Petak, 22 ožujka, 2024

Mogu reći neću: Sve je više mladih koji su žrtve ucjena i seksualne pornografije!

O sextingu koji je današnjim generacijama nešto 'normalno', o elektroničkom nasilju i kako ga spriječiti te o seksualnosti mladim općenito razgovarali smo sa Sanjom Cesar, koordinatoricom projekta Mogu Reći Neću i Natašom Bijelić, sociologicom u CESI-ju

Čak 72% djevojaka bilo je izloženo online seksualnim komentarima vezanim uz svoje tijelo, a 9% djevojaka bilo je izloženo ucjenama seksualne prirode (‘objavit ću ti fotke ako ne…’)! 



Istodobno, 44% mladića bilo je izloženo online prijetnjama vezanim uz fizičku sigurnost, a 20% mladića pritisku gledanja online pornografije ili sudjelovanja u radnjama inspiriranim pornografijom!

Žrtve ucjena seksualne prirode

Kako raste popularnost društvenih mreža, tako raste i broj neugodnih situacija i problema s kojima se susreću brojni korisnici. Neki od najvećih problema s kojima se susreću mladi u partnerskim odnosima, a koji su povezani s društvenim mrežama i komunikacijom putem digitalnih platformi su prevelika želja za kontrolom, neugodni komentari na temu seksualnosti, kao i nagovaranje na slanje polunagih i nagih fotografija. Posljednjih nekoliko tjedana društvene mreže su ponovno preplavile ispovjedi djevojaka i žena koje su bile žrtve osvetničke pornografije, koja je ostavila posljedice na njihov život.

Ovo je tema o kojoj se nažalost još uvijek malo priča, kako u javnosti, tako i u školama, a istraživanja na temu ‘Elektroničkog nasilja u partnerskim vezama mladih’ vrlo su poražavajuća. CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje stoga je pokrenuo hvalevrijedan projekt ‘Mogu reći neću.’

Kako suzbiti elektroničko seksualno i rodno uvjetovano nasilje?

Cilj projekta je doprinijeti suzbijanju elektroničkog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja u intimnim partnerskim vezama mladih u dobi od 15-19 godina, posebno osnažujući djevojke i podržavajući ih da se suprotstave nasilju.
Sa Sanjom Cesar, koordinatoricom projekta Mogu Reći Neću i Natašom Bijelić, sociologinjom u CESI-ju stoga smo popričali o elektroničkom nasilju i njegovim najčešćim oblicima, razgovoru između djeteta i roditelja o seksualnosti i seksualnim odnosima kao i o aktivnostima koje svi mi možemo napraviti kako bi se poražavajuća situacija u društvu stubokom promijenila.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Mogu reći neću | CESI Zagreb (@mogurecinecu)

Društvene su mreže nedavno opet preplavila svjedočanstava o sextingu i dijeljenju fotografija polunagih i nagih djevojaka po grupnim chatovima. Zašto sve više mladih dijeli intimni sadržaj po društvenim mrežama? I zašto je sexting današnjim generacijama nešto ‘normalno’?

Sexting možemo opisati kao komunikaciju putem digitalnih uređaja tijekom koje se razmjenjuju seksualne i intimne riječi, fotografije ili videozapisi – i koja je sporazumna. Danas je sekstanje jako rasprostranjeno, bilo u partnerskim odnosima ili izvan njih. Sekstanje mladima može biti uzbudljivo i zanimljivo i oni često smatraju da doprinosi povezanosti i povjerenju, povećava intimnost; razlog može biti njihova potreba za odobravanjem, prihvaćanjem, dokazivanjem, uzbuđenjem, boljim razumijevanjem vlastite seksualnosti, ali i potreba za slobodom, zabavom i uzbuđenjem.

Trenutačno se razmatra prijedlog izmjena i dopuna Kaznenog zakona prema kojoj bi se osvetnička pornografija, nedopuštena objava privatnih eksplicitnih fotografija, videosnimki ili drugih sadržaja smatrala kaznenim djelom

U slučaju da se te fotografije, videozapisi i drugi sadržaji dijele bez pristanka prikazane osobe radi se o zlouporabi povjerenja i privatnosti druge osobe i obliku elektroničkog seksualnog nasilja koji često ostavlja vrlo negativne posljedice. Žrtve takvog oblika nasilja najčešće su djevojke i žene. Osvetnička pornografija je termin koji se upotrebljava kada osoba prijeti da će podijeliti ili bez pristanaka dijeli fotografije koje je prilikom sekstanja dobila od partnerice/partnera, a svrha je često prisila na seksualne radnje ili nastavak veze te nanošenje povrede, sramote, štete i patnje sadašnjoj ili bivšoj partnerici/partneru.

Sanja Cesar, koordinatorica projekta Mogu Reći Neću

Što svatko od nas može i treba napraviti ako do nas dođe informacija o širenju takve vrste ucjenjivačkih fotografija?

Važno je da u ovakvim situacijama ne budemo pasivni promatrači/ice, jer nedjelovanjem i ignoriranjem omogućavamo da se nasilje produžava. Svaka osoba treba se suprotstaviti takvom ponašanju, bilo da svojom intervencijom pokuša spriječiti širenje fotografija, ukazati ostalima na neprihvatljivost takvog ponašanja ili pružit podršku žrtvi.  Ako se radi o djeci i mladim osobama, za pomoć bi se trebali obratiti odrasloj osobi od povjerenja. Savjetovati se mogu s organizacijama koje se bave digitalnom sigurnošću ili podrškom žrtvama elektroničkog nasilja, te prijaviti policiji jer se radi o obliku nasilja koje može biti kazneno djelo. Isto tako, ovisno o tome gdje se fotografije dijele, prijaviti se treba i administratorima društvenih mreža i tražiti uklanjanje fotografija.

Koji su, zapravo, najčešći oblici elektroničnog nasilja u vezama?

Elektroničko nasilje je svaki oblik nasilja počinjen zlouporabom tehnologije. To može biti nasilje na društvenim mrežama, chat aplikacijama, gaming platformama i, općenito, gdje god se na internetu događa komunikacija. Elektroničko ​​nasilje mogu počiniti osobe koje vas poznaju, osobe s kojima ste u partnerskoj vezi ili potpuni stranci. U vezama mladih najprisutnija su nasilna ponašanja kojima se želi kontrolirati osobu u vezi: ljubomora, posesivnost, optuživanje, emocionalne ucjene, kontrola… Pa se kontrolira i provjerava mobitel, traže lozinke, kada nisu zajedno stalno se šalju poruke na koje se odmah očekuje odgovor kako bi znali s kim je i gdje. Isto tako, prisutni su odlici elektroničkog seksualnog nasilja te online uhođenje.

Na koje sve načine možemo raditi na osvještavanju načina na koje možemo biti sigurni na internetu? Postoji li zakon koji regulira elektroničko nasilje?

Možemo svi raditi na tome da nasilja, pa tako i elektroničkog nasilja, bude što manje kroz osvještavanje načina na koji možemo biti sigurniji na Internetu, kroz edukaciju i preventivne aktivnosti, učenje djece o medijskoj pismenosti, informiranje o sigurnosti na Internetu, adekvatnu podršku žrtvama te donošenjem i provođenjem zakona i sankcioniranjem počinitelja. Nažalost, zakon neadekvatno regulira elektroničko nasilje, iako su neki oblici uključeni u Kazneni zakon. Trenutačno se razmatra prijedlog izmjena i dopuna Kaznenog zakona prema kojoj bi se osvetnička pornografija, nedopuštena objava privatnih eksplicitnih fotografija, videosnimki ili drugih sadržaja smatrala kaznenim djelom.

Sociologinja Nataša Bijelić (foto: Dražen Kokorić)

Kome se mogu obratiti žrtve elektroničkog nasilja? Gdje mogu zatražiti pomoć?

Osoba koja je bila izložene elektroničkom nasilju, čak i ako nije nije sigurna radi li se o nasilju može se obratiti različitim organizacijama koje pružaju stručnu pomoć i podršku žrtvama nasilja. Ako se radi o mladoj osobi može se za pomoć obratiti Hrabrom telefonu.

Orijentirani ste na edukaciju mladih u dobi od 14 do 19 godina, a to je otprilike vrijeme kad mladi prvi put stupaju u vezu i pronalaze partnere. Koliko uopće znaju što je poštivanje u vezi i kako se ona gradi te što podrazumijeva kvalitetnu vezu?

Mladi ulaze u prve intimne partnerske veze, imaju velika očekivanja i malo iskustva i znanja o karakteristikama kvalitetne veze, na koji način komunicirati u vezama, kako rješavati konflikte, graditi povjerenje… Još moraju dosta učiti o tome kako graditi ravnopravne odnose i prepoznati i poštivati vlastite granice te poštovati svog/ju partnera/icu.

Nasilna ponašanja u mladenačkim vezama se često opravdavaju ili umanjuju pozivanjem na strast i ljubav u odnosu, iako se zapravo radi o podređivanju ili iskorištavanju, a ne o ljubavi

Koji su najčešći problemi s kojim se mlade osobe u vezi susreću i jesu li ih uopće svjesni?

Mladi ljudi često ne prepoznaju štetna i nasilna ponašanja u vezi, pogotovo kada govorimo o različitim oblicima psihološkog zlostavljanja, imaju pogrešna uvjerenje o uzrocima nasilja. Nasilna ponašanja u mladenačkim vezama se često opravdavaju ili umanjuju pozivanjem na strast i ljubav u odnosu, iako se zapravo radi o podređivanju ili iskorištavanju, a ne o ljubavi. Mitovi o romantičnoj značajno utječu na njihova očekivanja kakve bi trebale biti prve romantične veze. Tu su i uvjerenja da je ljubomora znak ljubavi, da nam je partnerska veza nužna da bismo bili sretni i da postoji samo jedna srodna duša, jedina prava ljubav, zauvijek. Ti mitovi utječu na to što se smatra normalnim u vezi, pa se tako prihvaća da su neka nasilna ponašanja normalna i da su izraz ljubavi.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Mogu reći neću | CESI Zagreb (@mogurecinecu)

U teen godinama, često radiš stvari koje radi i tvoja okolina, pa tako i stupaš u veze i odnose za koje možda nisi spreman, ali razmišljaš: ‘svi su, pa ću i ja’. Kako mlade potaknuti da se ne povode za drugima?

S mladima treba razgovarati o ovoj temi, educirati ih o partnerskim odnosima, seksualnosti i reproduktivnom zdravlju te rodno-uvjetovanom nasilju koje se može pojaviti u vezama mladih. Također, važno je raditi na razvijanju određenih vještina kod mladih koje su potrebne za ostvarenje kvalitetnih veza poput komunikacijskih vještina, vještina odupiranja pritiscima, pregovaranja, donošenja odluka itd. Dokazano najbolja i najučinkovitija strategija za ovakav vid obrazovanja su školski programi seksualne edukacije, odnosno specifična vrsta programa koje zovemo sveobuhvatnim seksualnim obrazovanjem (tzv. comprehensive sexuality education). Sveobuhvatno seksualno obrazovanje zalaže se da mladi usvoje znanstveno utemeljene i provjerene informacije, znanja i vještine koje im mogu pomoći da kvalitetnije žive svoje živote, da zaštite sebe i druge i da ostvare kvalitetne veze i odnose.

Seksualna je edukacija u školama izrazito važna i potrebna jer velik broj mladih dobiva netočne, nepotpune ili moralizirajuće informacije o seksualnosti koje utječu na njihov fizički, emocionalni i društveni razvoj

Činjenica je da mladi sve ranije stupaju u veze, među inim, i stoga jer u njihovu društvu vlada mišljenje da nisi ‘cool’ ako nemaš partnera. Smatrate li kako je seksualan odgoj neophodan u školama?

Seksualna je edukacija u školama izrazito važna i potrebna jer velik broj mladih dobiva netočne, nepotpune ili moralizirajuće informacije o seksualnosti koje utječu na njihov fizički, emocionalni i društveni razvoj. Ovakav neadekvatan pristup doprinosi ranjivosti i izloženosti mladih osoba iskorištavanju i ostalim štetnim posljedicama. Najčešće informacije dolaze iz nepouzdanih izvora (npr. vršnjaci, Internet) koji mogu prenijeti krivu sliku o seksualnosti.

Istraživanja su pokazala da su mladi kojima je pružena zadovoljavajuća informacija o seksualnim pitanjima skloniji odgovornijem ponašanju pa je u interesu države da osigura svim mladima ovaj tip obrazovanja. Na ovaj način se potiče mlade na odgovorno ponašanje i informirano donošenje odluka. Seksualna edukacija nužna je kako bi mladi bili svjesni razvoja svojeg tijela, a u skladu s time će znati donijeti bolje, informirane odluke kao adolescenti/ce i ponašati se odgovorno dok sazrijevaju. Sveobuhvatna seksualna edukacija nastoji pružiti mladima znanja, vještine, stavove i vrijednosti potrebne kako bi mogli uživati u vlastitoj seksualnosti – fizički i emocionalno, individualno ili u vezi. Ova edukacija promatra seksualnost holistički i u kontekstu emocionalnog i socijalnog razvoja. Prepoznaje da sama informacija nije dovoljna jer mladima treba biti pružena mogućnost da usvoje ključne životne vještine i razviju pozitivne stavove i vrijednosti.

Intimni odnosi su još uvijek tabu tema u velikom broju obitelji, zbog čega mnogi roditelji ne komuniciraju o njima s djecom. Koji je vaš savjet roditeljima?

Važno je razgovarati općenito o seksualnosti i različitim aspektima seksualnosti, a ne samo o specifičnim pitanjima kao što je, primjerice, seksualni čin ili kontracepcija. Prvi preduvjet je uvažiti seksualnost vlastite djece. Pretvarati se da vaše dijete nije seksualno biće znači ignorirati važan dio života i odrastanja djeteta. Što se tiče razgovora o seksualnosti, preporuča se da roditelji budu otvoreni i iskreni kada razgovaraju s djecom. Razgovor treba započeti u najranijoj dobi kada počnu prva pitanja o seksualnosti i ne prekidati ga tijekom djetetovog odrastanja. Uz iskrenost, roditelji također trebaju razgovarati i o svojim osjećajima i potrebama; pažljivo slušati; odgovarati na pitanja jednostavno i jasno; provjeriti je li njihov odgovor adekvatan… Treba koristiti svakodnevne prilike da bi razgovarali s djecom o seksualnosti – s time da roditelji ne moraju iznositi detalje iz vlastitog seksualnog života. I potrebno je izgraditi povjerenje kod djece da bi vam se obraćala s pitanjima, problemima ili brigama.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Mogu reći neću | CESI Zagreb (@mogurecinecu)

S obzirom na veliku popularnost društvenih mreža i potrebu za stalnom dostupnošću, koliko često se mladi susreću s nedostatkom slobode u vezi? Dolazi li do stvaranja pritisaka i potrebe za stalnim dopisivanjem i odgovaranjem što je prije moguće?

Mladi najčešće nisu u stanju prepoznati neke oblike kontrole u vezi, koji mogu biti motivirani ljubomorom, iz razloga što se često miješaju sa iskazima ljubavi i privrženosti a to je slučaj i sa digitalnom kontrolom u vezi. Naše posljednje istraživanje pokazalo je da digitalna kontrola u vezi koja se očituje kao pretjerano slanje poruka gdje osoba očekuje od partnerice/partnera da stalno bude dostupan i da odmah odgovori na poruke za 40% mladih ne predstavlja nasilje u vezi, s time da više mladića nego djevojaka ne smatra to nasiljem, dok 36% mladih ne zna radi li se tu o nasilju.

senzibilizirani i educirani vršnjaci trebaju ohrabriti i podržati mladu osobu koja je u nasilnoj vezi da se obrati odraslim, stručnim osobama za pomoć

I mladi mogu biti ljubomorni, koji su prvi znaci ljubomore u vezi? Kako se ljubomorne osobe mogu riješiti tog problema, a kako se žrtve ljubomornih osoba mogu izboriti za slobodu?

Mladi često ljubomoru smatraju znakom iskazivanja ljubavi odnosno misle da ako je partner ljubomoran onda to mora značiti da ih voli i da mu je stalo. Ljubomora je povezana sa kontrolom i dominacijom u vezi i izraz je nesigurnosti, a to često izgleda tako da jedna osoba ograničava i određuje drugoj druženje i provođenje vremena s prijateljima, bavljenje određenim slobodnim aktivnostima, govori osobi što smije a što ne smije odjenuti, itd. Takvim ponašanjem dovodi do toga da druga osoba postaje sve više izolirana. U tom slučaju važno je prepoznati da se radi o nasilju u vezi i da treba što prije potražiti pomoć i izaći iz takve veze a ne pokušati ‘popravljati’ osobu koja vrši nasilje. Tu veliku ulogu mogu igrati senzibilizirani i educirani vršnjaci koji trebaju ohrabriti i podržati mladu osobu koja je u nasilnoj vezi da se obrati odraslim, stručnim osobama za pomoć.

Proveli ste zanimljiva istraživanja o elektroničkom nasilju u partnerskim vezama mladih u Hrvatskoj i usporedili ste ga s istraživanjem koje je provedeno i Španjolskoj, Mađarskoj i Srbiji. Koje činjenice su Vas najviše šokirale i iznenadile? Događa li se u Hrvatskoj više ili manje elektroničkog nasilja nego u drugim državama?

U svim zemljama dobiveni su slični podaci. Postoji jasna razlika u oblicima nasilja kojima su izložene djevojke u odnosu na mladiće. Pokazalo se da su djevojke u većoj mjeri izložene seksualnim komentarima na internetu, prijetnjama da će njihovi privatni podaci, fotografije, videozapisi završiti na internetu ako ne pristanu na seksualni čin ili uslugu zauzvrat, i također, izložene su objavljivanju fotografija i videozapisa bez njihovog pristanka. S druge strane, mladići su bili izloženi internetskim prijetnjama fizičkim nasiljem i pritisku gledanja on-line pornografije. Najčešće se kao počinitelji nasilja, kojeg su doživjele djevojke i mladići, navode muške osobe, ili partneri/bivši partneri. Nadalje, u  svim zemljama je zabilježena niska razina povjerenja u nastavnike i nastavnice kao nekoga tko bi im mogao pružiti pomoć. Također, u situacijama digitalnog nasilja, mladi bi se prvo obratili za pomoć vršnjacima.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Mogu reći neću | CESI Zagreb (@mogurecinecu)

Iskustva iz škola pokazuju da ako su nastavnice/i proaktivni, zainteresirani i ako otvaraju ovu temu i razgovaraju sa učenicima i učenicama onda je veća vjerojatnost da će ih mladi prepoznati kao osobe kojima se mogu obratiti i zatražiti pomoć i podršku

Na vašim stranicama nalaze se priručnici za nastavnike/ce za prevenciju i suzbijanje elektroničkog nasilja u partnerskim vezama mladih, a održavate i radionice po školama. Koliko su opće nastavnici zainteresirani za ovu temu? Žele li se uključiti i pomoći učenicima? S obzirom na to da su oni ‘neutralna’ strana, postoji li mogućnost da se učenik obrati njima, prije nego roditeljima, ako ima neki problem?

Prema podacima našeg posljednjeg istraživanja pokazalo se da je četvrtina nastavnica/nastavnika smatra da je nasilje u adolescentskim vezama ozbiljan problem među njihovim učenicima a jednako toliko njih je i uključeno u preventivne aktivnosti u školama.

Mi u CESI, u našem dugogodišnjem radu s nastavnicama i nastavnicima imamo jako pozitivna iskustva i vidimo da postoje motivirane i zainteresirane osobe u školama koje žele raditi na prevenciji rodno-uvjetovanog nasilja. Neke od naših suradnica koje su prije 15-ak godina bile na našim seminarima i dan danas kontinuirano svake godine provode preventivne aktivnosti u svojim školama. Iskustva iz škola pokazuju da ako su nastavnice/i proaktivni, zainteresirani i ako otvaraju ovu temu i razgovaraju sa učenicima i učenicama onda je veća vjerojatnost da će ih mladi prepoznati kao osobe kojima se mogu obratiti i zatražiti pomoć i podršku a time se doprinosi stvaranju školske klime koja uključuje otvorenu komunikaciju, povjerenje i sigurnost.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime