Nedjelja, 11 veljače, 2024

Saša Dujanović: Eutanazija je izraz duboke ljubavi i nesebičnosti prema biću koje pati

Jedan od najomiljenijih vetrinara u Hrvatskoj već je 19 posvećen brizi o životinjama, volontira kad god stigne, agitira na udomljavanju a sav teret tužnih sudbina olakšavaju mu njegove udomljene mezimice – Pepica i Loona Bombona

Kada bi se birao najomiljeniji hrvatski veterinar, Saša Dujanović bi sasvim sigurno ili osvojio titulu ili bio među najboljima. Miran, staložen i u najozbiljnijim situacijama, uvijek spreman pomoći, osjećajan i pažljiv prema životinjama… jednom rečenicom veterinar kojem bi s najvećim povjerenjem prepustili brigu o svojem članu obitelji. 



No, Saša je i dugogodišnji volonter u raznim skloništima, agitator brojnih udomljavanja i prvi među veterinarima kojeg ćete pozvati ako nekoj životinji treba pomoć. Tako je već godinama, pa nikoga ne čudi kako se svim srcem dao i u pomaganje napuštenim životinjama s potresom pogođenih područja ili borbi za udomljavanje starijih životinja.

Hrvatska ima velik broj ljudi koji su život posvetili spašavanju i udomljavanju!

Pandemija i potres dvije su prirodne katastrofe koje su na površinu iznijele brojne nesretne sudbine životinja, ali i iskazale ogromno srce svih volontera i ljubitelja životinja koji se ni trenutka, baš poput našeg sugovornika, nisu libili pomoći im.
“Hrvatska ima jako veliki broj volontera i ljudi koji su posvetili život spašavanju i udomljavanju životinja. Polako se širi i svijest o postojanju velikog broja napuštenih životinja ali i velikog broja životinja koje imaju vlasnike ali bez obzira na to žive u uvjetima koji su daleko od idealnih. Potres na Baniji i veliki broj napuštenih životinja aktualizirao je i pitanje načina držanja tih životinja. Mislim da situacija u drugim dijelovima Hrvatske nije puno drugačija. No, loš publicitet doveo je i do neselektivne osude većine ljudi – jer ipak, mislim, jako veliki broj ljudi brine o svojim životinjama. No, sasvim sigurno trebalo bi osigurati čvršće provođenje Zakona o zaštiti životinja koji bi također trebao biti sredstvo za mijenjanje općeg mnijenja i senzibiliteta cijele Hrvatske”, objašnjava nam Saša.

Iako mu je ljubav prema životinjama bila usađena od najranijeg djetinjstva, svoj je poziv, priznaje nam, otkrio relativno kasno u životu, točnije nakon glumačkih aspiracija i još nekih prozaičnijih interesa kao što su profesor biologije ili magistar farmacije. Za veterinu se odlučio tek nekoliko mjeseci prije prijamnog ispita.

Odluka da prestane jesti meso

“Odrastajući u Slavoniji životinje su bile neizostavni dio svakodnevice, kao kućni ljubimci, članovi kućanstva i obitelji ali i kao oruđe za rad i izvor hrane. Moja obitelj je cijeli život imala kućne ljubimce i nikad nismo držali životinje za hranu. Posebno pamtim divlje životinje, ptice, kornjače, lisice… koje je moj otac nalazio u polju jer je inžinjer poljoprivrede te ih je donosio kući na oporavak i onda puštao natrag u prirodu. Puno se toga promijenilo u zadnjih 20-tak godina, na bolje naravno, pa i životinje dobivaju značajniju ulogu kao nešto više od prolazne zanimacije ili prehrambene kategorije”, priča nam Saša.

Pridružite se: Dajte svoj glas potpunoj zabrani držanja pasa na lancima

Veterinarski je fakultet završio 2002. godine u Zagrebu. Bio je svjedokom promjene u kvaliteti obrazovanja veterinara, veterinarske znanosti uopće ali i odnosa društva i pojedinca prema životinjama. Usporedno s globalno-lokalnim promjenama mijenjao se i njegov stav prema njima, a ta je promjena konačno i dovela do odluke da prestane jesti meso.
“Odmah nakon završetka fakulteta, zapravo i prije toga počeo sam kratko volontirati, a ubrzo i raditi u Veterinarskoj ambulanti Buba u Zagrebu te odabrao brigu o kućnim ljubimcima svih oblika i veličina kao svoj poziv. Buba je i danas moj drugi dom i kroz 19 godina posla interna medicina je postala moja specijalnost te okupira moje dane i noći i donosi puno sreće ali i nešto tuge u moj život”, priča nam.

Eutanazija je najteža i najbolnija odluka koju veterinar i vlasnik mogu donijeti

Svjestan je Saša koliko briga za zdravlje ljubimaca sa sobom nosi emocija, a kada je bolest ili smrt u pitanju, teško je ponekad pronaći riječi utjehe. 
“Najteži dio posla koji radim proizlazi iz neupitne prolaznosti koju donosi život a koja je još naglašena činjenicom da većina kućnih ljubimaca živi kraće od nas te se kad-tad suočimo sa odlaskom tih naših životnih suputnika. Napredak veterine i medicine uopće donosi sa sobom i duži i kvalitetniji život ali smo kao veterinari i vlasnici često suočeni s odlukom koja u situaciji izrazito loše kvalitete života i bolne i mučne agonije može pomoći životinji i umanjiti joj bol i muku. Eutanazija je najteža i najbolnija odluka koju veterinar i vlasnik mogu donijeti ali ona je i izraz duboke ljubavi i nesebičnosti koju iskazujemo biću koje pati”, objašnjava naš sugovornik.

Konačno: Cijepljenje protiv bjesnoće svake dvije ili tri godine!

No, svaki je život satkan od dobrih i loših strana, pa Saša zadržava svoj prirodni vedri duh i objašnjava nam kako je najljepši dio njegovog posla ‘moć koju donosi znanje i iskustvo, a to je popraviti nešto što ne radi kako treba, odnosno izliječiti bolesnu životinju’. To je, kazuje nam – vrhunac i cilj njegovog posla i to je ono što mu donosi sreću svaki dan. 
“Čast i privilegija biti svaki dan u blizini bića koje smatram najvećim darom čovječanstvu je to što meni daje energiju za život”, kaže Saša.

Udomljavanje starijih pas najnesebičniji čin koji je uvijek nagrađen sa zahvalnošću i bezuvjetnom ljubavi

A kada dođe doma s posla, koliko god umoran bio, dočeka ga bezuvjerna ljubav – u dvostrukoj dozi.
“Moja su oba psa udomljena: Pepica je ostavljena kao štene ispred ambulante prije 13 godina, a Loona Bombona je bačena u kanal s odrezanom nogom i takva je završila u mojoj ambulanti. Nakon godinu dana zahtjevnog liječenja – jer je bolovala od srčanog crva, anaplazmoze i ozljede kralješnice – završila je kod mene na kauču. Loona je imala oko 5 godina kad je udomljena i još je invalid ali je to najsretniji i najveseliji pas kojeg znam. Upravo je udomljavanje starijih pas najnesebičniji čin koji je uvijek nagrađen sa zahvalnošću i bezuvjetnom ljubavi. Vrlo često ljudi nakon određenih godina ne žele novog psa zato što nisu sigurni koliko će se dugo moći brinuti o psu i brine ih zahtjevnost brige za štene. Ova situacija je idealna za udomljavanje ogromnog broja starijih pasa koji su manje zahtjevni a jednako spremni za ljubav i dom”, objašnjava omiljeni veterinar.

Pepica i Loona Bombona nakon duge šetnje

Bliski kontakt sa životinjama Sašina je svakodnevna privilegija

Nakon 19 godina rada još uvijek uživa u svom poslu što rijetki mogu reći, a duboko ga oplemenjuje svakodnevna privilegija bliskog kontakta sa životinjama te mogućnost da iskreno razumije ljubav između životinje i čovjeka.
“Mislim da je to razlog što me ljudi vole i cijene i povjeravaju mi zdravlje svojih ljubimaca. Odgovornost koju to povjerenje donosi prihvaćam i smatram normalnom za bilo koji vid brige o zdravlju drugog bića, bilo da se radi o liječniku, medicinskoj sestri, veterinarskom tehničaru ili doktoru veterine. Ponekad mi nedostaje vremena za sve što bi želio napraviti i za svakog od mojih pacijenata ali sam sretan što radim u timu veterinara i veterinarskih tehničara kojemu bi povjerio zdravlje svojih ljubimaca pa su i oni koji ne dođu k meni u sigurnim i stručnim rukama”, sa osmijehom zaključuje.

Foto: Shutterstock i privatni album

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime