Najbolje frendice Kate i Beth odlaze na ljetovanje u Split nakon njezinog poroda. Beth je oženjena, Kate je svježe rastavljenica. Noćni Split, pak, je grad zamki, zgodnih muškaraca i nezgodno mjesto za buđenje, ako ste noć prije bili ošamućeni i ne sjećate se ničega, a vaša koketna prijateljica nestane. Počinje potjera, a u pomoć joj uskače tek sirijski imigrant Zain koji ih je vozio noć prije.
Što bi napravila na mom mjestu?
Na zgodnoj premisi “missing person” snimljena je varijacija trilera na kakvima je grandiozni Hitchcock doktorirao. On bi od ovakvog predloška napravio “Ozloglašenu”, “Vrotglavicu”, “Nepoznatog iz Nord Expressa” ili neko od sličnih majstorstava žanra. Zasnivao bi se na napetosti bildanoj iznutra, iz karaktera, tenziju bi gradio na nelagodi glavnog lika, fokusirao bi se na psihologizaciju istog.
Australska redateljica Kim Farrant dotle koristi novelu Sarah Anderson iz 2020. kao predložak za školsku vježbu situacionizma “što bi napravila na mom mjestu”. S prethodnim jednim filmom “Strangerland” s Nicole Kidmann, njezina je premisa pratiti twistove i nagle obrate u priči od kojih glavna rola postane glavna osumnjičena.
Raspletavanje nelagodne situacije dok za petama glavne uloge ima nekoliko potencijalno zeznutih spojler free momenata, triger je redateljici tek za prilično beživotno komuniciranje kamerom. Dramska osnova priče vrlo je stabilna, a glavne glumačke role Leighton Meester i Christina Wolfe čine je uvjerljivom u tom segmentu.
Podnevni eksploatacijski TV B trilerčić
Naoko, cijela konstrukcija je zatvorena kako bi originalna Netflix produkcija mogla zakucati jedan od krimi peekova godine, no tada na scenu stupa produkcija koja sterilnom realizacijom ostalih segmenata filma čini od njega tek podnevni eksploatacijski TV B trilerčić za kojim će žaliti istinski ljubitelji žanra.
Od sterilnog, laboratorijskog, kozmetičkog i razgledničkog izbora lokacija koje ne djeluju uvjerljivo, preko dijaloških scena s detektivima naške varijante Muldera & Scully u tumačenju predivne Ive Mihalić i naočitog Amara Bukvića koji su uvjerili gledatelja tek da sjajno izgledaju, ali ne i da su zagrizli u uloge, do akcijskih scena jurnjave i obračuna (guranje s litice) koje izgledaju kao demo pokaznih vježbi kako se to ne radi prije nego što se kamere uključe – “Weekend Away” je jedno u nizu sjajno zamišljenih, ali nesolidno realiziranih djela kakve svake godine proguta linija između prosječnog i ispodprosječnog.
Ono što je trebao biti osobiti catch, pogotovo gledateljima ovih prostora, je razglednica Splita kao prirodne scenografije. Međutim, u tom segmentu učinjena je medvjeđa usluga. Ili, pak, predivna cvit Mediterana floskula koja će biti uvjerljiva ljubiteljima uvjerljivosti leksika Ane Bučević. Šteta prilike.
Ocjena: 5/10