Tisja Kljaković Braić diplomirana je umjetnica iz Splita koja iza sebe ima više od 40 samostalnih izložbi, a uskoro će u Klovićevim dvorima imati i veliku retrospektivu. Autorica je i dviju knjiga ‘U malu je uša đava’ i ‘ONI’.
I dok je knjiga ‘U malu je uša đava’ već dugo vremena najprodavanija knjiga u kategoriji hrvatske književnosti, radovi po kojima je Tisja najpoznatija široj javnosti simpatične su karikature “ONI”. Karikature na duhovit način prikazuju svakodnevnicu dalmatinskog para, trenutke koje i sama autorica proživljava, ali i trenutke u kojima se baš svatko od nas može pronaći. Ti su trenutci životni i stvarni, a istodobno odražavaju duh našeg podneblja i tradicije.
Tko su ONI?
ONI postoje već dugi niz godina, ali su živjeli drugačijim životom. “Oni su odavno bili likovi iz mojih slika u kojima su živili neke poetske živote. Otišli su u crtež di sad žive pravi život”, kaže nam Tisja.
Njihov odnos je jako kompleksan, a opet tako jednostavan. Rekli bismo baš poput svakog odnosa u realnom životu. ONI su savršeno nesavršen par, zajedno su toliko dugo da ni ne pamte broj godina, a prepirke nisu rijetkost u njihovom domu. Ali unatoč njima vole se više od ičega. “Oni su uvik na rubu svađe. I šta bi reka Luigi – šta će drugo muž i žena nego se svađat. Ne daj bože tišine u kući. On njoj zamjera sve kao i ona njemu. Ali su savršeni jedan za drugoga”, objašnjava nam autorica karikatura koje oduševljavaju široke mase i redovito se sheraju na društvenim mrežama s njezine Facebook stranice Tisja Kljaković Art.
Životni trenutci u kojima se svi prepoznaju
Iako su ONI Dalmatinci, sve ono što proživljavaju toliko je svojstveno našem podneblju da se u njima lako mogu prepoznati baš svi – i Zagorci, i Slavonci, i Istrijani… baš svi. ONI predstavljaju obrazac ponašanja koji već godinama postoji u našim obiteljima. Pa, ako i ne možemo sebe pronaći u određenim situacijama, sasvim sigurno smo se s njima nekad sreli. I jednostavno nam uvijek izmame osmijeh na lice. Primjerice, sasvim sigurno ćemo se prepoznati u nekim situacijama koje smo gledali kod svojih roditelja. I premda smo ‘milijun puta’ rekli da to nikad nećemo reći/činiti – sve ono što nas je nekoć smetalo kod roditelja na kraju dana shvatimo da isto to (a ponekad i više nego oni) radimo i mi sami!
Ili kako bi Tisja za svoje karikature rekla: “To su djelići života potpuno neobrađeni, preneseni bez photoshopa. Djelići koji nam promaknu, a da ih nismo svjesni. Oni nastaju potpuno spontano… Nikad na sebe ne bih preuzela obavezu da ih radim svakodnevno. To bi bija njihov kraj. Ništa ne forsiram. Ako im je suđeno da se jednog dana ugase… neka.”
Majice, torbe, bedževi…
O popularnosti ovih karikatura govori i činjenica da imaju bedževe, torbe, a odnedavno i majice sa svojim likovima. Iako ih autorica unatoč mnogim ponudama ne želi dati u reklamne svrhe, ovo je nešto što je publika tražila.
“Majice su nastale kao odgovor na brojne komentare u kojima su ljudi pisali kako bi ih rado nosili. Svako malo izbacimo novu. Meni osobno posebna je čast da neko ima Njih na majici kao nekakav stav o životu. Jer Oni promoviraju jednostavnost života i male stvari koje ga čine”, kaže nam Tisja Kljaković Braić.
Knjige, kazališna predstava, animirani film
“U malu je uša đava” – kniga koja ruši ljestvice popularnosti zapravo je autobiografska knjiga koja donosi zanimljivu priču o dječjim zgodama i nezgodama tijekom Tisjinog odrastanja u Splitu 8o-ih godina prošlog stoljeća.
“Pisala sam je sebi i svojima za uspomenu, a ispala je uspomena moje generacije. Nemam ja problema s tim da pišem o sebi. Tija ne tija umjetnik se uvik razotkriva, odnosno ne može pobić od sebe. Knjiga je u potpunosti istinita i to se vidi. Ljudi su to u potpunosti pripoznali.”
O njezinoj popularnosti govori i to što uskoro postaje animirani film i kazališna predstava.
“Šta se tiče kazališta tu se neću petljat, a za animirani film crtam likove i scene. Veljko Popović je napisa scenario. Interesantno je da sam baku i dida nacrtala baš onakvima kakvi su bili, nisam se pomagala fotografijama. Ima dvadesetak godina da ih nema i kad sam krenila radit prve skice pripala me sličnost s kojom su se ukazali na papiru”, otkrila nam je.
Umjetnost je njezin život, a Dalmacija vječna inspiracija
Iako je karikatura na neki način obilježila, umjetnica kaže kako u svojim slikarskim radovima gotovo uvijek koristi tehniku slikanje na drvu akrilom i uz lijepljenje dodatnog drva stvara reljefne slike. O samoj umjetnosti razmišlja tijekom cijelog dana i pronalazi je svuda oko sebe. Smatra kako se ‘umjetnost ne može naučit i stvara se u samoći.’
Dalmacija je jedna od njezinih glavnih inspiracija u radu, ali zbog svog prezimena koje je solinsko ‘ne smije reći da je fetiva Splićanka’. A osim Dalmacije, Splita i ulice u kojoj živi, ništa drugo je ne privlači, tamo je potpuno ispunjena, ili kako bi sama rekla “jednostavno to je ona”. O ljubavi prema Dalmaciji govori i činjenica da bi joj najdalje putovanje bilo na otok. Ipak ono po čemu su Dalmatinci, a naročito Splićani najpoznatiji jest njihov mentalitet, koji se najbolje može opisati riječima “pomalo” i “di je priša”. Tisju tako užasava planiranje, a smeta je i pitanje “Šta ćemo kuvat?”.
Kada bi morala opisati mentalitet u koji se svatko vrlo lako zaljubi, citirala bi Arsena: “Možda jesu malo grezi al’ su dobre ćudi. Za nas slatkorječivost nije svojstvena, eto to mi je drago.”
Foto: Bojan Matoš i privatna arhiva Tisja Kljaković Braić