Nikola Božić vlasnik je Đurine hiže i mobilnog brenda Reshetka koji je usprkos pandemiji i mjerama Nacionalnog stožera uspio ne samo zadržati postojeći posao, nego ga i usavršiti. Naime, tijekom proljetnog lockdowna, kad je morao zatvoriti restoran, započeo je s obitelji preradu domaćih proizvoda i dostavu po cijeloj Hrvatskoj. Pri tome nije stao samo na vlastitoj dostavi, nego je pozvao i mnoge druge OPG-ove da dostavljaju i svoje proizvode te im na taj način pomogao u održavanju proizvodnje.
Projekt je nazvao ‘Deda ide po svetu’, a početkom prosinca predstavio je i novi program Low&Slow, dostavu polugotovih proizvoda premium kvalitete koje također distribuira diljem Hrvatske.
Proizvodnja robe vrhunske kvalitete
“Čim su nas, kao i ostale restorane, zatvorili, nisam dugo razmišljao. U dva-tri dana okupio sam obitelj i zaposlenike te smo počeli s preradom mesa, mesnih prerađevina, umaka, vina i još nekih domaćih proizvoda premium kvalitete, koje sam počeo dostavljati po cijeloj Hrvatskoj. I ne samo mi, nego sam okupio i druge OPG-ove i prodavao i njihovu robu. Na taj smo način spasili poslovanje Đurine hiže, a posjetio sam i Bruxelles jer su mi se javili ljudi i naručili naše proizvode, na što sam jako ponosan. Trebali smo, kao jedini predstavnici iz Hrvatske, u listopadu sudjelovati na Europskom tjednu regija i gradova u Bruxellesu, no to je nažalost zbog situacije odgođeno”, ističe Nikola koji je odmalena maštao o proizvodnji robe vrhunske kvalitete.
“Tome je sasvim sigurno bio ‘kriv’ i moj djed Đuro, kojeg sam nekoliko puta godišnje posjećivao u Srijemu. Obožavao sam njegovu ‘baštu’ sokove od rajčice, bobičasto voće, papriku i on je zapravo zaslužan za moju veliku ljubav prema prirodi i njezinim plodovima. Pamtim i mamine pohance i nedjeljne obiteljske ručkove uz puno smijeha i zezanja. Osim toga, kao klinci, sestra i ja smo često s roditeljima išli u restorane i u njima sam učio o kulturi prehrane, upoznavao namirnice i nove okuse. Tako se rodila moja ljubav za autentične i domaće proizvode.
I danas često odlazim u druge restorane jer je, prema mome mišljenju, jako važno za ugostitelja da posjećuje i ostale restorane te prati što drugi rade. Jako volim putovati i vrlo često svoja putovanja vežem baš uz otkrivanje novih okusa”, priča nam Nikola, čija je Đurina hiža poznata kao obiteljski restoran s domaćom hranom.
Uzbudljivi okusi i neobične kreativne kombinacije
“U restoranu, osim mene, rade i sestra i majka. Kažu naši gosti da smo drugačiji po pristupu i dobroj atmosferi u restoranu, kvalitetnoj ponudi i posvećenosti visokokvalitetnom mesu i jelima koja pripremamo. Uvijek vodimo računa da su to domaće namirnice. Najvažnije mi je da gost ode sit i sretan i da se ponovno vrati”, ističe Nikola, dodajući da je donedavno on sam osmišljavao jelovnik, a onda je ipak odlučio potražiti ‘pojačanje’.
“Imam dva chefa – Ozrena Ćosića, vrlo kreativnog mladog kuhara, i sjajnu cheficu iz Istre, Katarinu Vrenz. Oni su već osmislili novi jelovnik i jedva čekam da se ponovno otvore restorani da ga predstavim svojim dragim gostima. Bit će to nešto sasvim novo, uzbudljivi okusi i neobične kreativne kombinacije”, dodaje Nikola koji je restoran dobio ime po njegovom djedu: “Tako je, uvijek rado pamtim djeda Đuru koji je pripremao odlične sokove, ajvare, rakije, sušio je meso, bio je lovac, lugar, a puno me naučio o namirnicama i prenio na mene tu svoju veliku ljubav prema hrani”!
Gostovanja poznatih kuhara
Osim toga, s vremena na vrijeme u Đurinoj hiži gostuju poznati kuhari poput Mate Jankovića. “Suradnja s Matom uvijek je zabavna i uspješna. Na sam dan zatvaranja restorana održali smo tematsku večer i predstavili Martinjski meni, koji nije bio tradicionalan na koji su ljudi navikli. Istaknuli smo gurmansku stranu i pripremili više sljedova. Imali smo rasprodane i sljedeće dvije večeri, no nažalost zbog zatvaranja restorana morali smo otkazati. Svakako planiram i ubuduće suradnju s drugim chefovima, ali samo najboljima”, dodaje poduzetni Nikola koji je jako ponosan i na svoju djecu koja mu i sama ponekad pomažu u dostavama.
“Moj osmogodšnji sin Sven već godinu dana ima na računalu igricu u kojoj vodi svoj restoran i mislim da će krenuti mojim stopama. Jako je ponosan na Đurinu hižu, a ja sam jako sretan kad su moja djeca sretna i kad čujem veseli dječji smijeh. Ponekad sin i kći idu sa mnom na dostave i to ih jako veseli, promatraju kako tata radi, kako razgovara s kupcima i na taj način i oni uče. Jako vole ići sa mnom pa nastojim što više vremena provoditi s njima”, otkriva nam Nikola koji s obitelji živi u Varaždinskim Toplicama. Ipak, nekoliko puta je razmišljao odseliti se.
Prenošenje znanja studentima gastronomije
“Ako odlučim to jednom provesti u djelo, moj prvi izbor bila bi Njemačka. Imaju besplatne autoceste, bez ograničenja brzine, uređeno su društvo, profesionalni poslovni odnosi, veće mogućnosti stručnog usavršavanja i bolji standard. Izgleda kao jedna baš dobra kombinacija zar ne?”, iskren je Nikola, koji odnedavno radi i kao gost predavač na visokoj školi Aspira, što je novi izazov koji ga jako veseli.
“Prenosim znanje i iskustvo studentima treće godine programa Gastronomija na praktičnim predavanjima i radionicama. U okviru modula ‘Kuhinje svijeta’ razgovaramo o street foodu”, objašnjava te dodaje kako je i sam veliki gurman, a najviše voli jesti tjestenine, rižota i juhe.
“Pokreće me strast, ljubav, uspjeh! Volim imati uvijek cilj; drage su mi nagrade i priznanja, a najviše zadovoljni gosti u restoranu!”