Trenutačno najvrući filmski naslov u svijetu pomirenja epskih fantazija i korijenski vikinških mitologija saga je temeljena na nordijskoj srednjovjekovnoj legendi o Amlethu. Okrutni ujak Fjölnir ubije svog brata – kralja Aurvandilla, Amlethova oca pred očima djeteta koje pobjegne da bi se dvadesetak godina nakon vratio osvetiti smrt oca i spasiti kraljicu majku Gudrún iz zatočeništva brutalne obiteljske zle kobi i prolivene krvi.
Uspio je nadjačati dramaturške klišeje vizualno atmosferskim elementima
Da je ostalo samo na tome, “Sjevernjak” bi bio priča koju zaboravljate utapanjem u klišeje B akcić filmova osvete kao osnovnog motiva, ali zbog odličnog casta i prilično osjetne produkcijske želje glavnoga glumca Alexandera Skarsgårda napraviti film većih produkcijskih vrijednosti, “Sjevernjak” je uspio nadjačati dramaturške klišeje vizualno atmosferskim elementima (fotografija, izbor kadrova, glazba, monumentalnost pejzaža, scene borbe).
Redateljev pedigre provjerenog vizualca na konto dosadašnjih filmova (Vještica, Svjetionik) garantirao je kako će dobiti upravo predstavljeni omjer artističkog i komercijalnog. Iako na momente kadrovi podsjećaju na recikliranje kompjutorske igrice “Assasins Creed: Valhalla”, teško im je zanijekati trud na detaljnom rekonstruiranju ideje vremena. Scenografski, kostimografski, stvaranjem atmosfere tih mitoloških, a trenutno popularnih “većih od života” junaka, “Sjevernjak” je ponudio biti platforma za prezentiranje moćnog, mišićavog, hrabrog, dugokosog alternativca Jasonu Momoi ili Chrisu Hemsworthu. Kojem nikako u misiji bildanja, odnosne mitologije, nisu mogli odmoći Nicole Kidman, Anna Taylor Joy, Willem Dafoe, Ethan Hawke ili pak ukazanje islandske alter pop dive Bjork (i njenog The Sugarsubes partnera Johnnyja Trimpha, u ovom filmu u ulozi scenarista imena Sjon).
View this post on Instagram
Pomirenje Thorovih i Neptunovih avantura
Njihove uvjerljive role daju potrebnu “ozbiljnu” dimenziju zbog koje moderni film duboko pozicioniran u prošlosti izgleda kao pomirenje Thorovih i Neptunovih avantura, ali na daleko realističniji način, kakvim je prije nekoliko godina bio Innarituov “Osvetnik” s Di Caprijom. Pokaznu vježbu uloge glazbenog scorea kao iznimno bitne stavke u produkcijskom zakapanju big picturea dokazuju uloge skladatelja Robin Carolan i Sebastiana Gainsborougha koji su uz zvučne slike podigli impresije filma za 33,33%.
Istodobno, riječ je o filmu koji prikazom ritualne nordijske mistike u velikoj mjeri pomiruje očekivanja filmskih kritičara, struke, filmofila i pop corn publike te na dobrom levitiranju između hollywoodizacije i brige za komercijalnim plasmanom uspije podvaliti brigu za artističke segmente filma.
Ocjena: 6/10