Subota, 12 listopada, 2024

Leonida – lavica koja se svakodnevno bori za ljudska prava i jednakost svih živih bića

Nitko od nas nije 'obukao papuče druge osobe' i ne može nitko znati kako se netko osjeća ili kako se nosi s određenom situacijom, no možemo biti podrška i pomoći jedni drugima, ističe hrabra Leonida

Vjerujemo da ste za hrabru lavicu Leonidu Kifer već mnogo puta čuli. Hrabra borkinja za ljudska prava, koja povremeno piše i za Mixer.hr,  svojim djelovanjem educira i propituje mnoge teme te se zauzima za jednakost. 



Počela je pisati još u osnovnoj školi

Pisanje sam zavoljela još u prvom razredu osnovne škole. Vjerujem da je to bio moj način kako doći do slobode jer sam tada dobila prvu ortozu za kralježnicu koja me sputavala u pokretima, a pisanje mi je dalo ‘krila’ jer sam tu mogla biti sve što želim, a što mi je život otežao ili onemogućio”, otkriva Leonida otkud želja za aktivizmom i britkosti na jeziku.

Pisanje je od tada postala njezina velika strast, ali i terapija. Piše o svemu što proživljava i misli, a kaže, time ne liječi samo sebe nego i drugim ljudima sa sličnim izazovima daje snagu i motivaciju, čime se još jače prepusti zapisivanju. Toliko volim pisati da i po poduzeću u kojem radim, hodam s olovkom i papirićima!

Leonida Kifer: Lavica koja se za svoj život bori od prvog udisaja!

Kolumne je počela pisati nešto kasnije u životu, a kroz njih educira i kritizira, za što joj je bila potrebna hrabrost. Uvijek je potrebna hrabrost (ili u našem društvu ludost) javno progovoriti o temama koje nazivamo tabu temom i koje generacijama trpamo pod tepih. Takve teme se najčešće ‘vade ispod tepiha’ kad to zahtijevaju određeni projekti ili izvještaji, dok u stvarnosti nastojimo smanjiti vlastito obraćanje pažnje na pojavu istih.

Naučila je da nije važno što se priča, već tko priča

Na svoje progovaranje zna dobiti i negativne komentare, no za nju je to posebna vrsta snage. Kaže, naučila je da nije važno što se priča, već tko priča. Negativne komentare nastoji gledati kao na priliku koju daje drugima kako bi doživjeli i drugu dimenziju osim one koja im je usađena. “Nitko od nas nije ‘obukao papuče druge osobe’ i ne može nitko znati kako se netko osjeća ili kako se nosi s određenom situacijom, no možemo biti podrška i pomoći jedni drugima”, ističe hrabra lavica.

Ni jedna tema ne smije biti ‘tabu’

Za nju tabu tema ne postoji. Sve što utječe na kvalitetu ljudskih života, tema je o kojoj je nužno progovarati. Tabu teme pokazuju stvarnost u kojoj živimo. Umjesto da se bavimo realnim problemima ljudi oko nas, a sve više kategorija ulazi u probleme zbog ekonomske situacije, mi se bavimo i po medijima i u politici pitanjima koja su odavno zastarila. Žao mi je da ispada kako je lakše živjeti u prošlosti nego se okrenuti budućnosti.”

Osim progovaranja kroz kolumne, Leonida je i zagovarački aktivna za jednaka prava pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Borba za ljudska prava, kaže, dio je nje od rođenja. Nikada nisam podnosila nepravdu i još uvijek teško emotivno reagiram na nepravedne postupke. Dugo su me uvjeravali da ništa ne mogu promijeniti, što je kod mene izazivalo i bijes i ljutnju. Kada sam shvatila koliko puno toga mogu kao pojedinka, pa čak ako „samo“ progovorim o mnogim temama, dobila sam i prilike i alate za djelovati protiv predrasuda, mržnje, stereotipa, nasilja.

Najteža je borba sa samim sobom

Sve je više zanimaju i prava svih živih bića jer, kaže, nismo sami na planeti, a često se tako ponašamo. Ne uništavamo samo biljke i životinje nego i druge ljude i to ju usmjerava da ne odustane od borbe. Sve više osjeti koliko je potrebno imati nekoga tko će progovarati i biti uporan, a kada vrati osmijeh na samo jedno lice, shvati da sve što čini, itekako ima smisla. Ipak, aktivizam je sam po sebi iscrpljujuća borba. Leonida ističe da je od svega ipak najteža borba sa samim sobom.

Teško je i shvatiti da sustav često uvodi pravila koja ne prate zdravorazumsko razmišljanje nego pogoduju određenim pojedincima ili skupinama. Emotivno mi je najteže kad ne uspijem pomoći onome kome želim, kad vidim suzu u tuđim očima i kad osjetim da je netko razočaran zbog postupaka drugih ljudi.

Iako je to boli, od borbi za promjene u društvu nikada neće odustati jer je to put kojim se gradi budućnost. “Ne smijemo rušiti ničije snove nego jedni drugima pomoći da ih ostvarimo”, zaključuje Leonida.

Lavica Leonida: Izazovi stalnih bolova – što ako postane neizdrživo?

Tekst je napisan u sklopu kampanje Moj Validitet koja za cilj ima promijeniti lijevak medijskog izvještavanja o osobama s invaliditetom u suradnji s projektom ‘Social Innovators’ Inicijative mladih za ljudska prava.

The Social Innovators project is funded by Iceland, Liechtenstein and Norway through the EEA and Norway Grants Fund for Youth Employment. Working Together for a Green, Competitive and Inclusive Europe.

Projektu pomažu: Učilište Profokus, Square One Coworking i Robert Sever.

Foto & Video: Luka Lajić

 

 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime