Subota, 12 listopada, 2024

Jednokratne ili od tekstila: Koje zaštitne maske najmanje štete okolišu?

Unatoč svim tim kontradiktornim informacijama koje smo u posljednjih 9 i pol mjeseci dobivali, činjenica je da su jednokratne maske postale nova pošast za okoliš, a njihovo zbrinjavanje gorući problem

Prošlo je 9 i pol mjeseci otkako je dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus ispred World Health Organization proglasio pandemiju koronavirusa. Otada su u javnosti komunicirane vrlo oprečne informacije – od onih da maske ne pomažu suzbijanju zaraze i širenja bolesti, preko izjava kako su čak i pamučne maske dovoljno dobra zaštita i smanjuju mogućnost zaraze i prijenosa virusa, do toga da su maske za lice obvezne i kažnjivo ih je ne nositi.



Unatoč kontradiktornim informacijama, činjenica je da su jednokratne maske postale nova pošast za okoliš, a njihovo zbrinjavanje gorući problem.

Prema procjenama Greenpeacea od početka veljače do sredine svibnja Tajvan je proizveo i upotrijebio oko 1,3 milijarde kirurških maski. Pod pretpostavkom da je svaka maska za lice teška 4 grama, to je više od 5000 tona otpada nastalog u tri mjeseca. I to samo na Tajvanu. I samo od jednokratnih kirurških maski. Kako biste dobili dojam, kapacitet kamiona za smeće je 5 tona. Znači da je u Tajvanu tijekom tri mjeseca napunjeno više od tisuću kamiona za smeće samo jednokratnim kirurškim maskama.

Što nam je činiti?

Nažalost, ove jednokratne maske ne smiju se niti reciklirati, jer se smatraju onečišćenima i potencijalnim izvorom infekcije, te mogućim prijenosnicima virusa ako uđu u sustav reciklaže. I dok će takve maske u zdravstvenim ustanovama biti zbrinute pod medicinski otpad, kirurške maske u svakodnevnoj upotrebi najčešće se bacaju u komunalni otpad, odnosno ulaze u sivu zonu. Na nepropisno zbrinute maske nailazimo i na ulicama, u parkovima, čak i u prirodi – planinama, rijekama i oceanima.

Korištene i bačene maske predstavljaju i kratkoročne i dugoročne zdravstvene, socijalne i ekološke probleme. Naime, jednokratne kirurške maske osim tekstila i aktivnog ugljena sadrže i velike količine polipropilena (PP). Polipropilen se u okolišu dugo razgrađuje i za to vrijeme oslobađa otrovne tvari.  Osim toga, ove maske često završe u morima i oceanima, te tamo utječu na ekosustave. Možda virus neće preživjeti na maskama, ali znamo što se događa s plastičnim otpadom u oceanima. Životinje ih nerijetko zamijene za hranu što dovodi do njihova ugibanja ili se čestice mikroplastike zadrže u prehrambenom lancu što će u konačnici biti štetno i za zdravlje ljudi. Na odbačene jednokratne maske osim na gradskim ulicama sad već možete naći i na planinarskim stazama.

Kako svatko od nas može pomoći u smanjenju ovih ekstremnih brojki?

Jedan od odgovora je zasigurno korištenje platnenih maski za lice za višekratnu upotrebu. One jednostruke izrađene u kućnoj radinosti nisu medicinski proizvod, jer nemaju potrebnu veličinu pora niti traženu poroznost S tog aspekta nisu niti sigurne. Ipak, njihova efikasnost raste s više slojeva tkanine. Važno je da unatoč slojevima tkanine neometano dišete, da ih pravilno koristite, perete i sušite, te da ne mijenjaju oblik. Upravo ove maske zasad se pokazuju kao najodrživija opcija.

Fotografije: Pexels, Unsplash

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime