koji riječ guše u grlu, ali u eteru se mora ostati pribran, jer radio i televizija publici su oaze povjerenja

Pogled kroz ekran: Otkrivati godinama skriveno, mijenjati živote pojedincima…

Toliko prirodnog osjećaja za reakcije i topline za goste dugo nismo vidjeli. Dok ju gledate želite biti gost njene emisije jer ste u tom trenutku kod specijalista za dušu...

Povezano

Pogled kroz ekran: Andrija Jarak – transfer koji je zatresao medijsku scenu

Od njega se uči koncentracija, konciznost i jednostavnost izričaja, pred kamerom je jedan od nas gledatelja. Kod Jarka nema viška riječi, malo vremena pretvara u dovoljno, čovjek je uvijek na prvom mjestu

Pogled kroz ekran: Otac i TATA – četiri slova najveće ljubavi

Gabrijela se vratila u svoj grad i sretna je. Ponosna na tatu, ostaje tu. Znajući da će se kolona sjećanja i najboljih namjera prema Vukovaru vratiti. A sve s ciljem – da se ne zaboravi

Pogled kroz ekran: Ivana Petrović – književnica među novinarima ili moć pojedinca u kolektivu

Nedjeljni Dnevnik ima jedan dodatni kristal u lančiću - 'Pregled tjedna Ivane Petrović'. Šest i pol minuta zbog kojih mi bude drago i što jedan misli da ima pravo na virus, drugi preko trećeg bilda rastući ego zbog nedovoljno atraktivne funkcije, poručujući četvrtom da je pametniji i čišći od njega

Pogled kroz ekran: Papir i ekran ne podnose sve i ne smijemo pristati na to!

Vukovar je svetinja. I uvijek će biti. Zbog svih žrtava, ali i svih koji su preživjeli strahote i sva zvjerstva devedesetih. Za naše kolektivno dobro – poštujmo svetinje, razmislimo kome i kada se valja ispričati jer, ionako, život je jedan

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime