Subota, 16 listopada, 2021

Vedrana Rudan: Vlasnik Amazona pali se na umjetne sise svoje cure, ne na Dostojevskog

Naše je društvo jezivo raslojeno. Na portalima čitamo o nevjerojatno bogatim ljudima koji su opljačkali Hrvatsku, a imaju status 'uspješnih biznismena' i 'heroja'. 'Mali ljudi' šute i trpe. To tupo mirenje sa statusom smeća koje ima većina građana Hrvatske nisam očekivala, ističe spisateljica

Razgovarati s Vedranom Rudan je privilegij. Odnos jedinice u vremenu i njene dostupnosti je otprilike kao pokušaj bookiranja intervjua s Madonnom, samo još malo teže. Ipak, nakon mjeseci pikiranja našli smo se na pola puta zauzetosti.

Teško je reći kako i zašto nekim ljudima uspijeva biti kontroverznim samo kad zinu a da pritom uopće nisu zainteresirani bit kontroverznim. Doduše u ova postkoronarna vremena u kojima trajemo, misliti svojom glavom i izbaciti autocenzuru kritična masa svjetine može doživjeti kao kontroverzu.

Naše je društvo jezivo raslojeno

U tom kontekstu ona je zmajica koja riga vatru kad zine htjela nehtjela. Popričali smo o njenoj novoj knjizi, društvu koje je okružuje i danima pred njom.

Pozicija društvene komentatorice bez dlake na jeziku je mjesto koje ste izgradili već dekadama izvan RH prćije i bez obzira na raširene ruke ili zatvorena vrata vodećih RH medija, a aktualna zbirka kolumni “Puding od vanilije” nastavlja na tom tragu. Zanimljivo je da je prvo izašla u Srbiji za Lagunu, a potom dolazi i na naše tržište. Iz autorske perspektive ako biste mimo napisanih slova približili zeitgeist o kojem “Puding od vanilije” govori mimo istaknutog svjedočenja o licemjernim svećenicima, korumpiranim političarima, obespravljenim ženama i životu u doba korone?

‘Puding od vanilije’ je jedna u nizu mojih knjiga kolumni. Kod nje me posebno raduje što sam naslov izvukla iz priče o silovanju dječaka u katoličkoj crkvi. Naslovnica je fenomenalna, hvala autorici Lidiji Šijačić. Ne mogu vjerovati kako stoljećima zločinci iz Katoličke crkve ne odgovaraju ni za što. Oni su svjetska ekipa vrhunskih lopova, silovatelja i ženomrzaca. Tješi me što vjernici u Europi od tih vragova bježe glavom bez obzira. Možda će moja ružičasta knjižica otvoriti bar jedno još uvijek slijepo katoličko oko? To što je knjiga izašla prije u Srbiji nego u Hrvatskoj ima veze s planovima izdavača. Meni je svejedno.

‘Puding od vanilije’ je jedna u nizu mojih knjiga kolumni. Kod nje me posebno raduje što sam naslov izvukla iz priče o silovanju dječaka u Katoličkoj crkvi

Praćenje društvene zbilje na redovnoj bazi već je bilo ukorićeno u ranijim zbirkama kolumni ‘Zašto psujem’, ‘Život bez krpelja’ i drugima. Koliko se Vaša komentatorska pozicija mijenjala kroz godine i knjige i jeste li primijetili na sebi promjene po pitanju nekih stavova i životnih pozicija – u smislu da ste mogli godinama okopniti ili ublažiti neke stavove? Ili je samo vodilo prema hard coreu?

Kako godine prolaze, moj je očaj veći. Ljudska potreba da im život bude doživotna robija mnogo je jača nego ona za slobodom. Mire se sa životom koji je mojoj generaciji u onom ‘mraku’ bio nezamisliv. Danas nemamo pravo na liječenje, školovanje, krov nad glavom, grijanje, rad koji ne ubija. Naše je društvo jezivo raslojeno. Na portalima čitamo o nevjerojatno bogatim ljudima koji su opljačkali Hrvatsku, a imaju status ‘uspješnih biznismena’ i ‘heroja’. ‘Mali ljudi’ šute i trpe. To tupo mirenje sa statusom smeća koje ima većina građana Hrvatske nisam očekivala.

Naši su preci ginuli za slobodu i ideale, možda jesu bili budale, ali ovakve kakve smo mi danas sigurno nisu. Sjećam se kako su radnici riječke luke, bilo je to u prošlom stoljeću, osamdeset i neke, štrajkali kad im je plaća kasnila jedan dan. Sa šipkama u rukama ganjali su direktora. Njihove današnje kolege se čudom čude kad dobiju komadić plaće. Svima je normalno raditi besplatno i čekati bolja vremena. Dobro je rekao Tuđman, stoka sitnog zuba.

Cijepila sam se treći put i uživam u životu

Kako vidite i uopće proživljavate korona godine? Je li sve to dimna zavjesa i predstava za naivne i koja je vaša dispozicija u povlaci sa svim ovim strateškim pizdarijama vezanim za koronu – od lockdowna preko prvih, drugih, trećih valova, do cijepljenja i natrag? Ili je neki game changing društveni moment koji radi nešto bitno drugačije u svijetu tako i Balkanu?

O koroni i ‘igrama’ oko korone ne znam ništa osim da bolest ubija. Je li Kinezima iz laboratorija ‘pobjegla’ ili je pobjegla pojma nemam. U šišmiše ne vjerujem. Ali… Što možemo učiniti? Cijepljenje, navodno, pomaže, zato sam se cijepila kineskim cjepivom koje je ‘staro’, nema nuspojava. Na svijetu ima previše ljudi, godinama slušamo kako se broj stanovnika Zemlje mora smanjiti. Je li ovo jedan od načina da gospodari svijeta život na Zemlji učine podnošljiviji, pojma nemam. Vidim kao i svi ostali, priroda uzvraća udarac onima koji su mislili da su svemoćni. Poplave, požari, vulkani. Možda je i korona jedno od oružja kojim se Zemlja brani od nas zločinaca? Mislim da nikome nije jasno o čemu se radi u ovoj priči. Nosim masku, cijepila sam se treći put i uživam u životu, jako ga je malo preda mnom.

Jedna od stalnih i vjernih pratiteljica vašeg pisma je Crkva, jednako kao i pročelnici vladajuće stranke. Koji su vam društveni segmenti osim ljudske gluposti, idiotizma, politikanstva, mužjačizma – najdraži i najinspirativniji?

Sudeći po pitanju nikad ne biste pogodili koja je od tema za čitateljice i ponekog čitatelja najzanimljivija (smijeh). Posebno se ne pale ni na jednu od ovih koje ste nabrojili. Moja najčitanija knjiga je ‘Život bez krpelja’, zbirka kolumni koja govori o odnosu roditelja i djece. Ta je tema zastrašujuća. O njoj jedva da se piše. Odnos roditelja i djece je najčešće čista perverzija, pornografija u najgorem obliku. Nanjušila sam je zahvaljujući činjenici da imam djecu i da slušam ljude koji je također imaju. Zato baš o tome pišem u mojoj novoj knjizi ‘Poklon’. Do sada sam o odnosu roditelj – dijete pisala priče, prvi put ću djeci i roditeljima, sebi posebno, darovati knjigu. Eto, i ja sam uskočila u pisanje horora.

Moja najčitanija knjiga je ‘Život bez krpelja’, zbirka kolumni koja govori o odnosu roditelja i djece. Ta je tema zastrašujuća. O njoj jedva da se piše. Odnos roditelja i djece je najčešće čista perverzija, pornografija u najgorem obliku

Ja sam sebi jedino mjerilo svoje vrijednosti

Kakav je vaš status posljednjih godina u Srbiji, kakav u drugim bivšim Yu državama, a kakav u domaji? Persona non grata ili rado viđena gošća?

U Srbiji je već dugo na top listi najčitanijih knjiga ona koja se zove ‘Zabole me’. Eto, zabole me. Baš me zabole. Oni koji me zaista poznaju znaju da me nikad nije bilo briga kakav ‘status’ uživam bilo gdje. Ja sam sebi jedino mjerilo svoje vrijednosti.

Jednom su Johna Cleesea pri rekapitulaciji 50 godina karijere pitali nije li mu žao što će toliko školovan čovjek vjerojatno biti u povijesti prostora zapamćen po budalaštinama koje je radio s Monty Pythonima. Cleese se nasmijao i rekao da nema ništa na svijetu ljepše nego biti malo – silly. Koliko se kroz humor dobro i efikasno progovara društvena kritika, a koliko su humoristi i satiričari u startu shvaćeni kao dvorske lude i svojevrsni samoizabrani redikuli koji laju ne samo na mjesec i zabavljaju svjetinu?

Ubrojili ste me u dvorske lude. Nemam ništa protiv. Nikad se nisam trudila zabavljati ‘svjetinu’. Tko je jebe. Prezirem je. Pišući zabavljam sebe. Koji put uspješno, koji put manje uspješno, ja sam i kraljica i dvorska luda. Dva u jedan.

A vaša proza i romani od ‘Alter ega Tonke Babić’ od debi knjige ‘Uho, grlo, nož’? U čemu više uživate – u kolumnizmu pa oplitanju po stvarnim likovima ili prozi pa po fiktivnima ili imaginacijama koje opet vjerojatno vuku dijelove stvarnosti?

Pisanje kolumni je trenutak. Pisanje knjiga je, bar kod mene, pokušaj da se nekoliko priča poveže u jednu. Proces traje mjesecima, nekad godinama. Pisačica sam kratkog daha. Ne mogu jednu žvaku rastegnuti na 200 stranica.

Žene su, kao što reče Lennon, ‘crnja svijet’

A trenutačno aktualna situacija na Balkanu, pitanje rodnih ideologija i pozicije žene od seks simbola do predmeta zlostavljanja. Koji je status žene na Balkanu?

Status žene na Balkanu je potpuno isti kao i status žene u nekoj od ‘demokratskih’ svjetskih velesila. Vi zamislite bilo koju jer ja ne vjerujem u demokraciju. Žene su, kao što reče Lennon, ‘crnja svijet’. Bile i ostale. Divim se ženama na Balkanu koje su se usudile spomenuti imena svojih zlostavljača kojima se, naravno, ništa neće dogoditi jer njihove kolege po kurcu i moći vladaju Balkanom. Ipak, poslale su poruku, treba pružati otpor. Po meni, ne intervjuima nego nožem, ali tko sam ja da dajem recepte?

Knjige se više neće čitati? Pa? Što će se dogoditi? Knjige, dobre knjige, nikad nisu imale neki tiraž. Gospodari svijeta teško da su život provodili čitajući knjige velikih pisaca, pa što im fali? Vlasnik Amazona se pali na umjetne sise svoje cure, ne na Dostojevskog

S pozicije jedne od najčitanijih autorica ovog prostora – imate li dojam da je rapidan pad brojki tiraža knjiga unatrag zadnjih desetak godina vodi k totalnoj propasti knjige kao pop kulturnog dobra nakon što klinci 21. stoljeća, rodna godina od 2000. naovamo preuzmu kontrolu?

Ne kužim zašto se oko toga diže tolika frka. Knjige se više neće čitati? Pa? Što će se dogoditi? Knjige, dobre knjige, nikad nisu imale neki tiraž. Gospodari svijeta teško da su život provodili čitajući knjige velikih pisaca, pa što im fali? Vlasnik Amazona se pali na umjetne sise svoje cure, ne na Dostojevskog. Toliko je toga u povijesti čovječanstva propalo, tko time razbija glavu? Svijet se mijenja. Ja sam svaki dan u automobilu, zamislite kako bih se osjećala kad bih se nekoliko puta dnevno morala penjati na neko olinjalo, staro kljuse da sa mnom na leđima lipše od točke A do točke B. Ili da stare, obješene sise moram trpati u korzet? Kako ne kužite, svakoga dana sve više napredujemo. Galop ljudske rase prema propasti je golemi dobitak za novi, bolji svijet. Mi ćemo nestati, žoharima i štakorima čitanje nije omiljeni sport.

Moj korona život je svakodnevna velika fešta

Vaši profesionalni i privatni planovi nakon što se ‘Puding od vanilije’ ohladi. Ostavlja li ovo post korona vrijeme uopće prostor za neke konstruktivne planove ili ih čovjek prilagođava okolini…

Uživam u korona vremenu. Ne volim druženja, grljenja, ljubljenja. Dabogda bili u koroni dovijeka. Treba nam prostora, previše je ljudi oko svakoga od nas. Ni najskuplji parfem ne može ubiti smrad ljudskog bića. Korona nas je produhovila, pokazala nam kako samoća može biti lijepa. Sjedim doma, pišem, nitko mi ne zvoni na vrata, nitko mi ne dolazi u goste, čitam dobre knjige, gledam filmove koje želim, slušam koncerte, gledam kazališne predstave. Moj korona život je svakodnevna velika fešta. 

Fotografije: privatna arhiva

Pročitajte još...

Pop Cooltura: Who the f… is Alice?

Uzrok svih tih sitnih dnevnih nezadovoljstava i kod Elis i kod Alice i kod Alis i kod mora njenih oponenata i štovatelja, odavna je vrlo precizno detektirao Freud. U onoj tezi odakle se i uslijed nedostatka čega razvijaju ključni poeni čovjekove nezadovoljštine i kompleksa

Drago Glamuzina: Novim je generacijama tekst jednostavno prespor!

S glavnim urednikom u izdavačkog kući VBZ, koja ove godine slavi 30 godina djelovanja, razgovaramo o toj velikoj obljetnici, kulturi čitanja, projektima koje pokreću te budućim planovima prema kojima bi VBZ 'za dvije do tri godine trebao objavljivati novu knjigu svaki treći dan'

Zlatko Dalić: U životu me pokreće želja da ponovimo uspjeh iz Rusije!

Osim Zlatka Dalića, kampanju su podržali TV voditeljica Marijana Batinić, glumac Goran Bogdan, skijaš Ivica Kostelić, PR stručnjakinja Ines Preindl, Martina Matušin, Dario Marčac i brojni posjetitelji Weekend Media Festivala

Pop Cooltura: Želim biti Boro Dežulović

Mitskog lika čiji je tok misli zabavan, a stilistika intrigantna. Koji je svoje splitske geto korijene poput modernog filozofa produžio na kuženje kako je samo uz zajebanciju moguće preživjeti ovaj kaos i ovu balaševićevsku crticu koju optimisti zovu životom

Povezano

Premijera drame ’64’ Tene Štivičić otvorila sezonu posvećenu ženama u HNK

Nakon međunarodnog uspjeha drame "Tri zime", Tena Štivičić u ovoj drami razotkriva intimu suvremenog bračnog para koji se lomi pod teretom očekivanja. Onih vlastitih, iznevjerenih, međusobnih i onih koje im nameće društvo

Sarah Jessica Parker oduševljena knjigom Banjalučanke Lane Bastašić

Lanin debitantski roman za odrasle 'Uhvati zeca' (Buybook, 2019.), koji preporučuje zvijezda serije 'Seks i grad', dobio je Europsku nagradu za književnost 2020. godine i preveden je na dvanaest jezika

Željka Horvat Čeč – pjesnikinja koja progovara o nemogućnosti kretanja

I ljubav i bolest možemo promatrati kao nemogućnost kretanja i kao otok s kojeg je malo teže otići. Cijela zbirka pjesama funkcionira kao neki vrtlog ljubavi, bolesti i otoka. S jedne strane sve teži kretanju i izmjeni, a istodobno je riječ o mirovanju i nemogućnosti kretanja, ističe pjesnikinja

Milan Zagorac: Nemam namjeru biti književna zvijezda 21. stoljeća!

'Prijateljice, varalice i vatreni starci' naziv je novog romana riječkog pisca s kojim smo popričali o tome kako je biti pisac na hrvatskoj sceni, može li se živjeti od tog zanimanja, koliko i što ljudi čitaju te kakva je budućnost knjiga

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime