Otprilike kako je Quentin Tarantino revitalizirao karijere Johna Travolte i Brucea Willisa u “Pulp Fictionu”, vraćajući im kontekst fantastičnih i iskoristivih dramskih, istodobno zabavnih glumaca, motivski nešto slično radi film “Nepodnošljiva težina golemog talenta” za rijetko posrnuloga glumca Nicka Cagea.
Posljednjih dekada zarobljen u eksploatacijskim B akcić trash krimićima i filmovima, nekoć hvaljen odlomak Coppola familije, Nicolas Cage je zapeo između privatnih financijskih i emotivnih bankrota.
Srozao respektabilnu karijeru nauštrb nove titule heroja B filmova
Tu se metafilmski nastavlja premisa priče ovog filma u kojem Nicolas Cage osoba, glumi Nica Cagea glumca, koji po svaku cijenu želi dobiti ulogu u nekom od novih filmova gorespomenutog Quentina Tarantina. Istodobno s neuspješnim pokušajima profi misije ima privatne borbe s kćeri tinejdžericom, s kojom pokušava nivelirati odnos od njezine netrpeljivosti na razinu barem podnošljivog.
View this post on Instagram
Uz činjenicu da si je prihvaćanjem uloga u cijelu nizu kardinalnih filmova od devedesetih nadalje srozao ideju respektabilne glumačke karijere nauštrb nove titule heroja B filmova stiže ponuda njegova velika fana, milijunaša sumnjivih izvora kapitala Javija Gutierezza (sjajni Pedro Pascall iz Narcosa i GOT-a) – koji mu nudi milijun dolara za nastup na njegovu rođendanu. U tu se ponudu ubacuje CIA koji želi Cagea za ozvučenog špijuna kako bi sabrali dovoljno dokaza za uhićenje poslovnjaka, Cageova fana.
U rukama inteligentnog redatelja i dobrog scenarija
Na zabavnoj premisi, koja potencijalno kompletno vuče plot iz paralelnog svemira i realnih događaja Nicolas Cageovog života, film dobrim dijelom sniman u Dubrovniku gotovo u kompletu leži na sjajnoj kemiji dvojice glavnih glumaca stvarajući pomalo drugačiji buddy buddy odnos od očekivanog. Ono što glumi i koliko karikira Nicolas Cage metafilmskog sebe je već dovoljno za uživanje u autoironiji koja mu može samo ovim filmom kompletno oporaviti karijeru i vratiti je u doba kad je snimao “Moonstruck”, “Arizona Junior”, “Leaving Las Vegas”, “Wild At Heart”, “Adaptation”, pa i akcijske blockbustere tipa “Face Off”, “Con Air” ili simpatične strip sporedne role poput “Kickassa”.
View this post on Instagram
Sve “Wickermanove”, “Left Behind”, “Arsenale”, “Deadfallove”, “211”, “Umiranja svjetla”, “Zandaleeve”, “Ghost Ridere” i slične desetine jedva probavljivog filmskog sadržaja, mogao bi rolom sebe samog staviti u stražnji džep, potapšati se rukama po dvije tri dekade promašaja, uzeti rokovnik i okrenuti list u smjeru nove karijere. One u kojoj nije predmet rugla ni internetske zajednice koja ga je oblikovala kao lika čije preglumljavanje ne daje 100% kad treba i ne treba, pače nekad postotkometri nemaju brojaka ni skala za numeriranje Cageova preglumljavanja. U rukama inteligentnog redatelja i dobrog scenarija on ne mora nužno sloviti kao karikatura sebe samoga. Dapače, on može odglumiti sebe samoga, drugačijeg, a istog.
Jedan od najzabavnijih filmova godine
Bez daljnjeg zapletavanja u dramski segment “Nepodnošljive težina golemog talenta”, ovo je film koji je mogao perolako skliznuti u prosjek Cageove redaljke B smeća, ali je pametnim intervencijama autora (režija, scenarij, glumac) preskočena svaka zamka i lansiran potencijalno jedan od najzabavnijih filmova godine za koji čak nužne ne morate biti iz striktne baze filmofila ili ljubitelja trasha ili Nicolasa Cagea kao takvog.
Dovoljno će imat sluha za funtime u svom najprimarnijem obliku koji se, od gomile autoreferencijalnih šala i dijaloških dobacivanja u smjeru Nica Cagea glumca, čini više nego dovoljnom za kandidaturu uz domaće “Divljake”, “Jackass Forever” i iščekivanje novog filma Guya Ritchieja kao potencijalne kandidate za tron filmske zabave godine.
Ocjena: 9/10