Prije šest godina mnogima je bio ‘čudak’, a danas je – vizionar. On je Nikola Borić, nekadašnji triatlonac i iznimno uspješan atletski trener koji je radio s reprezentacijama Turske, Etiopije i Azerbajdžana, te trenirao brojne sportaše koji su u svojim disciplinama bili šampioni i olimpijci.
Imao je Nikola u nekom trenutku i dvije mega uspješne kompanije za mjerenje sportskih rezultata, putovao svijetom, bio bogat u materijalnom smislu… I onda je odlučio sve što ima pokloniti drugima, čak i svoje tvrtke, odrekao se kartica, novca i preselio u zaseok Kokočak, u blizini Orahovice, na Papuku.
Nevjerica medija i lokalaca
Nastao je tada prije šest godina pravi ‘cirkus’ oko njega – medijski ali i onaj lokalni. ‘Kako je to moguće, tko je taj čovjek, zašto bi se odrekao milijuna, je li normalan, zašto živi u šumi i gradi kuću od blata… najčešća su pitanja koja su si postavljali ‘normalni’ ljudi o njemu? A on je strpljivo pokušavao objasniti svoju životnu filozofiju, zašto meditira i posti, zašto misli da nije sve u materijalnom i što ga je to, k vragu, tjeralo da se nastani u kraju iz kojeg svi bježe glavom bez obzira.
Lokalni su ga najmanje razumjeli, špricali su ga čak i svetom vodicom ne bi li taj ‘đavo’ bio manje ‘poguban’ za njihov kraj. Situacija se normalizirala tek kad je Nikola odlučio trenirati djecu na lokalnom bazenu. Otkrio je, naime, kako u Orahovici postoji grijani bazen od 17 metara bez osobite svrhe, pa je došao na ideju da okupi mlade i nauči ih plivati. Nakon 500 državnih medalja i vojske klinaca koji ga obožavaju – konačno je stekao i poštovanje lokalne zajednice.
Robinzon s Papuka – dokumentarac na Channel 5
Osnovao je Nikola i školu trčanja, ali ju je nakon nekog vremena, u kojem je obučio mladi kadar, prepustio djeci iz najviših razreda srednje škole, pa su i oni mogli nešto – zaraditi.
Zbog svoje je životne priče prije dvije godine završio i na britanskom Channel 5, jer je voditelj serijala ‘New lives in the wild’, Ben Fogle, inače vrlo cijenjen voditelj na britanskom BBC-ju, National Geographicu, Discoveryju, Channel 5 i ITV-u, kroz dokumentarac o ‘životu u prirodi’ odlučio napraviti i priču o ‘Robinzonu s Papuka’!
Nebrojeno je puta Nikola ispričao kako je svoju idealnu lokaciju za život tražio godinama, jer je morala ispuniti 40-ak uvjeta – biti u parku prirode, imati vlastiti izvor vode, nemati susjede u blizini, biti na južnoj padini…
Što sve nudi Nikolina ‘Shumska farma’?
Ali ono što je ponovo dokazalo da je vizionar bio je virus koji je pokorio svijet – korona. Nikola, naime, na svojoj farmi proizvodi samo hranu koja je uzgojena na tlu koje je netaknuto kemikalijama, bez korištenja mehanizacije, umjetnih gnojiva i pesticida, inzistira na slobodnom uzgoju kokoši i svinja – bez antibiotika i hormona.
Taj koncept je nastao kao prirodan slijed višegodišnjeg uzgoja hrane na organski i ekološki način za vlastite potrebe, ali vrlo brzo se prenio glas o njegovim kobasicama od crne svinje, domaćoj masti, organskom soku od jabuke, jogurtima, kolačima bez glutena i sto ostalih čuda koje nudi Nikolina ‘Shumska farma’.
Klaster malih proizvođača i poljoprivrednika
Prošlo je ljeto, zajedno s djevojkom Zoricom odlučio osnovati ‘klaster’ u kojemu bi se okupili mali proizvođači, poljoprivrednici koji se vode načelima prirodnog uzgoja hrane. I tijekom prvog lockdowna od ožujka ove godine – posao je gotovo eksplodirao- od narudžbi.
“Izgleda da je, nažalost, došlo na moje u koroni. Mi ovdje nismo osjetili nikakve mjere niti posljedice, jedino se nije moglo kretati iz županije u županiju, a stizalo nam je toliko narudžbi da gotovo nismo stizali sve ispuniti. Bilo je nevjerojatno koliko je ‘Shumska farma’ procvjetala, ništa nam nije bilo jasno, ali posao je išao fantastično”, priča Nikola i objašnjava kako na svojoj web stranici nude više od 250 isključivo sezonskih proizvoda i surađuju s malim OPG-ovcima.
“Drugi val je krenuo, ali ne bojimo se. Telku nemamo, nemamo ni radio, sluša se samo radio 101 -radi mjuze i to preko laptopa. Pogledam vijesti na YouTubeu ali ne naše, nego strane i samo radi posla”, otkriva nam.
Požar koji je uništio kuću i sve uspomene
Ne napušta ga životni optimizam, iako bi mnogi posustali nakon onoga što mu se dogodilo prvoga dana ove nevjerojatne 2020. godine. Naime, njegova je kuća od slame i blata – koju je radio i dograđivao godinama – izgorjela u požaru!
“Prije toga snimala se emisija za BBC pa smo za potrebe snimanja donijeli sve naše najdraže stvari – one iz cijeloga svijeta – koje sam skupljao 12 godina, jer sam znao da ću kad-tad graditi kuću. Kad bi, primjerice, otišao u Indoneziju rekao bih ‘evo ovo mi se sviđa’, iz Turske sam donio stolice, u Indiji kupio kvake za vrata. Sve moje slike iz djetinjstva bile su u kući i – sve je izgorjelo”, priča nam neobičnom mirnim glasom.
“Jednostavno je bilo oslobađajuće – dalo mi je snagu i više nemam nikakvog tereta, ništa me ne veže za taj prostor. Znam da mogu napraviti nešto drugo i to mi je snaga. Bez obzira na sve”, objašnjava nam.
Zorica – životna potpora i oslonac
U šest godina, otkako živi na Papuku, uspio je oko sebe okupiti životinje, pokrenuti proizvodnju zdrave hrane, postati još jednom trener i – pronaći ljubav.
Našao ju je u Zorici, profesorici engleskog, koja živi u Orahovici i koja mu je postala potpora i oslonac. Je li moguće imati sve čak i u nekom – za mnoge – zabačenom kutku svijeta?, zapitali smo ga.
“Apsolutno! Sve je uvijek moguće. Nakon što nam je izgorjela kuća, uzeli smo kuću u Orahovici, uredili je i lijepo nam je, ne bojimo se korone, jer smo samoodrživi”, priča i dodaje kako i dalje ništa ne planira, te se vodi devizom ‘što bude, bit će’.
“Ne mogu planirati niti jedan dan, jer kod nas je svaki dan nešto drugačije. Dignem se kad hoću, radim kad hoću, spavam ili plešem kad mi paše. Životinje su sve slobodne, imaju vodu i hranu i ne ovise o meni. Nema ovdje nikad istog dana – nikad ne znaš što te čeka, može se desiti da ostaneš bez vode, na primjer. Zato ništa ne planiraš, život te usmjeri”, kaže Nikola i dodaje kako je uvijek samo slušao svoje srce i nikada nije zažalio.
Jedina stvar koja ga je dirnula za vrijeme koronavirusa jest činjenica da više nema treninga s djecom. Naime, bazen je neko vrijeme bio u remontu i onda se uslijed epidemije naprosto više nije otvorio niti se zna kada će djeca opet krenuti na treninge. To mu, priznaje nam, možda i jedino fali.
No, odmah ističe i to da mu je – od svih putovanja diljem svijeta i svega što je vidio – najbolje kako mu je sada!