Subota, 12 listopada, 2024

Zločin stoljeća – tablete koje život znače (a iza sebe siju smrt)

Ne propustite fascinantan film o tome kako je velika farmaceutska kompanija, prodavajući opijate, lagala i podmićivala mnoge kako bi došla do što većeg broja pacijenata i zarade u milijardama dolara, ostavljajući za sobom smrt i tugu

U bilo kojem dokumentarcu koji je režirao Alex Gibney, uvijek postoji poprilična doza pravednog ljudskog bijesa, bilo da je riječ o scijentologiji, ruskim oligarhima ili Lanceu Armstrongu.



Ono što djela g. Gibneya dijeli od mnoštva kolega koji stvaraju dokumentarce jest sama istraga. Jednako kao i filozofija da se zna da kriminal, korupcija, malverzacije i bavljenje osobnim motivima, nisu nužno dovoljni da dokumentarac postane zanimljiv ili poučan. To čini samo dobar film. No, odličan dokumentarni uradak treba imati motiv, viziju i smisao.

Kako je velika farmaceutska kompanija lagala i podmićivala

U dvodijelnom ‘Zločinu stoljeća’ filma redatelja Alexa Gibneya, koji se uskoro prikazuje na HBO-u, priča je uzbudljiva koliko i samo iscrpno istraživačko novinarstvo. Ipak, stil same istrage mora biti u svrhu priče: kako je velika farmaceutska kompanija lagala i podmićivala svoj put prema pacijentima i milijardama dolara, ostavljajući za sobom smrt i tugu, prodavajući opijate.

To je priča o uspjehu, ako pratimo s gledišta farma industrije. To je također priča o negativcima, s popisom zlikovaca – ne samo obitelji Sackler iz Purdue Pharma, već i njihovih prodajnih predstavnika. Zatim popis ide dalje, američki kongresmeni kojima su davali velike donacije (istaknut je Christopher Dodd, bivši senator iz matične države Connecticut, Purdue Pharma); bivši tužitelji angažirani kao lobisti (Mary Jo White i, neizbježni, Rudolph Giuliani). Tu su i dužnosnici Ministarstva pravosuđa i Komisiju za hranu i lijekove (FDA) – gdje je Curtis Wright, liječnik i zamjenik ravnatelja, surađivao s rukovoditeljima Purdue Pharmae u izradi ocjene lijeka protiv bolova, OxyContina koji je pomogao davanju dozvole i otvaranja puta njegovom ulasku na tržište 1996. godine.

Priča o najgoroj legalnoj epidemije droga

Ostalo je jednostavno priča o najgoroj legalnoj epidemije droga. “Zločin stoljeća”, produciran u suradnji s Washington Postom, započinje pričom kroz mnogo dužu povijest, opijumskog maka i trgovine drogom – od starih Egipćana i Aleksandra Velikog do istočnoindijske tvrtke, Opijumskih ratova, Bayerovog marketinga heroina (izvorno zaštitno ime), Astora, talijanske mafije i raznih farmaceutskih tvrtki koje u svojim proizvodima koriste opojne droge. Johnson & Johnson, kaže nam redatelj, prednjačio je u mehanizaciji i berbe opijumskog maka i obrade njihovog sadržaja; dao poticaj tasmanskim poljoprivrednicima da prijeđu s krumpira na mak, i dodao bonuse onima koji uzgajaju najmoćnije usjeve.

Poanta povijesne lekcije jest da je zarada od opijata i njihovih sintetičkih derivata uvijek bila neodoljiva zarada za sve strane i da je sada osramoćena grabežljivost i nemoral firme Purdue Pharma-e o novcu od njihovih droga.
“Posao kriminalnih kartela i farmaceutskih tvrtki je praktički povezan”, rekao je autor. Vrlo je očit primjer interes ovisnika o heroinu koji su osujećeni povećanim troškovima i smanjenom dostupnošću opioida. Redatelj zatim utvrđuje kako i zašto je to tako.

Glavni argument Purdue Pharma i njezinih branitelja jest da su korisnici odgovorni, odgovorni za ovisnost, a ne proizvođači droga. No, kako napominje film, informacije koje su davane liječnicima i na kojima su se pacijenti temeljili na korištenju recepata – uključujući tvrdnju da OxyContin odgođenog djelovanja ne izaziva ovisnost – bile su jednostavno neistinite. Purdue poriče da je ikoga dovodio u zabludu.

Insajderske informacije dovele su do velike istrage farmaceutskih mreža

Opioidna priča općenito nije nova, ali mnogo toga što redatelj Gibney nudi jest: prethodno neviđeni snimci izlaganja nasljednika Purdue Pharma Richarda Sacklera iz 2015. u slučaju koji je pokrenula savezna država Kentucky; intervjui s bivšim prodavačima farmaceutskih proizvoda koji kažu da je tvrtka podmićivala liječnike i poticala ih da prepisuju visoke doze opioida, što je tvrtka negirala; i intervjui s bivšim insajderima i službenicima DEA-e koji su vodili velike istrage složenih farmaceutskih mreža.

Za svo depresivno ponašanje i ljude, tu su i heroji pozitivci. Mark Ross, bivši prodajni zastupnik Purdue Pharma, iznosi priču o neetičkoj marketinškoj praksu tvrtke i zanemarivanje njegovih upozorenja o eksploziji opioida u Apalačiji. Art Van Zee, liječnik iz gradića iz zapadne Virginije, svjedočio je o ovisnosti o opioidima među svojim pacijenata pred senatskim odborom, gdje ga je omalovažio tadašnji Sen. Dodd. Autori novinari Patrick Radden Keefe (“Carstvo boli”) i Barry Meier (“Ubojica boli”) među prosvjetljujućijim su sugovornicima.

Jedan od najmorbidnijih slučajeva konzumacije OxyContina

Jedna od morbidnijih anegdota ispričana u 1. dijelu serije uključuje Garyja Blinna, bivšeg ovisnika o heroinu s većom otpornošću na opijate od normalnog, kojeg je operativac Purdue Pharma uvrstio u svojevrsnog pokusnog miša. Tvrtka je željela istražiti koju dozu OxyContina tijelo može podnijeti. Blinn je ispričao da je u jednom trenutku uzimao 25 ​​tableta s najjačom koncentracijom na dan, “poput klopanja iz zdjelice sa kikirikijem” – ili, kako struka kaže, dovoljno OxyContina “da ubije konja”.

Veza doktora Blinna s Purdueom bila je među onima koji su svjedočili pred federalnom istragom velike porote u Virginiji o praksi kompanije Purdue Pharma, koja je dovela do dokumenta optužbe na čak 120 stranica, po kojem se nikada nije postupalo i koji je, naravno, bio povjerljiv. Ono što je dovelo do toga bilo je “iluzija pravde”, kako kaže bivši tužitelj, relativno mala novčana kazna od 600 milijuna dolara i krivično djelo Purdue Pharma, koje je obeštetio svoje rukovoditelje. Neki su dobili bonuse za “duševnu bol” koji su pretrpjeli kad su morali svjedočiti. Ironije nisu izmišljene u “Zločinu stoljeća”. 

Gledajući ovaj film, nameće se pitanje, zašto kod nas i u EU nije bilo ovakve epidemije. Konzultiravši se sa svojim kirurgom, obiteljskom liječnicom i prijateljem iz farmaceutske industrije, odgovor je jednostavan; iako opiodi postoje i na našem tržištu oni se vrlo rijetko prepisuju pacijentima i naviše se koriste kao anestetici kod operativnih zahvata. Lijepa pouka, da imamo odgovorno zdravstvo i zdravstvene djelatnike.

Ovaj film u dva dijela, pogledajte uskoro na kanalu HBO i platformi HBO GO!

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime