Vrijeme je da mačke dobiju svoj dan, tvrdi stručnjakinja za veterinarsku medicinu Leslie Lyons u časopisu ‘Trends in Genetics’. Mačke, objašnjava, imaju potencijal biti vrlo vrijedan model za genetičare, jer je njihov genom uređen slično kao i ljudski!
“Ta su istraživanja prilično zanemarena i ljudi ne shvaćaju njihove prednosti. Genom psa ili miša ima preuređene kromosome koji su prilično različiti od ljudskih, ali domaća mačka ima gene koji su otprilike iste veličine kao i ljudski, baš kao i genom koji je, poput našeg, vrlo organiziran i očuvan”, objašnjava Lyons.
Sličan genom onom ljudskom
Stoga, ističe kako bi mačke mogle biti ključ istraživanja da bolje razumijemo ljudsku genetsku “tamnu tvar”. Iako čini 95% naše DNK, dugo se smatralo kako imamo potpune informacije o njoj, no još je otprilike 10% nekodirajućih regija unutar tamne tvari genoma među sisavcima, što sugerira da ima važnu, ali pogrešno shvaćenu ulogu.
Istraživanja su, pak, otkrila kako mačke imaju genetske bolesti povezane s disfunkcijom njihove genetske tamne tvari, što ih čini potencijalnim modelom za ovu vrstu istraživanja.
“Kako otkrivamo da životinje možda imaju sličniji razmak između gena i da su geni u istom redoslijedu, možda će nam to pomoći da dešifriramo što se događa s ljudima”, kaže Lyons i dodaje: “Rad s primatima je skup, ali pristupačnost mačaka i poslušna priroda čine ih jednom od najboljih životinja za razumijevanje ljudskog genoma.”
Važna uloga u preciznoj medicini za istraživanje genetskih bolesti
Drugi razlog zašto bi mačke mogle prosvijetliti ljudski genom jest taj da imamo tehnologiju za kloniranje mačaka i stvaranje transgenih mačaka. Prvi mačji klon, Cc, skraćeno za CopyCat, generiran je 2001. godine. Njen donator stanica bila je tipična mačka s crnim, narančastim i bijelim krznom, ali se pokazalo da Cc nije imao narančastu boju krzna, prkoseći Mendelovom zakonu i drugim osnovnim genetskim principima.
Ovo je bio znak da se nešto događa u Cc-ovim genima što istraživači tek sada počinju shvaćati. Mačke bi također mogle imati važnu ulogu u preciznoj medicini za istraživanje genetske bolesti, u kojoj umjesto liječenja simptoma, istraživači popravljaju stvarni gen i ono što on radi.
Primjerice, određene pasmine mačaka sklone su genetskoj bolesti policističnih bubrega, koja pogađa i ljude. Lyons piše da kada bismo mogli liječiti ovu bolest preciznim lijekovima kod mačaka, mogli bismo primijeniti ta učenja i na nas.
“Veterinari bi mogli sekvencirati gene i potencijalno brže pronaći uzrok što se događa, a zatim razviti tretman koji je prikladniji od samog liječenja simptoma”, kaže Lyons i dodaje: “Možemo pružiti prilagođeniji zdravstveni program za naše kućne ljubimce, a više financijskih sredstava postavilo bi sve različite dijelove na svoje mjesto.”