Na izmaku godine koja je iznjedrila brojne nove regionale filmove donosimo pregled onih kojih se ne bi posramila ni najbolja svjetska kinematografija. Nadamo se da ste ih sve pogledali!
1/ QUO VADIS, AIDA (Jasmina Žbanić)
Ovogodišnji laureat Europskih filmskih nagrada i kandidat za Oscara za inozemni igrani film postratna je potresna izbjeglička drama koji je bez konkurencije nakon Kustinih ranih radova i “Ničije zemlje” Danisa Tanovića najbitniji bosanskohercegovački film posljednjih dekada.
2/ NEBESA (Srđan Dragojević)
Iako kvalitativno iza remek djela ‘Lepa selo lepo gore’ i ‘Rana’ i zabavnog segmenta prvog dijela “Mi nismo anđeli” posljednji film srpskog psihologa i redatelja Srđana Dragojevića komunicira s pametnom zafrkancijom i grotesknom kritikom spona religije i umjetnosti te prodavanja magle svojstvenog Balkanu. Uhvaćen u istom procijepu u kojem je sjajna Brešanova tragikomedija “Koja je ovo država” ostala neshvaćenom satirom na račun još satiričnije države, te momentu kojim je uspio zakucati “Paradu”, ovaj film je nešto poput ranog Kusturice bez kočnice ili balkanske inačice Kevin Smithove “Dogme”.
3/ MURINA (Antoneta Alamat Kusijanović)
Obiteljska artistična i pomalo autistična drama s potpisom Scorsesea kao jednog od izvršnih koproducenata i cannesovskom nagradom jedan je od filmova s ovih terena kojem su, čini se, izmakle prilike biti daleko pečatiranijim u smislu ne samo nagrada nego i feedbacka gledatelja i struke s ovih prostora. Je li izostanku kumovala zavist kolega ili neki drugi razlog odgovore će dati slijedeći filmovi mlade redateljice.
4/ ZBORNICA (Sonja Tarokić)
Socrealizam s elementima groteske iz školskih zbornica, uz živopisne karaktere glavnih rola, još jedan je od domaćih filmova o kojima se nedovoljno pričalo i pokušavalo ga izmaći crnim rupama domaće kino distribucije.
5/ TOMA (Dragan Bjelogrlić)
Najgledaniji film godine i jedan od najgledanijih filmova regije novog milenija biopic je o životu i tugama kavanskog pjevača Tome Zdravkovića čiji blockbuster status krpa razne scenarističke prekremane detalje i make up nosa glavnom glumcu koji je dobar dio filma izgledao kao da će otpasti. No, ako preskočite te sitnice koje život ne znače, dobili ste korektnu romansiranu tragiku života za ljubitelje balkanskog patosa.
6/ TEREZA 37 (Danilo Šerbedžija)
Jedan od najnagrađivanijih filmova lani s naših prostora opora je, siva, sumorna i beznadežna drama pomalo neurotične glavne junakinje u egzistencijalističkom procijepu između nesnalaženja na stranputicama nestale mladosti i galopirajuće krize srednjih godina.
7/ A BILI SMO VAM DOBRI (Branko Schmidt)
Pokušaj ponavljanja formule “Metastaza” i “Ljudoždera vegeratijanca” u slučaju o braniteljskim procijepima nije uspio, ali imaju Damira Avdića za soundtrack i Renea Bitorajca čiji autopilot spašava film.
8/ DESET U POLA (Danis Tanović)
Sarajevski oskarovac odgovara na relativno banalno pitanje što se dešava u regiji kad se postavi pitanje najboljih ćevapa, a jedna će Zagrepčanka influencerica znati odgovor na pitanje.
9/ PO TAMBURI (Stanislav Tomić)
Za sprdanje Walter Hillovih “Warriorsa” i pretvaranje istog u karikiranje na balkanski način moguće je imati malo više od oživljavanje recepta ekranizacije zgoda narodnog heroja Ljiljana Vidića i avantura posljednjeg Srbina u Hrvatskoj.
10/ JUŽNI VETAR 2: UBRZANJE (Miloš Avramović)
Eksploatacijski akcić po uzoru na XXX balkanska je prilagodba istog koja nije isfurala prenadutog Vina Diesela već Miloša Bikovića kao novu regionalnu superzvijezdu.
10/ PLAVI CVIJET (Zrinko Ogresta)
Sve što vrijedi za “Terezu 37” vrijedi i za novi film Zrinka Ogreste minus seksualne epizode.