Srijeda, 14 veljače, 2024

I psiholozi preporučuju: Podržite lokalne proizvođače hrane. A evo i zašto?

U doba korone odjednom je postala više nego ikada važna zemlja podrijetla hrane, posebno voća i povrća. I to ne samo zbog ekoloških razloga

Mnogi od nas u gradu, koji smo voće i povrće do sada kupovali u najbližem trgovačkom centru, počeli smo nakon pandemije koronavirus pažljivo čitati deklaracije. Suočili smo se s činjenicom da jabuke, kruške, naranče, limun, salata, brokula, cikla dolaze iz Italije i Španjolske, a češnjak iz Kine.



Situacija nije mnogo bolja ni na tržnici jer svi prodavači voće i povrće kupuju na istoj zelenoj tržnici. Osim ako imate neku svoju provjerenu bakicu za koju znate da ima vlastiti vrt. No, to je danas prava rijetkost. Čak i velike tržnice poput zagrebačkih imaju tek nekoliko štandova s domaće uzgojenom hranom.

I što sad? Kad se panika malo smirila, sjetili ste se domaćih, lokalnih OPG-ova. Bacili ste se na traženje domaćih izvora hrane po Internetu i doživjeli katarzu kad ste konačno pronašli jedan koji svoje proizvode dostavlja na kućni prag. Poslali ste im e-mail i dobili odgovor sličan onome koji sam i ja dobila:

‘Iskreno se ispričavamo zbog nemogućnosti da Vam ovaj tjedan složimo i isporučimo naručenu robu. Trenutno smo zagušeni narudžbama i upitima. Ne stignemo niti odgovarati na Vaše pozive, zbog čega se također ispričavamo. Doslovno ne spavamo kako bismo čim prije pripremili sve košarice i organizirali pravovremene količine zaliha. Naši su kapaciteti ograničeni, a u velikoj mjeri isto je i s našim dobavljačima. Ova situacija zbilja nas je zatekla nespremne’.

Moja košarica je stigla s pet dana zakašnjenja. Nitko nije bio sretniji od mene. Gledala sam i dodirivala s obožavanjem mladu salatu, špinat, mrkvu i limun. Naručujem na istom mjestu već nekoliko godina i imam samo riječi pohvale. U međuvremenu, pronašla sam i neke dodatne, rezervne izvore hrane, zlu ne trebalo. Ni oni ne stižu odgovoriti na golemi broj upita i isporučiti robu na vrijeme. Ipak, neki su mi napisali da se polako prilagođavaju i da se situacija pomalo normalizira. A i proljeće je tu!

Nabavljam voće i povrće preko lokalnih OPG-ova već nekoliko godina. Mislim da je to sjajan način da podržim male, lokalne proizvođače hrane. Nemam vremena i živim na četvrtom katu u zgradi bez lifta. Paket od deset kilograma donesu mi na vrata. Znam što jedem, odakle je i nije mi problem platiti nekoliko kuna više.

Dakle, ima i nešto pozitivno u cijeloj ovoj ludnici oko korone. Svi se osjećamo bolje ako znamo da je, između ostalog, i zbog nas netko zadržao radno mjesto, netko je dobio posao, a naši mali OPG-ovci mogu prehraniti svoju obitelj. Mi pak, jedemo zdravije nego ikad!

Baš kako je Hipokrat rekao: „Neka hrana bude lijek, a lijek hrana tvoja!“


Sandra Karabaić rođena je u Rijeci 1972. godine, gdje i danas živi i radi. Diplomirala
je socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Dodatno je završila edukaciju iz Integrativne psihoterapije (Zagreb), jednogodišnji trening (5Ritmova) terapije pokretom i plesom (Švicarska, USA) te dvije godine edukacije iz plesne terapije (Zagreb). Trenutno radi kao socijalni pedagog u školi te psihoterapeut i plesni terapeut u
privatnoj praksi. Prvu zbirku priča „Babuške“ objavila je u travnju 2018. godine u izdanju Centra za kreativno pisanje „CEKAPE“. Ima osmogodišnje iskustvo rada u novinarstvu kao novinarka i urednica. Radila je u svim medijima, ali najviše na televiziji.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime