Nedjelja, 13 listopada, 2024

TI SI TAJ (MARRY ME): Romantična bajka na pola puta između Bodyguarda i Nothing Hilla

Po principima malo gega, malo nevjerojatnosti, malo loše i papirno raspisanih karaktera, malo simpa sporednih likova, duboka i jednostavna ljubavna premisa i glumci bez zere kemije... Dobili smo streamerski korektno produciran film bez trunke spontanosti i pravoživotne uvjerljivosti

Ovogodišnji valentinovski favorit trebala je biti mjesecima najavljivana i dugoočekivana romantična bajka Marry me s J. Lo u glavnoj roli velike globalne pjevačke zvijezde. Ona se igrom slučaja i prevare njenog superstar zaručnika na svom koncertu uda za slučajnog namjernika iz publike u tumačenju autopilotno zbunjenog Owena Wilsona.



Njihov sukob svjetova i neočekivanog spleta okolnosti vodit će kroz nekoliko kaskadnih izazova i prepreka spajanja dviju krajnosti ne bi li na kraju ipak pronašli dovoljno zaslađen bombonjerasto saharinski kraj. Ne žalite zbog potencijalnog spoilanja. Onog trena kad vidite poster filma, trailer i naslov – jasno je da producenti nisu htjeli igrati na plot twistove i taktiku iznenađenja već ispunjavanja očekivanja.

Još jedan film u kojemu se globalna ženska zvijezda zaljubljuje u anonimnog i dobrodušnog muškarca zbog – ljubavi

Dakle, imate film koji je koktel Bodyguarda (sjećanje na Whitney Houston i Kevin Costner međuigru), kultnog klasika žanra Nothing Hill i Long Shota s Charlize Theron i Sethom Rogenom. Radi se o mikrožanru kojem je osnovni motiv i premisa ideja da se velike globalne ženske zvijezde zaljubljuju i biraju nekog anonimnog, ali dobrodušnog muškarca. Pritom su spremne ostaviti svijet glamura, slave i bogatstva ne bi li dobile ono što su oduvijek željele i za čim čeznu – ljubav, iskrenu i pravu, susjedsku bez spotlighta.

U nas prevedena kao “Ti si taj” ova je limunadica po svim segmentima obiteljske romantične komedije prilagođena za ljubitelje društvenih mreža. No, pritom poštujući postulate takve vrste filmova koji su zadani još od vremena Bogart – Hepburn, a osobito su eskalirali u 80.-ima kao zasebno pečatiran žanr. Simulacija stvarnog života nevjerojatnija je samo od premise po kojoj je pred dvije dekade snimljeno još uvijek nedostižno remek djelo Nothing Hill. U njemu se Julia Roberts, globalna pjevačka zvijezda, najnevjerojatnijim twistom događaja splete s Hugh Grantom u njegovoj maloj knjižnici u spomenutom dijelu Londona. Svi znamo kako završi.

Gotovo identičnog predloška drži se zaplet Marry Me u kojem J. Lo, kao najveća pjevačka zvijezda trenutka, uslijed prevare zaručnika, isto tako pjevačke zvijezde kojeg tumači kolumbijski superstar Maluma, na koncertu odabere slučajnog lika koji je držao transparent Marry Me.

Osim predvidljivosti dramaturških momenata osnovni problem filma je kumulacija nekoliko elemenata. Prvenstveno, školski stereotipna režija koja gotovo da nema dodira autorstva već samo pilotiranje na producentski diktiranim standardima. Po principima malo gega, malo nevjerojatnosti, malo loše i papirno raspisanih karaktera, malo simpa sporednih likova, duboka i jednostavna ljubavna premisa i glumci bez zere kemije… Dobili smo streamerski korektno produciran film bez trunke spontanosti i pravoživotne uvjerljivosti.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Marry Me (@marrymemovie)

U vrijeme cinizma, sarkazma i podcjenjivanja koncepta ljubavi, ovakvi su filmovi dobar odabir za odlazak u kino

Ne postoji scena u kojoj J. Lo ne djeluje ‘frizerskosalonski’ dotjerana. Čak i kad bi trebala u muškoj košulji i bosa skočiti svom muškarcu u krevet. Kao što ne postoji trenutak u filmu u kojem Owen Wilson radi išta drugo od treptanja Hugh Granta iz ranije spomenutog klasika kad glumi zbunjenost. I na kraju krajeva njihove usne se jedva dotiču i spajaju kad bi trebali prodati kemiju, strast i želju dvoje ljudi stvorenih jedno za drugo.

Usprkos svemu, film je daleko od razočarenja. Radi se o onoj kategoriji filmova koju ste nakon naslovne špice predvidjeli do zadnje scene. Ali upravo po to ste i, nevezano za prigodni datum, odlazili u kino. U vrijeme cinizma i sarkazma i podcjenjivanja koncepta ljubavi, čak su i ovakvi dirigirani filmovi koji žele vratiti vjeru u ljubav dobar odabir za odlazak u kino ili pod dekicu s ljubljenim stvorenjem.

OCJENA: 6/10

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime