Ambiciozni pothvat trilogije albuma, točnije jednog albuma rastavljenog na tri dijela (u komadima po 5-6-8 pjesama) naslovljen ‘Goat Season’ bosanskohercegovačkog dvojca odgovornog za komercijaliziranja trapa na Balkanu tokom 2024., plijenio je pažnju pratitelja razvoja glazbenog stila koji je značio pomirenje dva slična supkulturna svijeta – turbo folka i autotune varijante rapa – trapa.
S komercijalnim razlogom i bez sadržajnog razloga. Brojke imaju i pumpaju milijune, ali kvalitativno prazni su sadržaja kao i većina jedva pismenih rap pretendenata koji u nedostatku mašte imaju tonu efekata za maskiranje.
Jala i Buba nisu bogznakakvi pjevači, još manje reperi, ali produkcijski su uboli beatove koji su dobili komercijalnu potvrdu i feedback od kritične mase slušatelja, dovoljno needuciranih i površnih da taj kilavi pristup ritmovima prozovu mondenim. Background rapa nije bazno promijenjen – hvaljenje autima, lancima, bitchkama i ženama oko njihova novčanog lifestylea dotjerana je tonama efekata i vizualnih i zvučnih.
Tamo gdje nema sadržaja, valjalo se potrudit oko forme, a tu su isporučili dovoljnu dozu paljevine za debele, bradate, masne, iza crnih očala, dvojica kloniranih blizanaca reflektiraju ‘uspješne’ Balkan mužjake. I pomnožit će formulu s tri.
Pjesme su kratke (cca dvije minute prosjek) i to u kontekstu ponude doživljavate kao kvalitet, shema se dokida oko ritmova i ritmika, dočim je sve popratno opleteno kao dodatni sadržaj. Pjevačkih ni reperskih egzibicija nema jer za to nisu sposobni, ali za najnezahtjevniju publiku isporučuju tucet klupskih hitova uz koje će se trebe u slow motionu uvijati, a njihovi klonovi glumiti frajere. Savršen soundtrack downdropa kriterija prve polovice druge dekade novog milenija. Saučešće onima koji u ovome vide kvalitetu.
Ocjena: 6/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube