Pojava Biance Censori na crvenom tepihu dodjele Grammy 2025. u potpuno prozirnoj haljini podijelila je publiku. Neki su performans vidjeli kao smjelu modnu izjavu, drugi kao besmislenu provokaciju. Trenutak u kojem Kanye pozira ispred zida za fotografiranje, dok Bianca hladnokrvno skida kaput i potpuno gola, pardon u potpuno prozirnoj haljini, staje pored njega kako bi pozirala fotografima, podsjetio me na bivše Istočne Nijemce.
Konkretnije na situacije u kojima bi se ti bivši Istočni Nijemci pojavljivali u javnosti goli – i to ciljano, namjerno i strateški s porukom. Zbog toga sam se naivno u prvom trenutku čak i priupitala – što ako njezina golotinja nije samo estetika, već odraz nečeg dubljeg. Tko zna kakav zapravo život živi ta žena kada se kamere ugase, tko zna kakva represija, kontrola i prisila biti poznata, viđena i moćna vlada njezinim matriksom – otprilike su mi u tom smjer krenule skakati misli.
Kultura golotinje kao poruke otpora
Jer golotinja je uistinu nekoć bila glasna poruka otpora, traganje za slobodom. Povijest nas, naime, uči da je golotinja korištena i kao poruka, odnosno sredstvo otpora – protiv stroge kontrole, diktature i represije. Najbolji primjer je ta “moja” istočna Njemačka u doba DDR-a, gdje su građani, ograničeni rigidnim režimom i strogo kontroliranim društvenim normama, pronašli slobodu u pokretu Freikörperkultur (FKK) – kulturi golotinje. Na plažama Baltičkog mora i u skrivenim kutovima prirode, Istočni Nijemci su bili goli i to je bio njihov glas, simbolički čin protiv represivnog sustava.
Tijela koja su država pokušala disciplinirati nisu htjela biti sputana – nudizam je postao izraz prkosa i autonomije. U maniri poruke okolini – samostalno ću odlučivati o svom tijelu i svom životu. DDR je bila brutalna, isključiva, dosljedna ”smiješ-ne smiješ-zajednica pravila”. Bilo kakvo kršenje tih pravila nerijetko je pojedince koštalo glave. Golo tijelo pred tuđim očima postalo je tako prkos, inat i otpor.
Je li to perspektiva kroz koju mogu gledati na Biancu Censori? Je li tim performansom pokušala postati nova ikona golotinje kao otpora? Ili je njezina golotinja samo još jedan marketinški alat u doba hiperpozornosti?
Protiv čega se Bianca buni?
Ako se vratimo na ideju da je nudizam proizašao iz potrebe za otporom, pitanje je – protiv čega se Bianca buni? Istočni Nijemci su imali konkretnu metu, konkretnog neprijatelja neprijatelj – totalitarni režim. Biancina „borba” čini se fluidnijom: je li to otpor rigidnim standardima modne industrije? Je li to čin oslobađanja žena od nametnutih pravila o tome kako bi trebale izgledati? Ili je pak bijeg iz sjene Kanye Westa, u čijoj orbiti egzistira otkako su postali par? Ili reakcija na neku drugu represiju koju doživljava negdje – doma, na cesti, u društvu, tko zna gdje sve.
Jer – ako je golotinja za Istočne Nijemce bila način da povrate autonomiju nad vlastitim tijelima, za Biancu ona može biti način da povrati kontrolu nad vlastitim identitetom u svijetu u kojem je definirana prvenstveno kao “Kanyejeva supruga”. No, problem nastaje kada se takav čin ne promatra kao politička ili društvena poruka, već kao prazan spektakl koji postoji isključivo radi skandala.
Prazan spektakl radi skandala
Rekla bih da je Biancin performans upravo to – prazan spektakl radi skandala u dobu hiperpozornosti. Tadašnja njemačka golotinja bila je simbol kolektivne potrage za slobodom. Golotinja Biance Censori je individualni čin u društvu koje je već uvelike normaliziralo razgolićene žene kao objekte u medijima i kulturi slavnih – kao robe u izlogu za poglede promatrača. Dok su Istočni Nijemci nudizmom osporavali autoritet države, Biancina provokacija je upravo uprizorenje tog mehanizma celebrity kulture – industriji koja živi od toga da se o nekome priča i da se nekog gleda, naravno.
A ako je ona doista pokušava komunicirati neku vrstu otpora, ostaje pitanje: protiv čega? Ako je represija nešto što se ne vidi, onda nije ni jasno protiv čega se buni. Možda su okovi u kojima se nalazi nevidljivi, ali jednako snažni pa ju guraju izvan okvira kako bi bila pritisak da bude primijećena, relevantna, uvijek na rubu skandala. I možda je to najapsurdniji paradoks njezine priče – Bianca paradoksalno pokušava biti viđena pod svaku cijenu. Kroz otpor protiv dosad viđenog i toleriranog. Pitanje je samo – je li golotinja danas još uvijek moćan čin otpora ili samo još jedan viralni trenutak koji sutra više neće biti važan? I što netko dobiva kada se skine do kraja.
Fotografija: screenshot youtube