Ponedjeljak, 28 rujna, 2026

Kritika pjesme by Anđelo Jurkas: U2 – Silencio

Po najavnom singlu U2 odlučili su pojednostaviti i vratiti se srži rock benda, dovoljno mladolikog da mu fan baza ne budu generacijski meštri i priležnici, već njihova djeca, a nedaleko i unuci

S novonajavljenog albuma “Carnaval De Luz” i naslovnim singlom, Bono i ekipa zovu na latinoamerički kontinent kao nepokoreni prostor komunikacije. Zašto su se poespanjolili i zašto “Silencio” nije materinji im “Silence”, nek ostane do autorskih momenata to jest sloboda.
 

Ali vizualno nastavljaju gauchos kaubojadu i šešir spike na tragovima nikad dostignutog remek djela “Achtung Baby” dok im riff and roll spika pojednostavljenja stvari vuče na stvari poput “Vertiga” kombanog s “Elevation” furkama. Po najavnom singlu odlučili su pojednostaviti i vratiti se srži rock benda, dovoljno mladolikog da mu fan baza ne budu generacijski meštri i priležnici, već njihova djeca a nedaleko i unuci. Vitalnost je dobivena, jednostavnost isto, stroboskop potencira ritam, Irci se nude opet na slušljiv način. Da čujemo dalje…



 

Ocjena: 7/10

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

 
 
 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime