Nakon tjedana eskalacije napetosti, gotovo 200.000 ruskih vojnika okupljenih na granici Ukrajine 24. veljače 2022. godine započelo je široku vojnu ofenzivu. Mnogi svjetski čelnici upozoravali su da bi niz napada mogao dovesti do najvećeg sukoba u Europi od Drugog svjetskog rata. Napadajući niz ključnih ukrajinskih vojnih lokacija, od kojih su mnoga u neposrednoj blizini nekih od najnaseljenijih gradova u zemlji, smrtno su stradale tisuće ljudi, vojnika i civila.
Činilo se da je prva runda napada usmjerena na vojnu infrastrukturu, u skladu s Putinovom tvrdnjom da je njegov cilj jednostavno demilitarizirati zemlju i, čineći to, ukinuti sve prijetnje ruskoj dominaciji u regiji. Mnogi su, međutim, predviđali da će njegov sljedeći korak biti zauzimanje Kijeva u pokušaju da preuzme kontrolu nad zemljom i njezinim spornim granicama. Napadi, koji traju posljendjih dana, označavaju najnovije poglavlje u onome što mnogi vjeruju da je Putinova završna igra od početka njegova vodstva. Njegovo uvjerenje da su sudbine Rusije i Ukrajine neraskidivo povezane se smatra teškim nerazumijevanjem povijesti, ali ono bi moglo imati ozbiljne posljedice za budućnost Europe.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako smo dospjeli ovdje?
Korijeni ukrajinsko-ruske krize mogu se pratiti sve od povijesnih početaka dviju zemalja. Mnogi ruski nacionalisti podržavaju Putina navodeći jedinstvenu povijesnu vezu koja je započela u antičkom svijetu. Ipak, nedvojbeno je važnije čvrsto uvjerenje među konzervativnim Rusima, posebice onima koji dijele Putinovu nostalgiju za kulturnim utjecajem zemlje na vrhuncu Sovjetskog Saveza, da Ukrajina nikada nije zaslužila pravo na samoupravu nakon raspada Istočnog bloka 1991.
Tijekom protekla dva desetljeća, progresivni ukrajinski političari izrazili su svoje ambicije da postanu dio NATO-a i Europske unije. Putin i njegova skupina to vide kao egzistencijalnu prijetnju ruskoj dominaciji u regiji, tvrdeći putem državne propagande da je to podli pokušaj Zapada da zastraši Rusiju ili se umiješa u njezina pitanja.
Dok su se napetosti između dviju zemalja i prije rasplamsavale, ponajviše se se rasplamsale 2014. nakon svrgavanja bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča kojeg je podržavala Rusija. To je dovelo do ruske aneksije Krima, a prijetnja oko početka rata počela je dramatičnije eskalirati nakon Odobravanje sigurnosne strategije ukrajinskog predsjednika Volodymyra Zelenskog u rujnu 2020. godine. Ona bi utrla put zemlji za članstvo u NATO-u, a to je dovelo do žestokih Putinovih prijekora. Od prošlog proljeća konstantan je dotok ruskih vojnika na granice Ukrajine, oni izvode vojne vježbe i povremeno sudjeluju u okršajima na granici.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što se dogodilo da je došlo do napada?
Putin je prošle godine, nekoliko dana prije napada, službeno priznao sporne istočne ukrajinske regije Donjeck i Lugansk kao republike. Nadaleko viđen kao signal da je invazija u punom razmjeru neizbježna, Biden ju je proglasio “početkom ruske invazije na Ukrajinu”. Nakon neuspješnih molbi Vijeća sigurnosti UN-a upućenih Rusiji, Putin je 24. veljače u zoru lansirao niz projektila i pokrenuo zračne napade na desetke vojnih položaja u Ukrajini. Ubrzo je uslijedio drugi val.
Što Putin želi?
Jedna od najzbunjujućih osobina Vladimira Putina je da je gotovo uvijek spreman otvoreno izraziti svoje krajnje ciljeve, ali rijetko kako se – ili zašto – nada da će ih postići. U obraćanju ruskoj naciji, gdje se njegova najava “specijalne vojne operacije” u Ukrajini naširoko smatra objavom rata, Putin je naveo povijesni kontekst američke intervencije na Bliskom istoku kao primjer licemjerja.
Također je izjavio da će se svaka strana zemlja koja se pokuša umiješati u sukob suočiti s “posljedicama koje nikada nisu vidjeli”. Mnogi su komentar protumačili kao prijetnju potencijalnim nuklearnim ratom.
Pop Cooltura: Rat kao ‘reality check show’, a Putin kao lik iz stripa
Putin je imao ambicije vratiti Ukrajinu pod rusku sferu utjecaja od svoje rane političke karijere. Redovito se pozivao na svoje uvjerenje da su oduvijek bile jedinstvena nacija i da su Ukrajinu tijekom raspada Sovjetskog Saveza zapadne sile korumpirale i okrenule protiv svojih povijesnih saveznika.
Čini se da su za Putina razlozi napada pomiješani. Jednim djelom je to zbog sentimentalnog nacionalnog ponosa i povijesnog revizionizma, ali i zbog bilo kakve opipljive koristi koje bi Rusija mogla postići pristupom resursima koje Ukrajina ima kao zemlje.
Što će se dalje događati?
Iako mnogi nerado predviđaju sljedeće korake u krizi zbog straha od katastrofe onoga što je već tragedija, vjerojatno će sukob eskalirati. Dosadašnji napadi jasno su pokazali da Putinove namjere nisu samo anektirati sporne pogranične regije, već ciljati Ukrajinu u cjelini. Neki predviđaju da je njegov primarni cilj zbaciti sadašnje vodstvo i na njegovo mjesto postaviti marionetski režim koji je naklonjen ruskim interesima.
Nije vjerojatno da će se Zapad upustiti u fizički oružani sukob, ali postoji mogućnost da bi sukob mogao uvesti novu eru cyber-ratovanja. Također se očekuje da će zemlje članice G7 i njihovi saveznici uvesti širok raspon ekonomskih sankcija, nakon što političari iz cijelog svijeta koordiniraju svoje planove.
Naslovna fotografija: Yehor Milohrodskyi / Unsplash