Rujan je kao stvoren za čitanje: Donosimo 4 knjige idealne za opuštanje

Rujan često obilježava početak novog razdoblja, počinje nova školska i akademska godina, obnavljamo garderobu, spremamo se na brojne nove projekte, što nas na neki način vrlo veseli. Ovoga mjeseca spremi smo otploviti u neki drugi svijet, te uživati u zgodama i nezgodama glavnih likova. Oni će vas intrigirati, nasmijati, a neki ponešto i naučiti. Donosimo četiri knjige koje su se pronašle na našem popisu za čitanje tijekom rujna.

Adele Parks: Laži, laži, laži

Roman o obiteljskim tajnama koji će vas ostaviti bez riječi

Daisy i Simon žive uobičajenim obiteljskim životom, posvećeni svakodnevnim poslovnim obvezama, prijateljima i kćeri jedinici Millie koju su dobili nakon godina iščekivanja. Simon je spreman za novi iskorak i proširenje obitelji, ali Daisy ne dijeli njegovo oduševljenje. Dijelom i zbog toga što Simon nerijetko zna zaviriti u čašicu, dijelom i zbog tajne koju skriva od svih. Piće je manji problem: njezin suprug funkcionira u svakodnevnom životu kao i mnogi drugi, sudjeluje na obiteljskim druženjima i prijateljskim okupljanjima, čašica-dvije samo su ispušni ventil od stresa što ga svakodnevni život nosi.

Ali posjet liječniku za potpomognutu oplodnju posijat će sjeme sumnje i Simonu otkriti strašnu tajnu. Gruda nastala od povrijeđenosti i osobne izdaje pretvorit će se u lavinu koja prijeti sve ih zatrpati i nepovratno uništiti ono što su godinama stvarali.

Simon sada ima razlog bez zadrške posegnuti za pićem. I čini to svakodnevno, opijajući se do besvijesti, sve dok ne ostane bez posla i posljednjeg prijatelja. A onda se dogodi tragedija: pripit, nakon svađe s Daisy sjeda za upravljač automobila i pred kućnim vratima naleti na kćer. Kada se osvijesti, već je u zatvoru, gdje će se zadržati sljedeće četiri godine, preživljavajući u okrutnim uvjetima, mučen grižnjom savjesti, samoobmanama, sumnjama i lažima.

Daisy je pak prepuštena sebi i sama podiže kćer, također izjedana lažima, obmanama, patnji koju mora trpjeti i tajiti pred drugima kako bi zadržala Millie uza se. A trenutak Simonova izlaska iz zatvora sve je bliži…

Barbara O’Neal: Kad smo vjerovali u sirene

Hit-roman o dvjema sestrama, prošlosti koja ih proganja i potrazi za istinom koji je osvojio čitatelje diljem svijeta!

Kad smo vjerovali u sirene, roman američke spisateljice Barbare O’Neal – bestseler Amazona, Washington Posta i Wall Street Journala – djelo je koje od svog izlaska ne prestaje oduševljavati čitatelje diljem svijeta. Priča ovog romana započinje kad Kit, liječnica hitne pomoći u Santa Cruzu, dok gleda izvještaj o požaru u klubu u Aucklandu, primijeti ženu koja nevjerojatno sliči njezinoj sestri Josie koja je poginula prije petnaest godina u terorističkom napadu u vlaku.

Snimka iz kluba pokrenut će lavinu potisnutih emocija: tuge, gubitka i ljutnje. Svjesna kako neće pronaći mir dok ne dozna sve odgovore, Kit otputuje na Novi Zeland i prisjeća se minulih dana: djetinjstva provedenog na plaži, neobičnih roditelja, tinejdžera koji je postao član njihove obitelji, ali i događaja koji je zauvijek promijenio njihove živote. Dok sve više uranja u sjećanja, postaje i sve svjesnija kako je jedini način da se ponovno poveže sa sestrom taj da se suoči s potresnom istinom koja ih je razdvojila.

Emma Lucy Knowles: Čudotvorna moć intuicije

Knjiga Čudotvorna moć intuicije nezaobilazan je duhovni vodič s mnoštvom praktičnih savjeta, vježbi i meditacija koje će vam pomoći da naučite razvijati svoju intuiciju i produbite povezanost sa svojim autentičnim ja

U našim se ubrzanim, modernim životima toliko toga svakodnevno zbiva da je katkad vrlo teško razlikovati što je dobro, a što loše za nas. Stoga ne čudi da vrlo često donosimo pogrešne odluke koje kasnije ostavljaju negativne posljedice na naše fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje. U svojoj knjizi Čudotvorna moć intuicije, svjetski poznata britanska iscjeliteljica Emma Lucy Knowles otkriva nam da je rješenje problema mnogo jednostavnije nego što smo mislili. Trebamo samo naučiti osluškivati svoj unutarnji glas – intuiciju – i povezati se sa svojim pravim ja.

Svi se rađamo s intuicijom. Ona je sastavni dio naše osobnosti, poput inteligencije. Njegujući je i radeći na njoj, upoznajući bolje taj „nevidljivi“ dio sebe, možemo ostvariti skladniji odnos sa sobom i svojom okolinom; štoviše, što više hranimo i njegujemo svoju intuiciju, i što više upoznajemo taj dio sebe, počinjemo se osjećati kompletnijima, povezanijima, cjelovitijima − i življima.

Sve što trebamo učiniti, tvrdi Knowles, jest dopustiti svome unutarnjem glasu i osjećaju da nas vodi. Otvarajući se svojoj intuiciji možemo unijeti pozitivne promjene u sve aspekte svoga života, od obiteljskih, međuljudskih i ljubavnih odnosa, do posla i financija… Intuicija nam može promijeniti, čak i zacijeljeti, život na svim razinama − emocionalnoj, mentalnoj i fizičkoj.

Naša je intuicija intelekt, moć, energija koja se koristi cijelim našim tijelom i njegovim osjetilima kao svojim mišićima, umom i glasom. Intuicija nije rezervirana za šačicu posebnih. Svaki je čovjek intuitivan, a tajna razumijevanja intuicije krije se u shvaćanju njezine važnosti. Trudite li se s njome povezati, razgovarati, njegovati je i graditi odnos s njom, kao što biste činili s prijateljem do kojega vam je stalo, intuicija će postati vaša najveća snaga, što god vas u životu snašlo.

Michelle Elman: Užitak sebičnosti

U knjizi Užitak sebičnosti svjetski poznata životna trenerica i influencerica Michelle Elman objašnjava zašto je sebičnost dobra za naš fizički, emocionalni i duhovni razvitak.

U suvremenom društvu riječ “sebičan” doživljava se uvredljivom i sa sobom nosi mnoštvo negativnih konotacija. Nema sumnje da kada vam netko kaže da ste sebični, pritom ne misli ništa dobro o vama. Štoviše, to bi podrazumijevalo da mislite samo na sebe i brinete se jedino o svojoj koristi, a da vam pritom drugi ljudi, njihove potrebe i dobrobit, nisu nimalo važni. Dapače, sebičnost se ne smatra samo nepristojnom, nego i vrlo često krajnje nemoralnom, kao neka vrsta zle opreke solidarnosti i altruizmu.

No je li sebičnost doista tako loša? Nije, ako pritom mislimo na samoljublje, naglašen osjećaj za vlastitu vrijednost, koju nipošto ne bi trebalo poistovjećivati sa sebeljubivošću, odnosno pretjeranom zanesenošću sobom i sklonošću precjenjivanju sebe. Prema riječima svjetski poznate životne trenerice i influencerice Michelle Elman, sebeljublje, odnosno briga o sebi, jedna je od najljepših stvari koje možete učiniti za ljude u svojoj blizini. Kad se ne brinete o sebi, ljudi u vašim životima nerijetko osjećaju odgovornost da to čine za vas. Uostalom, ima li išta loše u davanju prioriteta svojim potrebama, odnosno brizi o svom fizičkom, emocionalnom i duševnom zdravlju?

Problem je, što nas od malih nogu uče da su potrebe ljudi oko nas važnije od naših vlastitih i zato često nemamo dovoljno vremena ili energije za sebe i otkrivanje tko smo doista i što zapravo želimo. Vrlo često svesrdno pomažemo drugima, ali važno je znati da to ima cijenu, a ona ste vi. I upravo zato potrebne su nam granice – jer one su praktična strana brige o sebi. Ali o tome se rijetko javno govori jer to proturječi priči koju nam serviraju cijeli život, a to je da želite li biti dobra osoba, uvijek vam potrebe drugih trebaju biti prioritet, a ako postavite sebe i svoje potrebe na prvo mjesto – dakle povučete jasne granice – sebični ste. 

Granice štite od manipulacije

No granice su nam potrebne kako bismo se zaštitili od manipulacije, izluđivanja, nepoštovanja i zlostavljanja. One povećavaju osjećaj samosvijesti i omogućuju nam da sagradimo čvrst identitet. Ljudi s granicama znaju što žele i tko su jer je crta između onog što jesu i što svijet želi da budu vrlo jasna. Suprotno tome, manjak ili nedostatak granica ne samo da uzrokuje mnoštvo nepotrebnih drama u našim životima nego stvara i stres, tjeskobu, pridonosi osjećaju krivnje i ogorčenja. Stoga, zaključuje Elman, da biste bili zdrava i ispunjena osoba, nužno je da budete i sebični.