Tri godine od zagrebačkog potresa koji se dogodio 22.3.2020. u 6:24h, s punim pravom tvrdimo – planske, strukturirane i sustavne obnove Zagreba, s jasnim vremenskim horizontom i preuzetom odgovornošću – NEMA. Unatoč promjenama ministara i osnivanjima raznih tijela, “stručnih povjerenstava” i Vladinih obećanja, i 3 godine nakon potresa obnova Zagreba i dalje stoji!
Izostanak obnove Zagreba nakon potresa daleko je veća afera i od INA-e, Petrokemije, Janafa i skandala oko nenamjenskog korištenja sredstava iz EU fondova.
Razlozi su brojni, navodimo samo neke od njih:
– Umjesto da su se prvo definirali ciljevi obnove, pa onda prilagodili ili pisali zakoni, Vlada RH je već u tri navrata pisala neprovedive Zakone o obnovi, iz kojih slijede jednako tako neprovedive procedure;
– Zakonski okvir, bez obzira na dopune i izmjene, i dalje je nejasan i neefikasan;
– Kontinuirano se izmjenjuju razna postojeća ili formiraju nova stručna povjerenstva;
– Provode se kozmetičke organizacijske promjene koje počinju osnivanjem Fonda za obnovu kako bi proces bio brz i transparentan, a završava ukidanjem Fonda za obnovu kako bi proces bio “brži i transparentniji”;
– Savjet za obnovu se raspao, već više od godinu dana ne održava sastanke i koordinacije s dionicima obnove;
– Svaki slučaj obnove nakon potresa u Zagrebu je po nečemu jedinstven i svaka nova situacija zatečena na terenu (a svaka je – nova!) staje na samom početku – zbog neiskustva, neusklađenosti, neodlučivanja, a ponajprije – staje zbog izostanka odgovornosti i nedostatka volje da se pronađu rješenja;
– U Zagrebu ne postoje uspješne priče o obnovi nakon potresa, pa se samim time niti ne mogu izdvojiti primjeri najbolje prakse niti uspješne procedure;
– Samoobnova se gura u prvi plan, a onda pada na istim problemima – nema prakse, suglasja, vodstva, sistema, odgovornosti. Prvi koji su krenuli u samoobnovu poput zgrade u Boškovićevoj trenutno tuže državu jer ih “kažnjava” što su krenuli prema starom Zakonu (koji se tri puta mijenjao).
S druge strane nema odgovora niti reakcija
SOS Zagreb sustavno radi na uspostavi konstruktivne komunikacije s nadležnim tijelima te kontinuirano predlaže moguća rješenja za uspostavu sustava i provođenje obnove Zagreba nakon potresa od samih početaka. Nažalost, s druge strane nema odgovora niti reakcije.
Ovako nenadana i izvanredna situacija, od prvog dana trebala je predvidjeti izvanredne mjere i rješavanje postupaka po brzoj proceduri:
– Obveznost obnove
– Uspostavu centralnog tijela odgovornog za provođenje cjelokupnog procesa obnove nakon potresa
– Građevinske dozvole po hitnoj proceduri
– Izuzeci od javne nabave
– Jasna uloga i sužen manevarski prostor za konzervatore
– Poticanje rekonstrukcije i rušenja radi građenja faksimil zgrada
– Aktivacija državne i gradske imovine radi smještaja građana
– Rješenje privremenog smještaja građana i njihovih stvari za vrijeme trajanja obnove
– Uključivanje građevinskih kompanija u proces obnove
– Uvođenje radne snage i poticanje stranih građevinara da učestvuju u obnovi Zagreba.
Na kraju će biti korištena sredstva građana RH
Financijska sredstva za postpotresnu obnovu odavno su osigurana – što alokacijom iz NPOO, što iz Fonda Solidarnosti, i drugih izvora EU fondova. Istovremeno, i bez obzira na iznimno produljenje roka korištenja, alocirana sredstva nisu niti približno iskorištena, a dio sredstava se u međuvremenu alocirao u druge svrhe.
Obnova javnih zgrada, koja se financira iz Fonda solidarnosti, unatoč tome što je produljen rok korištenja za dodatnih godinu dana (do lipnja 2023.) rezultirao je: niti započetom, a s pravom možemo reći – već i propalom obnovom zgrade Vlade i Sabora. Umjesto iz EU sredstava za obnovu, za obnovu kako javnih tako i privatnih zgrada, na koncu će biti korištena sredstva građana RH.
Regulativa je već tri puta doživjela svoje promjene – tri verzije Zakona o obnovi, dopune i Programa mjera. Strukturirani su odjeli i tijela koji bi trebali biti posvećeni obnovi, poput Fonda. Promijenili su se nadležni – od potresa do danas 4 ministra graditeljstva, 2 gradonačelnika, niz nadležnih u sektorskim odjelima i tijelima. No, usvojena regulativa na samo da ne olakšava i potiče obnovu, već je neizravno više nego jasni sukrivac za njeno nepostojanje. Istovremeno, sustav i administrativni procesi i dalje su glavna kočnica obnove.
I povrh svega, od 2020. i potresa do danas, došlo je do rasta troškova građevinskih radova i materijala kao ključnih sastavnica za obnovu i gradnju od preko 40% čime smo, uslijed nečinjenja javnog sektora u proteklom periodu – doslovno izgubili više od 40% sredstava za obnovu.
U konačnici, uz sve alokacije EU sredstava, na ovaj način i s ovim pristupom obnovi Zagreba nakon potresa, gotovo je sigurno – troškove obnove Zagreba snosit će njezini građani. Ako obnova ikada krene. SOS Zagreb, kao i od svojeg osnivanja, i dalje će se zalagati za sustavan, organiziran, transparentan i odgovoran pristup obnovi Zagreba nakon potresa 2020, promičući i zalažući se za interese i boljitak građana.