Stvar je tipična plesna moderna pop-elektronika, Madonna 2.0 verzija s disco touchem koji u refrenu miriše na Dua Lipu je očekivan Miley đir. A znamo kakva su njena “autorstva”. Bass linija gradi debeli zvuk držeći stvar u zoni klupskog bez eksperimentiranja. Stihovi su hedonistički, usmjereni na trenutak plesa: “If we ain’t moving, baby, why are we here?” i bas odgovara umjesto nje same.
Video (Mert Alas) podcrtava trendy vizual Miley odbačena prezimena, otkrvena pupka i rasplesane koreografije kojom zadržava hottest Hollywood chick vibe kliše. Ona želi bit sexy ali kontrolirano, bez potrebe za šokom kakav joj je furala tetka Madonna pa makar u S/M crnoj koži. Dotle disco-pokreti Miley lead plesačice i svjetlosni ritam ulica rade isto što i bas, uvjeravaju tijelo na ples.
Dok Taylor Swift gradi narativne shopping hall i elevator kantautorske katedrale, Madonna izdržava još jedan prosječan plesno ispovjedni kreativno izvedbeni flop, Miley Madonna podučava kako se basom drži pop komercijala i mainstream u pauzama između Lipe Taylor i Madonne 1.0.
Nema revolucije, ima kalibracije. Ako ostatak albuma prati tempo naslovnog singla imate solidan, plesni bas strojček. Od koga je i za koga je, funkcionalno je.
Ocjena: 6/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube