Isti onaj Mile Kekin koji je godinama bio kreativni motor Hladnog piva, zabavan, pismen, precizan u rimama i još precizniji u zapažanjima, nastavljajući u akustičnoj i tišoj varijanti svoju solo karijeru već naslovom novog albuma naznačuje koliko su mu igre riječi drage i koliko dobro njima barata. Usprkos i pored svih javnih razvlačenja i medijskih trakavica koje duguje što vlastitim angažmanima (kućni pjevač supruginog Možemo, epizoda s Jelavićem, slične svakotolike epizode), što nepismenosti desničarskog življa koji njegovu ljevičarsku apologetiku vidi prijetnjom, Mile je provjerena autorska konstanta, voljeli ga ili ne.
“PUN.K Mile Kekina” nije povratak na staro, koliko nastavak potvrda kako je sve stariji motor i dalje u odličnom stanju. Samo što se sad, umjesto klasičnog punk-rock šasijevanja kakvo su nastavili Savršeni Marginalci, rado igra s pop formom, irskim folk-punk folklorom i gostima koji albumu daju širinu i dodaju karakter.
View this post on Instagram
U aktualnom singlu “Marko nogomet” se najjasnije čuje i osjeti humor, apsurd i prepoznatljivi Kekinov uvid u sitne laži svakodnevice (ljubavnice skrivene pod kodnim imenima u mobitelu) koje dolaze u paketu koji funkcionira i kao punk singl ranog HP-a i rukavica bačena svojim ex bend kolegama Savršenim Marginalcima i kao radiofonična priča. Nema problema Mile s pop formom, naprotiv, prirodan joj je produžetak, ne nužno kompromis. Iste igre riječi i lirske oštrine koje su nekad držale HP na nogama, sada se lako premještaju u nešto šire melodijske okvire, aranžmane traganja njegova velikog idola Bossa Springsteena.
Lirski, album je najjači tamo gdje Mile Kekin najviše sliči samom sebi
“Jetra” je vjerojatno vrhunac catcha kad “u društvu stalnog jebivjetra dok liječi dušu ode jetra” zvuči kao da je ispao iz neke izgubljene Predinove bilježnice, ironičan, precizan, bolan i smiješan u istoj rečenici. “Rane hrane strvinare” i “Ilica i Marica – hajka za odrasle” nastavljaju istu liniju zgodnih, rubno zlobnih igara riječi koje su uvijek bile njegova najveća snaga. Mile nikad ne bira niti se zadovoljava pukim rimovanjem već istražuje rubove proze koja se pretvara u stih i obrnuto na tragu podjednako proze u trapericama od Bore Čorbe do Đonija Štulića i natrag. A Kekin je u tome i dalje jedan od najinteligentnijih i najvještijih domaćih “stihoklepaca”.
Gostovanja su pametno raspoređena i ne djeluju kao ukras koliko ne samo marketinški odabiri. Darko Rundek je uvijek siguran uz novi aranžman “Treninga za umiranje” u kojem cover poštuje original, a ipak zvuči kao dio ovog albuma. Gino Banana (Kultur Shock) u “Trećem svijetu” ubacuje svoj karakteristični Balkan folk beat punk naboj, a zaključna “Iza prvog ugla” s Radom Šerbedžijom je klasična storytellerovska overdramatizacija u kojoj Rade radi ono što misli da je najbolje, a Mile mu daje dovoljno mikro prostora bez da se to pretvori u preglumljenu kazališnu predstavu.
Produkcija Marka Mrakovčića, stalnog suradnika, drži zvuk nivelirano, čisto, moderno, ne pretjerano izglačano, ostavljajući dovoljno sirove energije da “PUN.K” u naslovu ne zvuči kao marketinški trik. Album diše, ima dinamiku i ne pada u zamku jednakog zvuka.
Kekin se dokazuje i potvrđuje kao jedan od najpismenijih i najvještijih autora svoje generacije i šire, pionir trapper proze koji zna kako se piše kad se u stihovima diše ni manje ni više ne zapadajući u klišej.
No, Miletov vanglazbeni ne baš mikroproblem nije u pjesmama, koliko u teško odvojivom socijalnom kontekstu. Politički i asocijalni angažmani ponekad djeluju kao sitni kamenčići na koje se popikava kroz potencijalnu neautentičnost a koja mu se uvlači u rubove do mjere da mu fanovi kad pjeva o izbjeglicama i radnicima iz Nepala sugeriraju da ih ugosti u svojoj istarskoj vili ili mu pribavljaju kad sa zaradom od 120 do 150 000 E godišnje i dalje nema problem da mu država plaća socijalno i mirovinsko ili pak kad sklada himne svoje stranke “Možemo”. Jer dok ne pokušava biti lijeva protuteža MPT-u bez dovoljne masovnosti i prirodne uvjerljivosti koju ima kad piše o jetri, ranama ili Ilici i Marici utoliko gubi oštrinu kad mu se pobroje eskapade ulogu političkog komentatora i tad se čini da sam sebi smeta.
“PUN.K Mile Kekina” nije savršen, ali je živ, pismen, zabavan i dovoljno pametan da ga se sluša više puta, a pogotovo s obzirom na konkurenciju, to jest izostanak iste na domaćoj glazbenoj sceni. Kreativni motor HP-a i dalje radi, samo što sad vozi po kaldrmama, potrošenoj cesti s ponekim kamenčićem koje je sam postavio. A to, obzirom na onu “za koga je dobro je”, nije najgori problem koji glazbenik Miletova profila može imati. Ne u RH i ne AD 2026.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube