Većina građana Zagreba već neko vrijeme priča i oduševljava se oslikanim stranicama knjiga koje viđaju na različitim lokacijama diljem grada.
A ‘krivac’ za ovo kreativno ukrašavanje je aktivistica i ulična umjetnica Antonella Šantek koja je pokrenula projekt ‘Lutajuće knjige’ – i to od raspadnutih knjiga, onih koje joj ljudi daruju ili koje sama pronađe na ulici.
Kako se rodila Lutajuća knjiga
“Prepustila sam se i opustila unutar svoje umjetnosti, slikam ‘lutajuće’ nekih 10-tak godina. Imala sam razne faze, a zajedničko im je bilo, reciklirane stvari, moderniji urbani stil crtanja, te sam htjela unijeti malo više ‘duše’ ili svoje osobnosti u radove, nakon što sam upoznala razne tehnike slikanja. Lutajuća je našla mene, ne ja nju. Počela sam zapisivati rečenice iz knjiga koje sam čitala. Počela sam raditi poklone malo osobnije za svoje prijatelje. Krenula sam i na radionice u Mediku, slušala i upoznala druge ulične umjetnike. Činilo mi se zanimljivo i jako uzbudljivo raditi na ulici, a i ja sam pomalo luda tako da sam jedva čekala i sama početi. Te sam te čestitke probala staviti na ulicu. I, rodila se Lutajuća knjiga!”, otkriva nam Antonella.
View this post on Instagram
Stranice knjiga Antonella oslika na razne načine, najčešće apstraktno, doda na njih i svima omiljene šljokice, naljepnice, poneke sličice iz letaka, kataloga, kalendara, bilježnica i časopisa.
“Nekako se ne zamaram rezultatom, nego uživam u procesu, bitno mi je da mi je vizualno privlačno, to jako volim. Također, zapisujem i razne tekstove, što od glazbe koju slušam, ljudi koje susretnem, mojih tekstova u glavi, tekstova iz knjiga, poznatih i utjecajnih osoba i, naravno, knjiga – jer i dalje intenzivno čitam. S ulicom je čista igra i uzbuđenje. Volim raspadnute zidove, mali kutci ulica i divnoga Zagreba. Nemam neki plan koji ću rad zalijepiti i gdje, jednostavno se prepustim i u trenutku odlučim, naravno radim brzo da me baš ljudi ne vide. Jer ne volim pričati tijekom rada”, objašnjava nam Antonella te otkriva kako se projekt razvija na njoj sasvim nenadane načine.
Razglednice, lutajuće torbe i tenisice, radionice…
Naime, napravila je i razglednice za grad Zagreb, koje se mogu kupiti u knjižarama, pokrenula radionice ‘Lutajuće knjige’ za sve uzraste, koje su jako dobro posjećene, rade se u kulturnim centrima i knjižnicama, a Antonella ističe kako je to za nju čisti raj. Također, krenula je raditi i ukrašavati i ulice drugih gradova, a osmišljava i ‘Lutajuće torbe i tenisice’. “Na ulici se stalno radovi mijenjaju jer je to nestalno- što za mene ima posebnu čar. Sigurno je bilo nekih 500-tinjak radova kroz ove 4 godine. Osobno, meni je uspjeh bilo i prvo lijepljenje rada, a i danas – kada me ljudi mole da im zalijepim rad u njihovoj ulici. Sve je to super i uživancija, divno je svjedočiti ono o čemu sam nekoć samo maštala”, ponosno nam govori Antonella.
View this post on Instagram
Osim Lutajuće knjige Antonella je prije 9 godina, nakon što je upoznala Milu Mrvalja, koji je tada bio beskućnik i s kojim je postala jako dobra prijateljica osnovala udrugu ‘Fajter’.
“Mile je htio osnovati udrugu, tako da je on glavni inicijator, a ja sam ga podržavala. Bavila sam se i prije volonterstvom tako da mi to nije bilo strano i rodila se udruga ‘Fajter’. Moja namjera da se uključim u ovu udrugu bila je prvenstveno da postanem bolji čovjek, da napravim nešto za zajednicu. Postala sam puno zahvalnija, smirenija i sretnija osoba. Udruga mi je obogatila život!”, priznaje nam.
Na koje sve načine udruga pomaže beskućnicima
Udruga se razvija u tri smjera, prodaja časopisa i samozapošljavanje beskućnika na taj način, vođenje tura, panel rasprava, također i medijski pričaju o problemu beskućnika i o dobrobiti volontiranja i rada za opću dobrobit zajednice, te rješavaju izazove kod administracije kao dobivanje osobne, zdravstvene, socijalne pomoći i sl. za beskućnike.
“Radimo male stvari, ali redovno već 7 godina. Bilo je tu raznih akcija – od prikupljanja odjeće, likovnih radionica sa beskućnicima, koncerata, suradnje i sa drugim udrugama”, priča nam Antonella koja ističe kako – iako većina ljudi ima predrasude prema beskućnicima i na neki način ih se boje, to uopće ne treba biti tako.
“Volim ljude, nekako ih sa lakoćom razumijem. Nisam znala da ću raditi baš sa ovom populacijom ljudi, to se više razvilo iz mojega prijateljstva sa Milom. Jako sam zahvalna na prilici da služim svojim sugrađanima”, ističe Antonella.
View this post on Instagram
Beskućnici se stalno osjećaju izolirano te je to možda i veći problem od novaca, a tijekom pandemije se to samo još više povećalo. Udruga je vrijedno radila tijekom cijele pandemije, Antonella i Mile su obilazili ljude i surađivali s ministarstvima te ističu kako je sve odlično funkcioniralo.
Svatko ima svoju priču, bio beskućnik ili ne – bitno je što napravite s tom pričom
“Iz moje perspektive, kroz udrugu, puno nam se više ljudi priključilo u volontiranje kroz ovu godinu. Bilo je izazovno, vjerujem da se povećao broj beskućnika, ali nemam točne podatke o tome. Imamo divan tim, a stvari se mijenjaju i na političkoj sferi, što me iznimno veseli. Mislim da ćemo sada moći konkretno utjecati na same zakone jer nas više cijene novi ljudi na vlasti”, ističe Antonella te dodaje:
“Svatko ima svoju priču, bio beskućnik ili ne. Bitno je ono što ćemo učiniti sa tom pričom, hoće li to biti priča o pobjedi ili porazu. E tu dolazim ja da ih fokusiram na pobjedu. Prvo pobjedu unutar sebe, a nakon toga u rješavanju dokumenata i drugih stvari. Naravno, ima dana kad se dobro isplačem, ali to je dio života i jako cijenim tugu koliko i sreću. Nije mi teško, jer to je zadatak moje duše, ja to volim raditi i uživam u osmjesima ljudi kad vide da nisu sami. Svi mi trebamo zajednicu i jedni druge, pa tako i ja. Oni meni više pomažu nego ja njima”, zaključuje Antonella.
View this post on Instagram