Mirna Bučević godinama se bavi producentskim poslom, a prije nekoliko godina odlučila je s Marijanom Budisavljević, kolegicom iz Beograda, osnovati tvrtku Producentice, udružiti snage i raditi u oba regionalna središta – Mirna u Zagrebu, a Marijana u Beogradu. Svaka ima ured u svome gradu, no svoje usluge nude i odrađuju zajedno na području Slovenije, Hrvatske i Srbije.
O radu s brojnim velikim klijentima, poslu producentice i što on zapravo podrazumijeva, prošlosti i budućnosti razgovaramo s poduzetnicom koja svoj posao odrađuje s velikom strašću i posvećenošću.
Put do samostalnosti trajao je 16 godina
Producentice prije Producentica. Koliki je retro pogled unatrag bio potreban da biste s nekadašnjih poslovnih pozicija od TV produkcije i advertajzinga došli do današnje situacije u kojoj, uz vlastitu producentsku tvrtku, slovite kao jedna od istaknutih tuzemnih produkcijskih profesionalki?
Hvala Vam na komplimentu! Za razliku od nekih drugih industrija, u produkciji lokalnog advertisinga žene imaju, usudila bih se reći, dominantnu ulogu. Moj osobni put bio je prilično logičan, a na samostalnost sam se odlučila tek kad sam shvatila da je došao sad ili nikad trenutak – dovoljno sam iskusna da imam realnu šansu uspjeti, a moguće ipak još uvijek dovoljno mlada da me netko zaposli ako ne uspijem.
To u konkretnim brojkama znači da je put do samostalnosti trajao 16 godina i, gledajući unazad, žao mi je što odluku nisam donijela mnogo ranije. S druge strane, od rane dobi bez propitkivanja slušam vlastitu intuiciju koja nikad nije zakazala i koja mi je šapnula – sad! Ja sam je poslušala i reagirala.
Producent, uz redatelja, jedini ima mogućnost utjecati na projekt u širem smislu i odrediti ga u cjelini. To smatram vrlo uzbudljivim.
Ključ je u prilagodbi
Koji je specijalizirani aspekt produkcijskih poslova u kojem najviše uživate? Ili je koloplet svega?
U produkciji sam završila slučajno, kako bih otkrila da sam se rodila kao producentica. Taj posao moraš voljeti i u njemu istinski uživati da možeš izdržati sve ono što on sa sobom nosi. Često od kolega iz drugih sektora čujem da nikada ne bi željeli biti producenti jer je posao prenaporan i uvijek si za sve kriv. Kada okrenemo paradigmu, producent, uz redatelja, jedini ima mogućnost utjecati na projekt u širem smislu i odrediti ga u cjelini. To smatram vrlo uzbudljivim.
Rekla bih da specijalizirani aspekt posla producenta nije odvojiv od kolopleta onoga što producenta čini. Producent je sve, on produkciju živi. Da citiram Billy Wildera – producer must bepoliceman, a midwife, a psychoanalyst, a sycophantand a bastard. Nedavno sam na jedno višednevno snimanje povela sina (15) koji mi je nakon par sati na setu rekao – mama što ti ovdje zapravo radiš? Djeluješ prilično beskorisno! 🙂
Razni odgovori su mi prošli kroz glavu, no suštinski je bio u pravu – naš se posao odvija znatno prije nego se upali kamera. I naravno traje i tijekom same produkcije, no ako je prvi dio dobro obavljen, drugi je opuštajuć’ i zabavan.
Najbolji client service nastaje kad agencija ima osjećaj da se njihova kreativna ideja sama od sebe pretvorila u prepoznatu reklamu
S obzirom na dinamičnost posla i na zakon malih brojaka na našem teritoriju, a opet veliku potrebu za video prezentnošću raznih grana biznisa – koje sve vrste produkcijskih poslova Producentice obavljaju? Što sve client servis podrazumijeva kroz Vašu vizuru osim klasičnog odgovora “sve” :-)?
Producentice se primarno bave highendadvertisingom, dakle produkcijom visokobudžetnih televizijskih reklama za domaće i strane klijente. S obzirom na spomenute okolnosti malih brojeva našeg tržišta okrenute smo i servisnoj produkciji, dakle davanju lokalne podrške stranim produkcijamakoje žele snimati na našem području.
No, ne odbijamo niti male poslove. Kažu da je sadržaj kralj, a sama forma, u naše digitalno doba, nije presudna za uspjeh neke (komercijalne) poruke. Ključ je u prilagodbi. Ako nam se nešto svidi, to i radimo bez obzira na financijske mogućnosti projekta.
Produkcija je people’s business, dakle osim seta vještina koje podrazumijevam, sve se svodi na odnos i povjerenje. Koliko vam je ugodno i lako s nekim raditi. Najbolji client service nastaje kad agencija ima osjećaj da se njihova kreativna ideja sama od sebe pretvorila u prepoznatu reklamu.
Da klijenti znaju sami snimati, snimali bi
S Vašom poslovnom partnericom Marijanom Budisavljević preko tvrtke Producentice radite na teritorijima triju država uglavnom – Hrvatske, Srbije, rijetko u Sloveniji. Baza Vaših klijenata je široka i uključivala je nisko renomiranih brandova poput Bruketa&Zinic, Grey, BBDO, Publicis, Degordian, Unicef, Leo Burnett, Belupo, Franck. Ako možete laicima približiti u glavnim crtama što zapravo generalizam produkcija uključuje u konkretnim poslovima od trenutka angažmana do trena predaje finalnog produkta, ako, primjerice, govorimo o nekom reklamnom sadržaju?
Ljudi često misle da sam naše reklame smislila ja, što naravno nije točno. Dobijemo gotove odobrene scenarije, a onda ponekad imamo privilegiju predložiti redatelja za kojeg smatramo da bi mu taj scenarij legao. Ako agencija prihvati sugestiju i potvrdi financijsku ponudu, redatelj i producent u dogovoru oforme tim autora koji pripremi snimanje i realizira ga.
U advertisingu je neobično važno svaku odluku prije snimanja potvrditi s klijentom, naručiteljem posla, kako ne bi bilo zabune i kako bi klijent na kraju dobio ono što želi i što plaća. Tu je važno shvatiti da je naše mišljenje i stavpotreban i dragocjen, ali nije presudan, jer ne radimo autorske projekte već smo na svojevrsnom komercijalnom zadatku i, u najboljem slučaju, stvaramo komercijalnu umjetnost. S druge pak strane, važno je zauzeti argumentirani stav, jer da klijenti znaju sami snimati, snimali bi.
Ponekad agencija bira i redatelja, koji pak sam definira popis svojih suradnika, čime producenta svede na organizatora procesa i de facto osobu koja ga financira, a na kraju snosi najveću odgovornost.
Najdraže mi je kad s agencijom razgovaramo o mogućim redateljima i zajednički prolazimo proces odabira, ali to pretpostavlja da je uspostavljen odnos velikog povjerenja na liniji klijent – agencija – produkcija. Takve su situacije idealne, ali rijetke, i većinom do posla dolazimo kroz proces iscrpljujućeg pitcha.
Jeste li planirale širiti tvrtku i produkcijske usluge na neke autorske projekte ili ste isključivo orijentirane za neke vrste outsourcinga pa radite samo prema pozivima klijenata? U smislu produkcije glazbenih spotova, dokumentarnih ili igranih filmova ili neke druge mimo reklamnih i TV projekti sfera?
Apsolutno da. No, za takve je projekte tvrtku potrebno financijski dovoljno osnažiti da se nekomercijalni projekti mogu bezbolno isfinancirati, a da istodobno možemo reagirati i na komercijalne pozive.
Producentice su moja beba
Koji su Vam od dosadašnjih projekata najdraži – ako možete izdvojiti neki nickhornbyjevski top 5 onih koje nosite sa sobom uvijek i zauvijek po najugodnijem i najprofi iskustvu, klijentima, ljudima, svim aspektima guštanja u poslu?
Imam slonovsko pamćenje i sjećam se apsolutno svakog projekta do sitnog detalja. Producentice su još vrlo mlade i većina mojih najdražih projekata dogodila se prije tog vremena. Primjerice, serijal TV emisija Story SuperNova i prva sezona Big Brothera u Hrvatskoj čiji sam bila izvršni producent sa samo 25 godina. Iz ove perspektive, kad se toga sjetim, zanijemim. Od respekta prema tadašnjoj sebi, ako se to smijem usuditi reći, ali i od čuđenja da je netko imao muda dati tolike pare takvoj klinki. Hvala Saša!
Red produkcija u kojoj sam godinama radila otvorila mi je vrata međunarodnog advertisinga i dovela me u kontakt za priličnim facama te industrije. No, Producentice su ipak moja beba i tu svaki posao ima svoju emociju. Od onog prvog, na čemu neizmjerno zahvaljujem jednoj Nini, do prve servisne produkcije kad smo skakale do plafona i znale da je servisna čakra napokon otvorena, do prve Žuje koja u domaćoj produkciji uvijek ima poseban status (hvala Almire!), sve do ovogodišnje reklame za Franck koja je naprosto sjajna. Zbog scenarija, zbog redatelja, ali i zbog nas. Hvala Škurla!
Opećnito, na domaćem tržištu je li u Vašem segmentu rada ono na što nailazite lojalna konkurencija ili je bitka do posljednjeg klijenta koja ne isključuje ni razne izaleđne konstrukcije često vrlo drage određenim sferama tuzemnog “poslovnog” mentaliteta?
Ne bih komentirala konkurenciju, osim što smatram da konkurentne produkcije rade vrlo kvalitetno. U tom kontekstu me raduje tuđi uspjeh i volim kad u reklamnom bloku naletim na spot koji smo “izgubili” u pitchu jer je vrlo zanimljivo vidjeti kako ga je realizirao netko drugi. Tu se vidi prava snaga producenta. Svi radimo s istim poolom kreativnih suradnika, razlika je u detaljima.
Odnosno u osobi ili produkcijskom timu, koji je proces inicirao, ispratio i finalizirao. Mi producenti imamo puno zajedničkih interesa i tema. Voljela bih kad bismo se više družili i razgovarali. Vjerujem da svatko radi najbolje što zna i sukladno vlastitom poslovnom kodeksu i moralu. Onaj koji mirno spava i s radošću se budi, taj je pobijedio.
Produkcijska kuća vrijedi onoliko koliko joj vrijedi zadnji posao
Koliko je prezentnost važna na ovim prostorima u smislu traženja novih angažmana i kako uopće neke nove tvrtke na prostoru Vašeg kruga poslova ulaze u “začarani krug” s obzirom da pričajući s ljudima iz marketinga – u Hrvatskoj je tržište dosta podijeljeno već u smislu da velike tvrtke imaju svoje agencije i neki zatvoreni krug angažmana kreativaca?
Uvijek kažem da produkcijska kuća vrijedi onoliko koliko joj vrijedi zadnji posao. Možda je to pomalo brutalno, a moguće čak i nije sasvim istinito, no zasigurno je u produkciji reputacija sve. Nema spavanja niti opuštanja. U taj krug nije lako ući, a vrlo je lako iz njega ispasti.
Mislim da sam imala sreću što sam u nekim mladim godinama radila neke odgovorne poslove na jakim medijima, a kad me taj kotač izbacio na ulicu, vrlo sam brzo shvatila da to nije bila moja snaga, već snaga televizije i da telefon, koji je zvonio neprekidno, sad više ne zvoni, jer nikada i nije, zvonio – zbog Mirne.
Tu je ego podrezan prije nego što su mu stigla stasati krila i to me saznanje oslobodilo. Ne znam je li mladim ljudima danas teže ili lakše dobiti priliku, no ja se vrlo borim da autori mlađih generacija dobiju svoju priliku. Put je dug, no važno je ostati u pokretu jer stvari se ipak mijenjaju i prilika će stići. Kad se (napokon) pojavi važno ju je prepoznati i zgrabiti, i na kraju naravno iskoristiti. No, unatoč tome, mnogo je teže održati se. Tako je bilo oduvijek, tako je i sada.
Koje su Vam poslovni izazovi ostali s današnjih pozicija u kojima biste se producentski voljeli oprobati?
Nikada nisam snimila dugometražni film iako je bilo mnogo prilika. Djeca su mi bila mala i zbog toga sam se opredijelila za kraće forme i kratkoročne projekte. Moguće ga nikad niti neću snimiti, to ostaje otvoreno. Ipak, voljela bih.
Ima li ljudi s kojima još niste imali prilike, a željeli biste raditi jer ih cijenite kao vrhunske profesionalce i intrigiraju Vas poslovno i privatno? I na projektima kojeg konkretno tipa?
Malo smo tržište i svi se više-manje poznajemo. Voljela bih da svaki redatelj koji je za nas, na poziv, ikada pisao neki treatment, a nikada nije ništa snimio, konačno dobije projekt. Vrlo me intrigiraju začudni genijalci koji furaju svoj film i imaju svoj kreativni rukopis. Mladi ljudi koji na svijet gledaju drugačije od mene jer nas dijeli 20-ak godina i odrastanje u drugačijim okolnostima. Identificirala sam ih nekoliko i dat ću sve od sebe da dobiju priliku. Također, nadam se da će u budućnosti biti više žena redateljica i snimateljica u advertisingu.
Je li se pandemijska globalna situacija reflektirala na Vašu sferu u posla i ako je u kojem smislu?
U početku smo svi vjerujem bili pomalo uplašeni i zbunjeni. Nekoliko mjeseci smo se prisilno primirili i posvetili obiteljima i hobijima. Iz ove perspektive, svima nam je to dobro došlo, iako je bilo teško opustiti se. Život se naravno nastavio, a time i naš posao jer komunicirati se mora, kao i oglašavati proizvode, posebice jer su neke industrije u pandemiji doživjele procvat.
U 2020. nismo radili niti jednu stranu produkciju, no domaće su bile dovoljne. Godinu smo završili na 95% prethodne, što smatram velikim uspjehom. Naša je industrija nepredvidiva i prevrtljiva tako da se u pandemiji zapravo nije dogodilo ništa što nam se ne može dogoditi i inače. Ne mislim će dobar val trajati vječno, ali to nije razlog da ga ne zajašemo.
Fotografije: Martina Šalov, Ivona Bezmalinović, Lidija Tomas Matijević, Sara Bernarda Moritz