Subota, 23 ožujka, 2024

Lucija Šerbedžija: Snimam svoj prvi glazbeni album i sama pišem pjesme!

Njezin je zadnji projekt digao prašinu u javnosti, a novi bi mogao još veću! O novoj predstavi, ali i brojnim budućim i sadašnjim projektima, o radu s bratom Danilom, šetnjama po šumama, ali i sasvim novoj ulozi kojoj se jako veseli otvoreno progovara jedna od najcjenjenijih domaćih glumica

Jedna od najcjenjenijih hrvatskih glumica Lucija Šerbedžija radi punom parom, iza nje su brojni projekti, a posljednji je podigao ‘dosta prašine’ zbog tematiziranja ženskih pitanja.



Naime, u drami svestranog pisca i glazbenika Mate Matišića, a u režiji Paola Magellija, gledatelji su mogli uživati u ZKM-u u predstavi “Ja sam ta koja nisam”. Riječ je o tri jednočinke, priče o tri potpuno drugačije žene u različitoj životnoj dobi, a za pozornicu ih je prilagodila i dramaturški obradila Željka Udovičić Pleština.

O novoj predstavi, ali i brojnim budućim i sadašnjim projektima, radu s bratom Danilom, nerealiziranim projektima, redovitim šetnjama po šumama, ali i sasvim novoj ulozi kojoj se jako veseli razgovaramo s Lucijom nedugo nakon premijere Megellijeve “Ja sam ona koja nisam”.

Žene su u našem društvu postale glasnije i hrabrije

U nedavnoj Magellijevoj kazališnoj premijeri u ZKM-u “Ja sam ona koja nisam” (po tekstu Mate Matišića), uz vas glumi pravi glumački dream team – Hrvoje Begović, Dado Ćosić, Anđela Ramljak, Urša Raukar, Milivoj Beader i drugi. Diglo se dosta buke po pitanju tematiziranja ženskog pitanja. Kakvi su vaši dojmovi nakon premijere, s malim odmakom?

Mogu reći da sam baš jako sretna i počašćena da sam dio te velike i lijepe predstave, a i reakcija publike je fantastična te su ulaznice rasprodane već za sljedećih mjesec dana.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Lucija Serbedzija (@lucijaserbedzija)

U ovom još uvijek patrijahalnom društvu pozicija žene se ne mijenja brzinom kojom bi trebala, u svakom slučaju smo postale glasnije i hrabrije, a time i zastupljenije

Koliko ste imali duge i intenzivne probe te kako je izgledao sam rad na predstavi? To vam nije prva suradnja s Magellijem, zar ne? Volite raditi s njim…

Probe su zaista ispale duge budući da smo predstavu počeli raditi još prošlog ožujka, imali stanku tijekom ljeta i dovršili sada u jesen. S Paolom obožavam raditi, a naše kazališno upoznavanje počelo je prije 20-tak godina te smo puno, puno lijepih predstava već napravili zajedno. Super se kužimo, tako da već u pol njegove rečenice shvatim što želi i on u sekundi u mom pogledu vidi gdje smo – to je prilično rijetko i zaista gušt i olakšanje.

Pozicija žene u današnjem domaćem društvu – uopće koliko pratite i koliko se bavite tom tematikom?

U ovom i dalje patrijahalnom društvu pozicija žene se ne mijenja brzinom kojom bi trebala. U svakom slučaju smo postale glasnije i hrabrije, a time i zastupljenije. Evo, s umjetničkog aspekta, sve je više sjajnih ženskih likova i u kazališnim tekstovima i na filmu.

Nakon dosta vremena opet sam snimala film 

Osim toga, ljetos ste snimili i kratki film “Osma zapovijed” s producentima Velimirom Grgićem i Dariom Lonjkom… Grgić kaže da ste domaća screamo kraljica. Kako je bilo osim urnebes fora i zabavno?

Hahaha… Ne znam što to zapravo znači, ali shvatit ću to kao kompliment. Zaista je bilo prezabavno i osim što sam upoznala zanimljive i talentirane ljude, nakon dosta vremena opet sam snimala film – što mi, priznajem, baš jako fali.

Potpuno mi je svejedno koji žanr je u pitanju

Nedostaje raznih žanrovskih filmova na našem filmskom planu, biste li glumili u slasheru ili nekom kvalitetnom hororu i koje filmske uloge još priželjkuješ da bi ti bio baš ‘ćeif’ glumiti?

Potpuno mi je svejedno koji žanr je u pitanju, glavno da su dobre i zanimljive uloge, a ubij me, ne znam što je slasher (hahaha). 

Krajem prošlog i početkom novog milenija bilo je puno projekata u kojima ste imali glavnu ili istaknutu ulogu (Mondo Bobo, Bogorodica, Polagana predaja…), a zatim ste napravili izlet u međunarodnu produkciju i ukazanje u “Saintu”, pa usporili otkad vam je majčinstvo postalo prioritet. Jeste li ikad žalili za nekim rolama ili ne razmišljate u kategorijama propuštenog?

Ne mogu se požaliti, stvarno sam prilično filmova snimila, ali da sam imala sreće s ulogama kao u kazalištu, eto i nisam. Tko zna, možda prave tek čekaju.

Jako sam ponosna na bracu

Glumili ste također kod brata Danila u “72 dana” i u “Oslobađanju Skopja”. On s novim filmom “Terezom37” ide put Oscara. Pričali smo ranije i izjavili ste kako vam je to – super film. Koliko pratite recentni domaći i regionalni film te ima li nekih koje biste posebno izdvojili?

O, jako sam na bracu ponosna. S njim je neviđen gušt raditi, miran je, fokusiran, jednostavan, talentiran i ugodan. Volim “Terezu 37” i nekoliko puta sam gledala film, o kakve prelijepe uloge su svi napravili, milina. Pratim i volim regionalne filmove. “Otac” mi se jako svidio, “Ne gledaj mi u pjat” me isto oduševio.

Ne mogu se požaliti, stvarno sam prilično filmova snimila, ali da sam imala sreće s ulogama kao u kazalištu, eto i nisam. Tko zna, možda prave tek čekaju

Vezano za vaše prezime, ne prođe razdoblje da u našem visokopolitiziranom društvu ne pletu po Radi i oko Rade… Kako komentirata nedavna zbivanja oko zabrane njegova koncerta u Vinkovcima? 

Ne bih Vam na ovo pitanje odgovorila, nemoj te se ljutiti.


Bježim u prirodu ljubiti i grliti drveće…

Kako se uopće postavljate i snalazite i jesi li zainteresirani za bilo što mimo svog kulturnjačkog života? Mislite li da u Hrvatskoj ima nade i smisla “okulturnjavanje” na široj razini ili nema nade – prćija i zatupljenost opstane uvijek po kritičnoj masi prćija i zatupljenost?

Ne bavim se politikom, no budući se ona itekako bavi nama, smatram da je odgovornost svakog pojedinca ne izabrati apatiju kao rješenje, negoć da bude aktivan, podržava ili se suprotstavlja aktivno stvarima koje nas se izravno tiču i pišu nam budućnost.

Imali ste posljednjih godina i nekoliko grdih lomova i udesa koji su usporili vaš glumački aktivizam. Jeste li ok – otkad koračate prirodama s probranim društvom? Kako cardio :-)? 

Sada se zezam da sam nakon ozljede lijeve pa desne noge napokon izbalansirana i da smo s time završili. Treniram svaki dan i bježim u prirodu ljubiti i grliti drveće, u tome nalazim istinsku ljepotu i mir.

Na albumu će biti 10 pjesama, imat ću jednog famoznog gosta, jednu obradu, a stil ne znam odrediti, mislim da će se sam postaviti kad sve snimimo – pjesme su tople, uglavnom ljubavne, intimne i iskrene…

Za pri kraju ove korona godine, kako i kamo gledate prema 2022. i dalje. Planirate li, ako se smije uopće planirati išta u ova vremena?

Vidite, dao Bog da mi prođe onaj TV pilot “Brak je mrak” što sam snimala pa da se puno smijemo i zezamo. Radim novu predstavu u ZKM-u s Pavlicom Bajsić “Halohalo ovdje radio Zagreb” o Boženi Begović, a paralelno snimam i svoj prvi glazbeni album! To me izuzetno usrećuje, a i ponosna sam što su me Branko Markota i Zvonimir Dusper – koji su radili aranžmane – natjerali da sama pišem riječi za pjesme.

Eto, prva stvar uskoro već izlazi van, a i spot – ne mogu dočekati. Na albumu će biti 10 pjesama, imat ću jednog famoznog gosta, jednu obradu, a stil ne znam odrediti, mislim da će se sam postaviti kad sve snimimo – pjesme su tople, uglavnom ljubavne, intimne i iskrene…

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Lucija Serbedzija (@lucijaserbedzija)

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime