Nazivaju ga najljepše doba godine (most wonderful time of the year), slavi se na svim kontinentima, vrijeme je radosti i veselja, a volimo ga provoditi u krugu obitelji i najmilijih… Da vas netko na kvizu pita koje je to vrijeme u godini, zasigurno bi kao iz topa ispalili – božićno vrijeme!
No da je pitanje drugačije postavljeno, da vam kažu da se u to vrijeme gleda crtić Kalle Anka, Caga Tio pokriva dekicom ili da se tradicionalno jede ‘romeritos’ s mole umakom, biste li znali da se radi o božićnom vremenu…? Ono što je u božićno vrijeme cijelom svijetu zajedničko jest da provodimo vrijeme s dragim ljudima. A ono što se od države do države razlikuje, donosimo u pričama koje smo skupili iz cijelog svijeta.
Božić u Švedskoj
Dubravka Gladoić Håkansson, rođena je Križevčanka koja već 30-ak godina živi u i radi u Malmöu, u Švedskoj. Udana je za Šveđanina s kojim obično blagdane provodi u Hrvatskoj, no ove godine pandemija ih je spriječila da putuju te su ostali u Švedskoj.
“Švedski Božić je obiteljsko slavlje gdje hrana i kulturološka tradicija igraju važnu ulogu. Pripreme za Božić počinju već od prve nedjelje adventa kada se pali prva adventska svijeća. To je vrijeme kada se obitelji sreću u svim mogućim kombinacijama i vrlo je važno da se niti jedan član obitelji ne ostavi sam. Ako izađete u šetnju na Badnjak, u tri sata popodne, nećete sigurno sresti nikoga na ulici. Naime, većina Šveđana tada sjedi ‘zalijepljena’ uz televizore i gledaju tradicionalni crtić Kalle Anka (Pajo Patak) koji je uvod u božićno slavlje. Švedski Božić se slavi na Badnju večer 24. prosinca. U crkvu se ide na Badnju večer ili na Božićno jutro (Jullota). U Švedskoj je Božić također usko povezan sa Svetom Lucijom koja je simbol dolaska svjetlosti i slavi se 13. prosinca“, priča nam Dubravka, koja je i sama ugostila prijatelje na ručku na Badnjak.
Tradicionalni švedski božićni stol
“Božićni stol bogat je mnogim različitim namirnicama. Dominiraju jela na bazi svinjetine, poput božićne šunke, božićne kobasice, mesnih kuglica te različite vrste kupusa, crveni i smeđi kupus. Česta su i raznolika jela od ribe – haringa, lososa i bakalara te posebno pripremljena musaka od krumpira sa slanim inćunima i slatkim vrhnjem nazvana Janssons frestelse ili Janssonsovo iskušenje. Uobičajeno je pripremanje paprenjaka i kućice od paprenjaka koja je simbol dolaska Božića“, dodaje Dubravka, ističući kako je Badnja večer najvažnija.
“U božićno vrijeme jede se i rižina kaša koja se više sati polagano kuha u punomasnom mlijeku. Kaši se tradicionalno dodaje prženi badem. Posudu s božićnom kašom treba postaviti na otvorenom kako bi razveselila Djeda Božićnjaka kojeg Šveđani zovu Tomte. Kuhano vino s puno začina, takozvani Glögg, je također dio švedske božićne tradicije. Piće je jačine crvenog vina i servira se sa sušenim grožđicama i bademima te paprenjacima.” Dok se na Badnje večer najviše slavi, sam Božić, 25. prosinca, protječe vrlo mirno i bez nekih većih okupljanja.
Božić u Španjolskoj
Katarina Štimac u Španjolsku je preselila prije šest godina. Otkako je odselila, priča kako je Španjolska zemlja za lijep život, onakav kakav želi. Danas u Španjolskoj odgaja i dvije djevojčice, a otkrila nam je i kako će njihova četveročlana obitelj (ok, s pesekom Papijem peteročlana) provesti Božić i koji su španjolske božićne tradicije.
“Za razliku od Hrvatske, u Španjolskoj se Božić ne slavi kako ga mi slavimo. Dosta toga ovisi o regiji, no svima je zajednički odlazak na misu polnoćku i obiteljski ručak. Darove djeca ne dobiju na Božić, već na blagdan Sv. Tri Kralja – Reyes Magos, koji ih i nose, pa ne poznaju Djeda Božićnjaka kao onoga koji nosi darove. Na dan kad dolaze kraljevi (6. siječnja) ljudi izlaze na ulice dočekati ih, održava se velika parada ‘cabalgatas’ tijekom koje ogromne figure kraljeva bacaju djeci na ulici slatkiše”, otkriva Katarina, te dodaje kako upravo Španjolci imaju najveću Božićnu lutriju na svijetu koju nazivaju El Goro ili Debeli.
Značajno je da lutrija ima više manjih dobitaka, izvlačenje je 22. prosinca, a kod objave zbor otpjeva svaki izvučeni broj. El Gordo na poseban način zbližava Španjolce, jer se kupuje u primjerice radnom okruženju, jedna markica sve zaposlenike neke trgovine, ureda ili ipak, obitelji, pa svi s nestrpljenjem iščekuju izvlačenje.
“Kad je o hrani riječ, na Božić se jede jamon iberico, španjolski pršuti, ribe i školjke. No, svečanija i bogatija večera je na Sv. Tri kralja kad se nakon glavnog jela svi za stolom zaslade turronom, slatkišem od čokolade i kreme. Nezaobilazna je i torta u obliku krune – Roscon de Reyes koja se jede večer prije nego kraljevi stignu. Roscon de Reyes je slična panettoneu, sa suhim voćem i kremom, a svi prisutni dobiju komad. U torti se nalazi mali keramički kralj ‘fava bean’. Onaj tko dobije keramičkog kralja u svom komadu, imat će najviše sreće u novoj godini. Onaj, pak, koji nađe ‘fava bean’ (zrno suhog graha) dužan je nabaviti ili kupiti Roscon de Reyes tortu iduće godine“, objašnjava španjolsku tradiciju Katarina.
Iako ukrašavaju i božićna drvca, Španjolci veći naglasak stavljaju na jaslice koje nazivaju ‘Portal de Belen’. One su glavne. U izgradnju jaslica i figurice ulažu velik novac. Običaj je i na blagdan Nevine dječice ili španjolski El Dia De Los Santos Innocentes, 28. prosinca, šaliti se s prijeteljima i raditi jedni drugima različite ‘spačke’. Ono što mi radimo za 1. april.
“Katalonski običaj vrlo duhovit strancima je Caga Tio. Caga Tio je zapravo ‘drvo koje kaka’. Obitelj ukrasi komad drveta – nacrtaju mu lice, naprave noge i stave kapicu, pa ga postave negdje u vrt i pokriju dekicom da mu bude toplo. Na Božić se djeca okupe oko njega, ‘izlupaju’ ga štapom, a on ‘pokaka’ slatkiše”, smije se Katarina dok govori o Caga Tiu.
Božić u Meksiku
Lucy Lara, dugogodišnja glavna urednica i direktorica najpoznatijih modnih magazina kao što su Harper’s Bazaar, Glamour, Marie Claire, Elle ili Infashion, Badnjak će provesti uređujući stol za večeru svoje obitelji.
View this post on Instagram
“U Meksiku se obitelj okuplja na večeri na Badnjak, 24. prosinca, kad se i kiti bor ispod kojeg su obavezno jaslice. Neke obitelji pjevaju Rock Baby Jesus prije večere. Svaka obitelj ima svoj jelovnik, a u mojoj obitelji se jede purica, baš kao što to čine Amerikanci. No, u vrlo tradicionalnim meksičkim obiteljima jede se isto tako vrlo tradicionalno jelo koje se zove “romeritos”. ‘Romeritos’ je jelo složeno od kaktusa, suhih i svježih škampi i popatosa, u umaku ‘mole’. Mole je poseban, tradicionalan meksički umak čokoladnog okusa i prilično začinjen. Radi se od chillija, čokolade i suhog voća poput kikirikija ili badema”, otkriva Lucy, dodajući da ona za Božić obožava piti šampanjac.
“Moji prijatelji i ja najčešće nazdravljamo šampanjcem, no u Meksiku se tradicionalno tijekom Božića pije ‘ponche’. Ponche je piće od šećerne trske i voća poput guave, tejocote i jabuke, koje se poslužuje vruće s rumom ili drugim likerom.”
“Djeca na Badnjak odlaze u krevet jako rano kako bi ujutro mogli rano ustati i pronaći darove koje je Djed Mraz donio tijekom noći. No, za Božić su to uglavnom sitnice. Pravi veliki darovi stižu u noći 5. siječnja, kada stižu Veliki kraljevi (blagdan Tri kralja, op.a.)”, naglašava Lucy Lara.
Božić u SAD-u
Posljednje tri godine. Otkako je preselila u SAD, odnosno Los Angeles, dizajnerica Katarina Džale Dean slavila je Božić kao što ga je slavila u Zagrebu. Ipak, ovaj je drugačiji, jer ga slavi sa suprugom Matthew Williamom u domu koji zajedno grade.
“Amerikanci zapravo tradicionalno za Božić pripremaju pečenu i punjenu puricu s pire krumpirom, umakom od brusnica i povrćem. No, priznajem, mi ćemo se držati hrvatske tradicije. Na stolu će se na Badnjak naći bakalar, francuska i pršut. Od slatkoga su nezaobilazni tradicionalni suhi kolačići poput vanilin kiflica”, priča Katarina čiji suprug Matthew William s nestrpljenjem iščekuje tradicionalnu hrvatsku večeru. Kako je u Los Angelesu na snazi totalni lockdown, grad nije osobito okićen, a i oni će badnju večer i Božić kao i drugi stanovnici LA-a provesti u društvu onih s kojima dijele kućanstvo.
“Možda jedan od najznačajnijih običaja božićnog vremena i ono po čemu se Amerikanci razlikuju od ostatka svijeta jest slanje božićnih čestitki. Najčešće je to obiteljska fotografija isprintana u obliku čestitke kojom se rodbini i prijateljima želi lijepe blagdane, sretan Božić i novu godinu”, dodaje Katarina. Pokloni će se otvoriti na božićno jutro baš kako je to u duhu američke tradicije.
Božić na Tajlandu
Tomislav Štruklec rođeni je Zagrepčanin koji je prije 7 godina preselio na Tajland gdje predaje engleski jezik u jednoj školi.
“Ovdje je Božić potpuno komercijalan, Tajlanđani su većinom budisti i nemaju, naravno, prema njemu vjerskih osjećaja. Međutim, to ne znači da ga ne slave. Već u 11. mjesecu cijeli je grad turbo, ali baš ono turbo okićen. Veliki šoping centri, promenade, sve je šareno. U školama se na sam Božić održavaju predstave, pa dođe i Secret Santa. Posebno u internacionalnim školama. Moguće je čak i nabaviti pravo prirodno rezano božićno drvce. Postoji njihov uzgoj na sjeveru Tajlanda, a prošle se godine moglo nabaviti i u IKEA-i. Cijena mu je bila 1000 kuna”, govori Tomislav koji će ove godine s prijateljima napraviti božićnu večeru u svom domu. Kako nitko nije mogao za Božić putovati doma, jer su granice zatvorene, svatko će pripremiti neko svoje tradicionalno jelo koje nije nužno vezano za Božić i zajedno će ga blagovati u prijateljskom druženju.
“Prije dvije godine sam tako organizirao večeru za Badnjak i želio sam pripremiti tradicionalnu hrvatsku večeru – pohanog oslića, francusku salatu i grah salatu. Umjesto oslića kojeg nisam uspio nabaviti, pripremio sam soma koji nije bio ni blizu osliću, a strašno sam se radovao francuskoj salati. Inače, na Tajlandu je sva hrana slatka, pa sam pažljivo birao i majonezu da ne bude zaslađena. Krastavce sam kupio one povoljnije, jer koja može biti razlika između teglice krastavaca od 20 kuna i 60 kuna!? Saznali smo za večerom – bila je to najslađa francuska ikad napravljena. Krastavci su, naime, bili slatki. Meni je bila užasna, ali su zato Filipinci, koji sve slade, bili oduševljeni.”
Tradicionalno božićno jelo ne postoji, no u većim gradovima, osobito Tajlandu, moguće je otići na britansku tradicionalnu božićnu večeru – pečenku i pečene krumpire koja će koštati 200-tinjak kuna. Daleko veću pažnju od Božića, na Tajlandu dobiva Nova godina. Na taj praznik Tajlanđani obavezno negdje putuju – na more, u drugu pokrajinu ili bar u drugi grad u šoping centar. Smatra se kako putovanje na Novu godinu donosi sreću u godini koja počinje. Trenutno je na Tajlandu krenuo drugi val koronavirusa, pa se pokrajine zatvaraju ovisno o stanju, no unutar njih kretanje je zasad neograničeno. Stoga će i ove godine Tajlanđani migrirati po svojoj zemlji – za sreću u 2021. godini.