Otpornost uma se obično definira kao sposobnost oporavka od teških životnih događaja. “Vaša je sposobnost da podnesete nedaće, vratite se i rastete unatoč životnim padovima”, kaže Amit Sood, dr. med., izvršni direktor Globalnog centra za otporci Mayo u Rochesteru, Minnesota.
No, otpornost nije trampolin, gdje ste jedan trenutak u padu, a u drugom letite, to je više poput uspona na planinu bez putokaza. Potrebni su vrijeme, snaga i pomoć ljudi oko vas i vjerojatno ćete usput doživjeti mnoge neuspjehe, ali na kraju – kada dođete do vrha i osvrnete se dokle ste stigli – bit ćete sretni i ponosni.
Što je teorija otpornosti?
Ljudi se u životu suočavaju sa svim vrstama nedaća. Postoje osobne krize, poput bolesti, gubitka voljene osobe, zlostavljanja, maltretiranja, gubitka posla i financijske nestabilnosti. U vijestima postoji zajednička stvarnost tragičnih događaja, poput terorističkih napada, masovnih pucnjava, prirodnih katastrofa i, naravno, pandemije koronavirusa itd.
Ljudi se moraju naučiti nositi i raditi kroz vrlo izazovna životna iskustva. Teorija otpornosti odnosi se na ideje o tome kako na ljude utječu i kako se prilagođavaju stvarima poput nedaća, promjena, gubitaka i rizika.
Biti izdržljiv ne znači da ljudi ne doživljavaju stres, emocionalne preokrete i patnju. Neki poistovjećuju otpornost s mentalnom čvrstoćom, ali pokazivanje otpornosti uključuje rad kroz emocionalnu bol i patnju. Otpornost nije fiksna osobina. Fleksibilnost, prilagodljivost i ustrajnost mogu pomoći ljudima da iskoriste svoju otpornost mijenjanjem određenih misli i ponašanja.
Istraživanja pokazuju da studenti koji vjeruju da se mogu razviti i intelektualne sposobnosti i socijalni atributi pokazuju niži odgovor na stres na nevolje i poboljšane performanse.
Neki poistovjećuju otpornost s mentalnom čvrstoćom, ali pokazivanje otpornosti uključuje rad kroz emocionalnu bol i patnju
Dr. Sood član je Savjetodavnog odbora za svakodnevno zdravlje, te vjeruje da se otpornost može definirati u pet principa: Zahvalnost, suosjećanje, prihvaćanje, značenje i oprost.
Glavni faktori otpornosti
Razvijanje otpornosti je složeno i osobno. Uključuje kombinaciju unutarnjih snaga i vanjskih resursa, i ne postoji univerzalna formula za postajanje otpornijim.
Svi su ljudi različiti: Iako jedna osoba može razviti simptome depresije ili anksioznosti nakon traumatičnog događaja, druga osoba možda neće prijaviti nikakve simptome. Kombinacija faktora pridonosi izgradnji otpornosti, ali ne postoji jednostavan popis obveza za rješavanje problema. U jednoj longitudinalnoj studiji zaštitni čimbenici za adolescente s rizikom od depresije, poput obiteljske kohezije, pozitivne samoprocjene i dobrih međuljudskih odnosa, povezani su s otpornošću u mladoj odrasloj dobi. Iako pojedinci obrađuju traumu i nevolje na različite načine, postoje određeni zaštitni faktori koji pomažu u izgradnji otpornosti poboljšavanjem vještina suočavanja i prilagodljivosti.
Istraživanje socijalne potpore objavljeno 2015. godine u časopisu Ecology and Society pokazalo je da socijalni sustavi koji pružaju potporu u vrijeme krize ili traume podržavaju otpornost pojedinca. Socijalna podrška može uključivati užu ili širu obitelj, zajednicu, prijatelje i organizacije.
Realno planiranje – sposobnost izrade i izvršavanja realnih planova pomaže pojedincima da iskoriste svoje snage i usredotoče se na ostvarive ciljeve.
Samopoštovanje – pozitivan osjećaj sebe i povjerenje u svoje snage može odbiti osjećaj bespomoćnosti kad se suoči s nedaćama.
Vještine suočavanja – vještine suočavanja i rješavanja problema pomažu osnažiti osobu koja mora raditi na nevolji i prevladati poteškoće.
Komunikacijske vještine – sposobnost jasne i učinkovite komunikacije pomaže ljudima da potraže potporu, mobiliziraju resurse i poduzimaju mjere.
Emocionalna regulacija – sposobnost upravljanja potencijalno neodoljivim osjećajima (ili traženje pomoći da se riješi njihov problem) pomaže ljudima da zadrže fokus kada prevladaju izazov.
Istraživanje teorije otpornosti pokazuje da je imperativ upravljati neposrednim okruženjem pojedinca i promovirati zaštitne faktore, istodobno rješavajući zahtjeve i stresore s kojima se pojedinac suočava.
Drugim riječima, otpornost nije nešto što ljudi prisluškuju samo tijekom neodoljivih trenutaka nedaća. Gradi se jer se ljudi svakodnevno susreću sa svim vrstama stresora i mogu se njegovati zaštitni faktori
Zašto je otpornost važna?
Otpornost je ono što ljudima daje emocionalnu snagu za suočavanje s traumama, nedaćama i poteškoćama. Otporni ljudi koriste svoje resurse, snage i vještine kako bi prevladali izazove i radili kroz neuspjehe. Ljudi koji nemaju otpornost vjerojatnije će se osjećati preplavljeno ili bespomoćno te se oslanjaju na nezdrave strategije suočavanja (poput izbjegavanja, izolacije i samoliječenja).
Jedno je istraživanje pokazalo da su pacijenti koji su pokušali samoubojstvo imali znatno niže rezultate ljestvice otpornosti od pacijenata koji nikada nisu pokušali samoubojstvo.
Otporni ljudi doživljavaju stres, neuspjehe i teške emocije, ali koriste svoje snage i traže pomoć od sustava podrške kako bi prevladali izazove i riješili probleme. Otpornost ih osposobljava da prihvate i prilagode se situaciji i krenu naprijed. Otpornost je “snaga koju koristite za podizanje tereta života”, kaže Sood.
Koji su 7 ‘vještina’ otpornosti?
Pedijatar Ken Ginsburg, dr. med., koji se specijalizirao za adolescentnu medicinu u Dječjoj bolnici u Philadelphiji, razvio je model otpornosti 7C kako bi djeci i tinejdžerima pomogao da stvore vještine kako bi bili sretniji i otporniji.
Model 7 Cs usredotočen je na dvije ključne točke: Mladi žive u skladu s očekivanjima koja su im postavljena i trebaju odrasle koji ih bezuvjetno vole i drže do visokih očekivanja. Način na koji modeliramo otpornost za mlade ljude mnogo je važniji od onoga što o tome kažemo. 7C otpornosti ilustrira međusobnu interakciju između osobnih snaga i vanjskih resursa, bez obzira na dob.
Američka pedijatrijska akademija sažima 7C (7 vještina) na sljedeći način:
- Kompetencija – sposobnost znati kako se učinkovito nositi sa situacijama. Da bi izgradili kompetenciju, pojedinci razvijaju niz vještina koje će im pomoći da vjeruju svojim prosudbama i donose odgovorne odluke.
- Povjerenje – dr. Ginsburg kaže da je istinsko samopouzdanje utemeljeno na kompetenciji. Pojedinci stječu samopouzdanje pokazujući kompetentnost u stvarnim životnim situacijama.
- Veze – bliske veze s obitelji, prijateljima i zajednicom pružaju osjećaj sigurnosti i pripadnosti.
- Karakter – pojedinci trebaju temeljni osjećaj za dobro i za zlo kako bi donijeli odgovorne odluke, pridonijeli društvu i iskusili vlastitu vrijednost.
- Doprinos – Ginsburg kaže da je osjećaj doprinosa snažan motivator. Doprinos nečijoj zajednici jača pozitivne uzajamne odnose.
- Snalaženje – kada se ljudi nauče učinkovito nositi sa stresom, bolje su pripremljeni za rješavanje nedaća i neuspjeha.
- Kontrola – razvijanje razumijevanja interne kontrole pomaže pojedincima da djeluju kao rješavači problema umjesto kao žrtve okolnosti. Kad pojedinci nauče da mogu kontrolirati ishode svojih odluka, vjerojatnije će sebe smatrati sposobnima i samouvjerenima.