Ponedjeljak, 18 listopada, 2021

Prim. dr. sc. Jozo Jelčić: Dijete su gotovo potpuno neučinkovite u liječenju debljine!

Zašto čak 90% ljudi nakon dijete vrati težinu ili se čak još više udeblja, koje su osnovne komponente uspješnog liječenja debljine te koja je uloga sna u tome otvoreno progovara prim. dr.sc. Jozo Jeličić, autor knjige 'Debljina - bolest stila života'

Prim. dr. sc. Jozo Jelčić diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. gdje je i doktorirao 2008. godine. Specijalizaciju iz interne medicine završio je 1991., a subspecijalizaciju iz endokrinologije i dijabetologije 2003. godine.

Godine 2002. bio je na studijskom boravku u Klinici Eppendorf u Hamburgu. Od 1999. do otvaranja privatne prakse 2015. bio je zaposlen u Zavodu za endokrinologiju Interne klinike KBC Zagreb. Bio je voditelj centra za debljinu, koji je za to vrijeme postao Referentni centar za debljinu Ministarstva zdravlja RH. Cijelo vrijeme rada na Klinici bavio se dijagnostikom i liječenjem svih endokrinoloških bolesti, a od početka se intenzivno bavi metaboličkim bolestima: debljinom i osteoporozom te bolestima štitnjače i sindromom policističnih jajnika. Uz svakodnevni rad s pacijentima, izrazito je angažiran u edukaciji i promicanju svijesti o veličini javnozdravstvenog problema kojeg sa sobom nose ove bolesti.

Autor je i koator 18 stručnih i znanstvenih članaka. Publicirao je brojne tekstove znanstveno-popularnog sadržaja. Suosnivač je Hrvatskog društva za osteoporozu i Hrvatskog društva za debljinu Hrvatskog liječničkog zbora u kojima je obnašao različite funkcije. Napisao je knjigu “Debljina – bolest stila života” koju je objavio u izdanju Algoritma 2014. godine.

Smanjila se učestalost debljine u žena

Koliko se od vremena knjige “Debljina – bolest stila života”, koja je objavljena prije sedam godina, stvari miču na bolje ili na lošije u našem okruženju? Prema nekim istraživanjima, zabrinjavajući je postotak – oko 60 posto pretilog stanovništva i djece u Hrvatskoj…

U proteklih 7 godina blago se smanjila učestalost debljine u žena, dok je učestalost debljine u muškaraca bez znatnije promjene. I dalje oko 2/3 stanovništva ima tjelesnu težinu veću od poželjne, odnosno samo trećina stanovnika naše zemlje ima normalnu tjelesnu težinu. Nije jasan uzrok nešto povoljnije situacije u žena. Debljina je i dalje veliki medicinski problem i jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Nažalost, Hrvatska je pri vrhu zemalja u EU po učestalosti debljine, kako među odraslima, tako i među djecom, što posebno zabrinjava.

Debljina je kronična bolest koju uglavnom uzrokuje život u suvremenoj civilizaciji koja nameće određen nezdrav stil života koji utječe na prehranu, tjelesnu aktivnost, spavanje i emocije

Debljina je i jedna od glavnih tema Vaših znanstvenih istraživanja i radova u bogatoj karijeri. Koliko kulturno podneblje određene države ili regije utječe na razvoj i pretilosti kao izravne refleksije prostornog identiteta?

Debljina je kronična bolest koju uglavnom uzrokuje život u suvremenoj civilizaciji koja nameće određen nezdrav stil života koji utječe na prehranu, tjelesnu aktivnost, spavanje i emocije što negativno utječe na sklonost debljanju. Uzroci i mehanizmi koji vode nastanku debljine su vrlo složeni. To je multifaktorijalna kronična bolest s poligenetskom osnovom. Na njezin razvoj utječu socio-ekonomski i kulturni utjecaji, stil života i genetski čimbenici.

Kulturno podneblje značajno utječe na nastanak debljine. Naime, nisu sve zemlje podjednako zahvaćene pandemijom debljine unatoč univerzalnom razvoju suvremenog brzog stila života. Primjerice, Francuska, Italija, Austrija, Švicarska i nordijske zemlje u Europi, kao i zemlje Dalekog istoka, u znatnoj su mjeri pošteđene ove pandemije. Vjerojatno su tradicijsko-kulturni utjecaji ti koji se u tim sredinama suprotstavljaju negativnim utjecajima današnjeg brzog stila života i postmoderne kulture.

To su dosta tradicionalne kulture kad je u pitanju prehrana ili tjelesna aktivnost (nordijske zemlje). Čini se da očuvani tradicionalni prehrambeni obrasci koji su stoljećima štitili od debljine i danas u velikoj mjeri štite te nacije od pandemije debljine, kao i sklonost masovnom bavljenju sportom i rekreacijom u nordijskim zemljama, unatoč negativnim utjecajima današnjeg brzog stila života koji ih nastoji razoriti.

Današnji svijet odlikuju dvije značajne promjene: promjena stila života i razvoj postmoderne kulture koja je sukladna brzim promjenama stila života. Tamo gdje se u prehrani ne dogode obje promjene izostaje masovno debljanje, preciznije rečeno: brzi stil života je univerzalan, ali ako se očuva tradicionalna kultura prehrane, taj razorni stil života ima male šanse narušiti stoljećima izgrađivane privlačne, korisne i zdrave zaštitne obrasce prehrane.

Najbrži razvoj epidemije debljine zadnjih 30-ak godina primjećuje se u “zemljama u tranziciji” (ako se nakon 30 godina još mogu tako nazvati), u državama koje su prije 30-ak godina prešle iz socijalističkog u kapitalistički političko-ekonomski poredak, a posebno u državama koje su bile rubne u području uz samu tzv. željeznu zavjesu. U njima je došlo do najbrže promjene načina života i sustava vrijednosti.

Došlo je do promjena sustava vrijednosti i načina života koji su uzrokovali nagle krupne promjene prehrane koje su uz smanjenje tjelesne aktivnosti i skraćenje trajanja sna te pojačanje intenziteta stresa uzrokovale i ubrzano debljanje. Stare kapitalističke države u tom razdoblju su imale znatno blaži porast učestalosti debljine, iako se trend pogoršanja epidemije debljine u ekonomski vodećoj zemlji Zapada, SAD-u i dalje ubrzano nastavlja.

Obitelj igra važnu ulogu u liječenju debljine. U provođenju promjena stila života i prehrane važno da te promjene budu prihvatljive svim članovima obitelji

Teorija i praksa moraju ići ruku pod ruku

Koliko se nadopunjuje Vaš znanstveni i istraživački rad u sklopu kojeg objavljujete redovno znanstvene članke s praktičnim stručnim radom, susreta s pacijentima na tzv. prvoj liniji odbrane u Vašoj ordinaciji? Možete li prakticirati i provjeravati pojedine teze iz prve ruke?

Teorija i praksa moraju ići ruku pod ruku. Teorija ne služi sama sebi. Praksa je umijeće materijaliziranja teorije, njezinog oživotvorenja; praksa joj daje konkretnu formu, pomoću nje teorija treba dati praktičan rezultat. Ako taj rezultat ne dobijemo, negdje je pogreška koja traži provjeru kako teorije, tako i prakse.

Veliko je zadovoljstvo kad postavke iz teorije u svakodnevnom radu s pacijentima dobiju potvrdu ne samo u rezultatima, nego i kroz razgovor s pacijentima. Veseli me kad vidim pacijentovu potvrdu za načela koje koristim. U praktičnom radu, koliko god su uzroci debljine univerzalni, uvijek krećem od same osobe, konkretnih životnih okolnosti, njezinog konkretnog stila života i obrazaca prehrane. Kroz razgovor nastojimo doći do razjašnjenja uzroka razvoja nezdravih obrazaca koji su gotovo uvijek skriveni u nezdravom stilu života, u čijoj podlozi je nezdrava vremenska struktura dana.

Nakon toga nastojimo iznaći takve promjene stila života i vremenske strukture dana koje će dopustiti i omogućiti promjene prehrane, tjelesne aktivnosti i spavanja na način koji je izvediv, koji ne remeti ostale važnije aktivnosti, a pacijentu je prihvatljiv i privlačan (što je jako važno) kao i njegovoj obitelji. Obitelj igra važnu ulogu u liječenju debljine. Potrebno je ne samo razumijevanje, podrška i pomoć obitelji, nego je i u provođenju promjena stila života i prehrane važno da te promjene budu prihvatljive svim članovima obitelji, što je složen proces.

Na kraju cijelog procesa važno je postići da nekalorične namirnice, koje nisu same po sebi naročito privlačne, postanu dominantne u prehrani, a da pacijent kaže da je s takvom prehranom sit i zadovoljniji nego s ranijom. To je složen proces u kojem je potrebno korigirati cjelovitu prehranu, a ne samo hranu. Kako bi se održala takva manje kalorična prehrana, ona osim sitosti, mora zadovoljiti i cijeli niz ljudskih potreba: hedonističkih, emocionalnih, društvenih, kulturnih, tradicijskih, duhovnih i ostalih potreba suvremenog čovjeka. Ukratko, mi ne jedemo da bismo unijeli određen broj kalorija i nutrijenata, nego da bismo bili siti i zadovoljni, a kroz to moramo postići smanjenje unosa energije.

Naglasak je u poboljšanju kvalitete prehrane, njenom obogaćenju i povratku kultiviranoj prehrani koja je društveni događaj i emocionalni doživljaj. To se ne može postići silom, nametnutim jelovnicima, niti brojanjem kalorija ili zalogaja. Liječenje debljine povratak je kvalitetnijem načinu života, i zdravijoj, sadržajnijoj i uzbudljivijoj prehrani koja pruža više užitka i sitosti od one koja je uzrokovala debljinu. Samo tada će se promjene prehrane moći ustaliti i osigurati dugotrajno nižu tjelesnu težinu, što se dijetama ili intenzivnim vježbanjem gotovo nikad ne postiže.

Primjetne su promjene emocionalnog stanja pacijenata

Voditelj ste vlastite specijalističke ordinacije za endokrinologiju. Od početka pandemije, koliko se i je li se promijenila struktura pacijenata koje liječite?

Od početka epidemije COVID-19 nisam primijetio značajnije promjene strukture pacijenata. No, primjetne su promjene načina života i emocionalnog stanja pacijenata – uglavnom na gore. Mnogi pacijenti rade na poslovima na kojima su mogli prijeći na rad od doma. Nekima je to poboljšalo kvalitetu života i olakšalo liječenje debljine, ali mnogima se način života pogoršao, poremetili su im se redovni životni ritmovi, zbog čega je došlo do pogoršanja kvalitete života. Mnogi navode pogoršanje emocionalnih problema, češća je depresivnost, strah i osjećaj tjeskobe što povezuju s potresom u Zagrebu i epidemijom COVID-19.

Spavanje od 6 sati je stanje kroničnog stresa koje vodi u debljinu. Dakle, spavanje bi svakako trebalo biti znatno dulje, koliko to realne mogućnosti dozvoljavaju

Djelomične promjene su se dogodile i u mom načinu rada s pacijentima. Uveo sam online preglede za neke pacijente, što je također neka vrsta rada od doma. Takav način rada ima svoje prednosti, ali i mane. No, u liječenju debljine takav oblik liječenja još nisam koristio jer mi se takva komunikacija činila manjkavom za liječenje bolesti u kojoj je komunikacija temeljna, što ne znači da ga možda ubuduće neću koristiti ako se situacija s epidemijom pogorša i iznađem adekvatnije metode komunikacije.

Ono što je iznimno specifično i zanimljivo jest činjenica da kroz svoj rad nudite metodu mršavljenja – koja nije klasična dijeta već kroz znanstveni pristup, zdravo snižavanje kilograma. Bez otkrivanja stručnih i poslovnih tajni, naravno, kažite nam o čemu je riječ i kako se Vaša metoda razlikuje od nekih najpopularnijih dijeta komuniciranih kroz razne vrste lifestylea?

Osnovno je polazište da je debljina bolest uzrokovana vanjskim, društvenim utjecajima i da ne treba “raditi na pacijentu”. Naglasak je da mu se pruži pomoć u formiranju skladnije komunikaciju između njega i njegove sredine, gdje je naglasak na promjenama mikro sredine, reorganizaciji vremena koje je na raspolaganju tijekom dana i stvaranja takvih okolnosti koje će ne samo omogućiti postizanje željenih promjena, nego ga i navoditi na poželjne obrasce ili onemogućiti ranije neželjene postupke i obrasce.

U tom slučaju trud oko prehrane je minimalan i svodi se uglavnom na izbor što uzbudljivije i privlačnije hrane odnosno rad na obogaćenju i kultiviranju prehrane. Takav smjer promjena moguće je provoditi trajno jer je poticajan i ne zahtijeva poseban trud ili potrošnju energije ili ulaganje neke snage volje. To je temelj formiranja novih zdravijih navika i rutina u prehrani, štio je osnovna komponenta uspješnog liječenja debljine. Osim prehrane važna je tjelesna aktivnost, osnovna koja je najjednostavnija, svima i uvijek dostupna. Obično su to šetnje u trajanju od barem pola sata.

Kad se zajedno koriste dijete, redovito vježbanje i redovite kontrole, nakon 5 godina samo oko 10% ispitanika ima nižu tjelesnu težinu, a oko 90% nema nikakvu korist od takvog izuzetno napornog i teškog, često i odbojnog programa

I na kraju, najčešće se zaboravlja važna uloga sna u regulaciji tjelesne težine, metabolizma, dobrom emocionalnom osjećanju i smanjenju stresa, pa i većoj tjelesnoj aktivnosti. Spavanje od 6 sati je stanje kroničnog stresa koje vodi u debljinu. Dakle, spavanje bi svakako trebalo biti znatno dulje, koliko to realne mogućnosti dopuštaju. Ako se provedu adekvatne promjene stila života, reorganizacije vremenske strukture dana i unutar njih promjene prehrane (a ne dijete), pojačana tjelesna aktivnost (ne nužno intenzivno vježbanje) i osigura dovoljno dug kvalitetan san, onda većina pacijenata kroz dug niz godina zadržava postignutu značajno nižu tjelesnu težinu i nema yo yo efekta.

U kojoj su sprezi pretilost, debljina i potencijalne teže komplikacije od COVID-19?

Debljina je jedan od vodećih faktora rizika za razvoj teških oblika COVIDA-19 i smrti od COVIDA-19. Debljina je kronična bolest koja razvija brojne patofiziološke komplikacije. Jedna od njih je stanje stalne tihe upale, pa bi to mogao biti jedan od mehanizama koji u debljini uzrokuje prejak imunološki odgovor s jakom upalnom reakcijom i zatajenjem vitalnih organa u COVIDU. Debljina povećava i sklonost dubokoj venskoj trombozi, pa i na taj način povećava sklonost te opasne komplikacije i potencijalno smrtonosne plućne tromboembolije u COVID-19.

Mršavljenje i dijete jedna su od popularnih općedruštvenih tema, posebice u proljeće i prije ljeta. Prema ranijim nastupima, nije teško zaključiti da niste zagovornik dijeta kao efikasnog načina mršavljenja te da ih mahom smatrate neefikasnima. Zašto?

Osnovni razlog je gotovo potpuna neučinkovitost dijeta u liječenju debljine. Dosadašnje najkvalitetnije znanstvene longitudinalne dvostruko slijepe multicentrične studije provedene na velikom broju ispitanika kroz dugo razdoblje pokazale su da dijete nakon početnog uspjeha u mršavljenju nakon pola godine vode brzom debljanju, da bi nakon samo godinu dana još samo oko 5% ispitanika imalo nižu tjelesnu težinu, a oko 10% i veću od početne, odnosno 95% osoba nakon godinu dana nije imalo nikakve koristi od dijeta. Slične rezultate pokazuju i studije koje su ispitivale učinak mršavljenja intenzivnim vježbanjem. Kad se zajedno koriste dijete, redovito  vježbanje i redovite kontrole, nakon 5 godina samo oko 10% ispitanika ima nižu tjelesnu težinu a oko 90% nema nikakvu korist od takvog izuzetno napornog i teškog, često i odbojnog programa.

Drugi razlog, a on je usko povezan s uzrokom neuspjehom dijeta i intenzivnog vježbanja, je odbojnost takvih metoda koje pacijenta tretiraju kao objekt u vlastitom životu. Nijedna dosadašnja studija nije pokazala povezanost nastanka debljine i uspješnost liječenja debljine sa snagom volje. Metode koje traže primjenu jake snage volje nisu povezane ni s realnim životom osobe, ni njezinim sklonostima i nesklonostima, ni s njezinim umijećem kuhanja, ni s njezinim privatnim životom, obitelji, poslom, materijalnim stanjem, odnosno ni sa čim što dugoročno realno utječe na prehranu i tjelesnu aktivnost.

Debljina je društveno uvjetovana bolest. Niti je njen nastanak povezan sa snagom volje niti su rezultati liječenja povezani sa snagom volje. Dijete su vrlo neučinkovite u liječenju debljine. Uzroka neuspjeha liječenja je više, a najmanje je kriv pojedinac

Zato se takve promjene prehrane mogu provoditi jedino silom, što je vrlo odbojno. Kako snaga volje nije nepotrošiva, obično s protokom vremena dolazi do sve većeg nesuglasja sa svim stvarnim pokretačima prehrane i životom kojeg osoba vodi, što zahtijeva sve veće ulaganje snage volje i nakraju vodi tome da pacijenti “pucaju”, a kao reakcija na prethodnu silu javlja se kontra reakcija psihe, organizma i obitelji koja vodi brzom debljanju.

Debljina je društveno uvjetovana bolest

Jesu li ljudi samo lakovjerni kada toliko lako padaju na razne trikove od mesnih, ovakvih onakvih, hit dijeta?

Teško je dati pouzdan odgovor na to pitanje. Moguće je da je jedan dio osoba lakovjeran. Dosad je objavljeno više od 1000 dijeta, a vrlo slabi rezultati koje sam naveo vrijede za one kvalitetnije koje su dosad ispitane. No, među dijetama ima i bizarnih, vrlo nestručno sačinjenih koje ne samo da ne daju nikakve rezultate nego mogu biti i opasne. No, rezultati su uvijek vrlo loši.

Zašto netko tko je pokušao više puta s različitim dijetama uporno i dalje pokušava s dijetama? Jer po svom uvjerenju nema drugog izbora. Dijete u liječenju debljine su stereotip. Stereotipi funkcioniraju na nesvjesnoj razini i masovno su prisutni. Ovaj stereotip dio je većeg i složenijeg stereotipa, koji gotovo da predstavlja paradigmu vezanu za uzroke i liječenje debljine: debljina nastaje slučajno nepažnjom ili neznanjem o prehrani u osoba slabe snage volje i liječi se dijetama. Za liječenje debljine je potrebna jaka snaga volje. Ako snaga volje ne pomogne, treba dodatno snagu volje pojačati. Ako se ne uspije u mršavljenju, za to je krv onaj tko je kriv i za nastanak svoje debljine, a ne oni koji su mu pokušali pomoći. Osjećaj krivnje je teško izbjeći i od strane terapeuta i od strane liječenog. No, terapeut je u nadmoćnom položaju i obično se događa da se pacijentu nametne osjećaj krivnje i što neki nazivaju “špotanje” zbog nepridržavanja preporučenih mjera.

Ništa od ovog nije točno! Debljina je društveno uvjetovana bolest. Niti je njen nastanak povezan sa snagom volje niti su rezultati liječenja povezani sa snagom volje. Dijete su vrlo neučinkovite u liječenju debljine. Uzroka neuspjeha liječenja je više, a najmanje je kriv pojedinac. Dominantan uzrok je primjena neučinkovite metode (dijete) i skretanje pažnje s uzroka i mehanizma nastanka debljine na posljedice.

S obzirom na to da ovakvo viđenje problema debljine proistječe iz laičkog intuitivno nastalog uvjerenja, vrlo lako se širi i vrlo lako hvata korijen, a pogotovu ako se na tome i dodatno “radi” kroz promoviranje dijeta. Kad se jednom formira takav društveni stereotip, “klopka” koju je društvo stvorilo je dovršena: osobe koje imaju debljinu su krive za svoju debljinu, one su krivi za neuspjeh u liječenju debljine!

Sociolog Kohn to naziva “subjektivizacijom socijalne strukture”, što daje nerealnu, izokrenutu sliku stvarnosti. Sasvim je očekivano da takav pristup ne može dati nikakav ili gotovo nikakav rezultat. Osjećaj krivnje je dodatak koji situaciju još više otežava u kombinaciji s defetizmom koji je produkt višekratnih neuspjeha liječenja metodom koja je prilično neuspješna. I na kraju dolazi dodatna stigmatizacija od strane društva kojoj su pojedinci koji imaju debljinu izloženi. Tako je krug zatvoren.

Zbog toga većina bježi od svoje debljine, zbijaju šalje na svoj račun, relativiziraju problem, izbjegavaju liječnika, izbjegavaju liječenje debljine, što je razumljiv otpor ovakvoj torturi.

Što po Vašem mišljenju masovno popularne emisije poput “Života na vagi” znače u smislu poruke gledateljima? Jesu li korisne ili su površne i opasne?

Nisam ljubitelj takvih emisija, niti sam tu emisiju gledao. Nekoliko puta sam pogledao neke kadrove i moram reći da su mi izazvali jak osjećaj odbojnosti. U SAD-u su rađena istraživanja o sudbini osoba koje su u takvim emisijama smršavili. U većine se nakon godinu-dvije tjelesna težina opet vratila na početnu. Samo rijetki, kao i s dijetama, uspiju kroz dulje razdoblje održati postignutu težinu, ali se ne zna “tajna” njihovog uspjeha. Jedino je sigurno, to nije snaga volje.

S druge strane takve emisije promoviraju upravo takav potpuno promašen koncept liječenja debljine. I na kraju, takve emisije smatram neetičnim, jer liječenje bilo koje bolesti ne bi smjelo služiti zadovoljavanju znatiželje i zabavi drugih.

Ali kao što je slučaj s debljinom, otkako internet kruži svijetom, tako se postupno među laicima pojavljuju samozvani gurui koji pseudoznanošću navode oboljele na neke vrlo neobične, pogrešne pa i opasne zaključke i postupke

Koje sve mogu posljedice za zdravlje biti od nestručno vođenih mršavljenja? Stoji li podatak da sve prebrzo sagorjele kalorije i masti tendiraju još brže se vratiti u tijelo u obliku novih kilograma?

Svako mršavljenje je razgradnja organizma i kao takvo potencijalno štetno pa i opasno. Tim prije jer je riječ o osobama koje imaju vrlo kompleksnu bolest koja uzrokuje brojne druge bolesti i komplikacije. Oko 98 posto osoba koje imaju debljinu imaju i neki komorbiditet. Velika je “hrabrost” nestručnih osoba upuštati se u liječenje bolesnih osoba. To je nadriliječništvo. Često imaju sreće, ali ponekad se pri tom dogode i neželjene komplikacije.

Organizam ima vrlo složen sustav za regulaciju tjelesne težine. Da bi se udebljali, moramo najprije nadvladati taj sustav. Kad to uspijemo i u masne stanice ubacimo višak energije koji one ne mogu adekvatno deponirati, počinju se razvijati brojni fiziološki poremećaji. Jedan od njih je i poremećaj sustava za regulaciju tjelesne težine, koji više ne funkcionira kao u zdrave osobe, nego sad čuva novu tjelesnu težinu. Ne dopušta daljnje debljanje, ali ni mršavljenje i pruža aktivan otpor tome. To je jedan od uzroka ponovnog debljanja nakon brzog mršavljenja. Drugi uzrok prejake promjene prehrane koje su neizdržive psihološki i izazivaju naknadne reakcije. U tim reakcijama nerijetko sudjeluje i vanjska sredina. Treći uzrok je što tako krupne promjene prehrane obično nisu usklađene sa životom te osobe niti njene obitelji, pa prije ili kasnije budu eliminirane.

Dr. Meri Bura: Naučite kako prevenirati i boriti se protiv bolesti štitnjače!

Uskoro ste sudionik konferencije koju u Šibeniku organizira dr. Meri Bura zajedno s liječnicima specijalistima o holističkoj prevenciji i liječenju bolesti štitnjače, debljine, umora. Što će sudionici čuti na Vašem panelu?

Moje izlaganje će biti na temu liječenja bolesti štitnjače iz praktične perspektive. Uz debljinu bolesti štitnjače su među najčešćim bolestima današnjice. Sve su češće. Ali kao što je slučaj s debljinom, od kako internet kruži svijetom, tako se postupno među laicima pojavljuju samozvani gurui koji pseudoznanošću navode oboljele na neke vrlo neobične, krive pa i opasne zaključke i postupke. Što je najgore, primjećujem već začetke formiranja negativnih  stereotipa zasnovanih na takvim pogrešnim viđenjima i stavovima koji predstavljaju problem u liječenju pacijenata. U svom izlaganju ću se osvrnuti na ta pogrešna uvjerenja i primjere iz prakse.

Fotografije: www.endokrinologija-jelcic.com 

Pročitajte još...

Dr. Dora Madiraca Glasović: Čak 21% melanoma nije dijagnosticirano zbog pandemije

U mjesecu posvećenom preventivnim aktivnostima u borbi protiv melanoma dr. med. Dora Madiraca Glasović savjetuje kako možemo sami pregledati kožu i prepoznati melanom. O sve češćoj pojavi kožnih oboljenja i alergijama te raznim drugim gorućim problemima s kojima se suočava u praksi daje i stručne savjete na društvenim mrežama pod hashtagom #pitajdoki

Dr. Marko Tarle: Zaposlenici KB-a Dubrava već mjesecima stalno gledaju smrti u oči

Liječnik iz KB-a Dubrava otvoreno progovara o pandemiji koronavirusom, situaciji u tzv. COVID bolnici, strahotama i svakodnevnim izazovima s kojima se susreću liječnici, respiratorima i cijepljenju te zašto je važno da građani i dalje budu odgovorni

Dr. sc. Vesna Bosanac: Pravilna prehrana postaje ključ sportskih rezultata

Poznata nutricionistica i autorica knjige 'Prehrana mladih sportaša' otkrila nam je sve o važnosti pravilne prehrane u sportu, utjecaju koji namirnice mogu imati na izvedbu, kao i razne jelovnike koje mogu koristiti mladi sportaši, ali i svi mi

Dr. Valetina Petrović: ‘Kako (ni)sam preživjela pandemiju’ – Insiderski look iz KB-a Dubrava

Godinu dana nakon prvog lockdowna Mixer donosi osobnu ispovijest dr. Valentine Petrović koja radi kao dio konzilijarnog tima Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta KB-a Dubrava i na prvoj je liniji obrane od koronavirusa

Povezano

Mogu li ove tri biljke pomoći u liječenju nakon srčanog udara?

Čak i suvremena medicina u svoje terapije često uključuje ono što su poznavatelji prirode i liječenja biljkama znali odavno. Prema raznim istraživanj,a ove tri biljke pozitivno utjecati na zdravlje srca nakon doživljenog srčanog udara

Dr. Jeanette Gjurić: Zapadna medicina zanemaruje energetsku komponentu u našem tijelu

Placebo efekt je dokazan, ali nam možda govori i o jednoj drugoj stvarnosti koju mi u zapadnim kulturama zanemarujemo. Ja čak ne bih rekla duhovna komponenta, prije svega energetska, ističe dr. Gjurić

Aaaapćiha – zašto kašljemo te kako spriječiti i izliječiti kašalj?

Svatko od nas iskusi kašalj s vremena na vrijeme, no važno je znati razlikovati bezopasni kašalj od onog koji bi mogao upućivati na ozbiljnije zdravstvene probleme

Ono smo što jedemo: Ove namirnice pomažu u posvjetljivanju zuba

Hrana koju jedemo sadrži enzime koji pomažu u proizvodnji kielina koje su nam potrebne, a koje utječu na naše zube i njihov sjaj. Zanimljivo, zar ne? Stoga, zašto ne odabrati namirnice koje su zdrave, a ujedno nam 'daruju' prirodno sjajnije i bjelije zube

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime