Zrakoplovne tvrtke sve više ulažu u poboljšanja vremena ukrcaja i iskrcaja putnika – jer za njih doista vrijedi deviza ‘vrijeme je novac’. Ljudima koji jako često lete širom svijeta što brži ukrcaj na let, a zatim i iskrcaj, vrlo je bitna stavka i za nju će platiti i skuplje karte.
Pronalaskom načina kako se što brže ukrcati u avion bave se brojni istraživači – inženjeri, fizičari, informatičari, kibernetičari i ekonomisti. Svi oni traže optimalne načine ukrcaja a do sada su osmislili najmanje 20 metoda. Ali iz mnogih razloga – financija zrakoplovnih kompanija, aerodromske infrastrukture, tehnoloških nedostataka – njihova su istraživanja uglavnom neiskorištena.
Posebni protokoli ukrcavanja putnika ionako već postoje
Globalna pandemija dodatno je zakomplicirala i uzdrmala procese ukrcaja putnika u avion. Uz potrebe za maskama, pružanjem sredstva za dezinfekciju ruku i, u nekim slučajevima, zabranom putnicima da sjedaju na srednja sjedala, mnoge zrakoplovne tvrtke stvorile su posebne protokole ukrcavanja i iskrcavanja putnika.
Primjerice, Delta koja je prethodno ukrcavala putnike prema klasama karata i članstvu u kilometražnim klubovima, sada ukrcava avion počevši s kraja. Nakon ukrcavanja obitelji i putnika kojima je potrebno dodatno vrijeme, United se također služi metodom ukrcaja unatrag. Čak i Southwest, poznat po dopuštanju putnicima da sami odaberu svoja mjesta, pušta samo 10 putnika odjednom, umjesto uobičajenih 30. Proces je zasigurno sporiji, ali Southwest i druge zrakoplovne kompanije ionako se ne mogu pohvaliti da imaju puno putnika zadnjih godinu dana.
Obavijast putnicima preko pametnog telefona kad je njihov red za ukrcaj
Pokušavajući pronaći model poslovanja koji će izvući najbolje iz ove krizne situacije, mnoge kompanije surađuju međusobno na identificiranju i simuliranju najbržeg i najsigurnijeg načina za ukrcaj i iskrcaj putnika. Pandemija je definitivno natjerala aviokompanije da ažuriraju svoju tehnologiju, kako bi mogli dinamički ukrcavati putnike, šaljući primjerice obavijesti na putnikov pametni telefon kada dođe red na njih.
Jedan od projekata koji se razvija jest i povezivanje kabina zrakoplova uz pomoć senzora koji bi pomagali posadama da što učinkovitije usmjeravaju putnike kroz često vrlo stresne i natrpane ukrcaje.
O promjenama protokola u avionima trebali bi odlučivati akademski obrazovani ljudi, a ne poslovnjaci
Drugi tim istraživača, podijeljen između Bukurešta, Rumunjske i Potsdama u New Yorku, misli kako su pronašli savršenu kombinaciju. Zovu je ‘pomak od nazad prema naprijed-2’, a postavlja se unatrag, po redovima, s prvim sjedalom do prozora. Metoda bi povremeno mogla dopustiti da putnik nakratko prolazi pored nekoga tko već sjedi do prozora.
No tanka je granica između sigurnosti i učinkovitosti, napominju istraživači. Zapravo, postupak ukrcavanja pomalo je sličan onome što sada radi puno aviokompanija. Zato mnogi naglašavaju kako je krajnje vrijeme da za promjene u protokolima ukrcaja i iskrcaja putnika budu zaduženi akademski obrazovani, a ne poslovni ljudi.
Zahvaljujući tehnologijama: Je li budućnost putovanja – pod morem?