Volimo psihološke knjige i njihovu ekranizaciju, no ista ponekad može poći po krivu. Psihološki trileri, posebno oni koji prikazuju “ženu u opasnosti” posljednjih godina su postali iznimno popularni. Iako je njihova priča više-manje uvijek slična, ne možemo reći da ih ne volimo pogledati. S druge strane, tu su parodije.
Može li parodija biti savršena? Ne savršena u smislu pravog kinematografskog remek-djela, ali savršena u tome koliko dobro oponaša upravo ono što parodira, a da se gotovo ne razlikuje od onoga što ismijava? Odgovor pronalazimo u novoj Netflixovoj seriji “The Woman in the House Across The Street From The Girl In The Window” ili “Žena u kući preko puta djevojke na prozoru”.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Naslov serije je, malo je reći, zanimljiv. Upravo on gledateljima ukazuje da ono što će pogledati ne trebaju shvaćati tako ozbiljno. Naslov serije skoro pa bi mogao biti “Girl in the Window” ili “Žena u prozoru”. Ironično, to je naziv Netflixovog trilera iz 2021. koji ima više manje istu radnju.
Glavni lik je agorafobična žena koja špijunira svoje susjede i svjedoči zločinu u koji se zatim upetlja. Čak ima jednako ime, kao žena iz filma – Anna. Je li to slučajnost, podvala ili pametan dodatak parodiji? Ponavljamo, ova serija je toliko ozbiljna u pokušaju parodiranja žanra da publika ne zna u što vjerovati.
Serija ima već viđenu radnju
Anna Whitaker (Kristen Bell) sama živi u svojoj velikoj kući. Kućom se kreće u kućnom ogrtaču, pije mnogo tableta i ulijeva cijele boce vina u veliku čašu. Žalosno gleda kroz prozor dok čita. Čini se da njezin majstor Buell (Cameron Britton) provodi svoje vrijeme popravljajući njezin poštanski sandučić. Kada ugleda djecu kako idu u školu, sjeti se da je vrijeme da svoju kćer spremi za istu, zatim se pojavljuje u školi u istom ogrtaču i pidžami. Jedan problem: kći joj je mrtva.
Prošle su tri godine otkako je Annina kćer Elizabeth (Appy Pratt) umrla, a njezin brak propao. Annina tuga je bila toliko duboka da je stavila pauzu na svoje slikanje i karijeru koja je bila u uzlaznoj putanji. Baš zbog toga Sloane (Mary Holland), Annina prijateljica, očajnički želi dobiti njezina nova djela za svoju galeriju. Ali Annu ne odvlači samo tuga; uvijek misli da netko vreba oko njezine kuće, čak i ako je to samo ptica koja joj je ušla na tavan.
Jednog dana vidi kako se netko useljava preko puta. Riječ je o Neil Colemanu (Tom Riley) i njegovoj kćeri Emmi (Samsara Yett). Kad Emma dođe do nje kako bi joj prodala slatkiše, Anna se ponudi napraviti im obrok dobrodošlice. U trenutku kad krene odnijeti hranu novodoseljenom ocu s kćeri, Anna koja ima i ombrofobiju (strah od kiše) se onesvijesti. Uzrok je , naravno, kiša koja baš pada. Neil je vraća u kuću i njih dvoje povežu kad shvate da su oboje iskusili teške gubitke. Neilu je, naime, supruga nedavno preminula u “tragičnoj nesreći”.
Serija koja ima sve klišeje koje možete zamisliti
Serija prikazuje gotovo svaki klišej koji ćete pronaći u psihološkim knjigama o ženama žrtvama, filmovima na Hallmarku, kao i besmislicama iz misteriozno-ljubavnih romana. Tu je ožalošćena majka koja previše pije, kao i privlačna, ali zagonetna susjeda koja se upravo uselila. Veoma skupa kuća u predgrađu za nekoga tko izgleda da nema posao, ubojstvo kojem samo ona svjedoči i mnoštvo ljudi koji joj ne vjeruju.
Naravno, tu je i najbolja prijateljica koja je uvijek tu za nju, susjedi koji ogovaraju, scena seksa koja je dovoljno softcore da ne bude eksplicitna, mračni flashbackovi i policijski detektivi koji joj ne vjeruju. Čini nam se kao da je postojao veliki popis klišeja kroz koji su kreatori prošli kako bi bili sigurni da ih ova parodija sadrži sve.
Annini monolozi i dijalozi dodatno pomažu u stvaranju parodije. U jednoj od scena, Anna posjećuje grob i tom prilikom razgovara sa zemljom. Iako taj dijalog (monolog) treba biti ozbiljan, prožet je klišejima. Anna kaže: “Da biste došli do dna nečega, ponekad se morate podsjetiti da ako ništa ne riskirate, riskirate sve. A najveći rizik koji možete preuzeti je ne riskirati ništa. A ako ne riskirate ništa, što zapravo radite, riskirate da nečemu ne dođete do dna. A ako ne dođete do dna nečega, riskirate sve.”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Neki bi, međutim, seriju mogli shvatiti ozbiljno
Serija detaljno prikazuje misteriozan zaplet ubojstva (koji je, doduše, izvor njenog humora), pa bi je neki gledatelji mogli shvatiti ozbiljno. Savršeno je usvojila sve detalje žanrova koje ismijava, toliko da se ne može razlikovati od samih tih žanrova. Završnica koja postavlja razna pitanja, napetost između onoga što je fantazija i onoga što je realnost, romantični i seksualni interesi, prijetnje i opasnosti – sve se to često prikazuje i shvaća krajnje ozbiljno.
Redatelj Michael Lehman iznimno dobro poznaje mračnu komediju, obzirom da je tvorac klasika poput “Heathers”, “Meet the Applegates” i “Airheads” koji svaki na svoj način satirično prikazuju određene aspekte američke kulture. “Heathers” bi mogao biti smiješan, ali nitko vam ne govori da bi to i trebao biti. Baš takva je i ova nova Netflixova serija. Showrunneri Hugh Davidson, Larry Dorf i Rachel Ramras imaju jedinstvenu kreativnu viziju, nešto što su zasigurno izbrusili zajedničkim radom u “The Groundlings”.
Kristen Bell, također izvršna producentica, kombinira detektivku Veronicu Mars s ciničnom samodestruktivnošću iz ranih sezona “The Good Placea” kako bi stvorila nešto posve specifično za seriju. Zajednički napori svih ovih umjetnika, praktički su vidljivi na ekranu, a ovo je vrlo promišljeno stvorena serija koja zna što želi učiniti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Neki ljudi će misliti da komedija smeta misteriji, neki će misliti da misterij staje na put komediji. Drugi bi opet mogli pomisliti da je komedija u tome što komedije kakvu poznajemo, zapravo nema.
Upravo u takvoj antikomediji se smjestila ova serija. Ona je komična serija koja nije previše smiješna, ali zapravo ne bi uspjela da jest. Savršena je u onome što radi – otkriva apsurde i gluposti raznih žanrova, ali to prikazuje tako suptilno da ih je teško shvatiti.