Kad susjedna Srbija bira parlament, pola (ne)zainteresirane Hrvatske bira stranu. Jer važno je opredijeliti se. Ili obratno; kad Hrvati biraju, Srbi klikču. Ne samo na listiću, nego mobitelu, između reklame za kriptovalute i video o mački koja se boji krastavca pa skače preveslana visoko u zrak dok mjerkate je li AI ili realizam?
Izvanredni izbori u susjedstvu stižu točno po clickbait ekonomija ljubavi i kuženju; polarizacija na dva izjednačena tabora, jednim neprijateljem i naslovom koji se može napisati prije nego išta znamo. Mehanizam je prozaičan.
S jedne strane ringa ex presidente i mali Sloba type Aleksandar Vučić koji je ostavio predsjedničku funkciju da bi se kandidirao za premijera (Milanoviću se štuca, zar ne?), s druge oktogona “Studentska lista” kao reaktivna nositeljica nezadovoljstva dijela građana gotovo dvije godine poslije novosadskih prosvjeda. Dvije kutije, treće i pete kao da nema, obzirom da je na sve preostale otpalo ako par posto glasova.
Binarnost je ne samo medijskim urednicima dar s neba
Ne treba objašnjavati ni izbornu proceduru, ni programe, ni tko su ostalih štrc lista na listiću. Dovoljno je “diktator protiv djece” ili “blokaderi protiv države”, ovisno o tome koji vas portal hrani. Nijansa se ne klika. Zato su napeti izlaznoanketni listići bili 40-45% svaka strana. Tako se lakše susjedni izbori prate kao finale pop kulturnog Supertalenta ili sličnog vox populi TV showa u kojem glas naroda biva fejk kategorijom neraspoloženja i odraza jedne usputne zemlje. Znate već, ljudi, ne politika. Live blogovi, “šokantne” ankete, grafikoni u dvije boje, naguravanja ispred birališta postaju “kaos i neredi u Srbiji”. Pravo pitanje i to što će se realno promijeniti u životu nekoga u Nišu ili Šapcu, čitaj Koprivnici ili Puli, nema dobar thumbnail.
Što to znači za Hrvatsku?
A što se toga točno dotiče Hrvatske, mimo onih koji imaju posađene rodbine po Beogradima? Formalno ništa, neformalno dosta. Susjedi koji su mentalitetna refleksija nas samih od “kaj” do “bre”, tržište, energija, sport, kultura, cajke, Partibrejkersi i Jala Bratt i Buba Corelli i Coby i Alex Prijović i Lijepa Brijena i europski put, povijest mimo “devesprve” i “devespete” koja nikad nije prošla, zapravo smo mi u malom. The Reflex. Može Duran Duran. Može Frenkie Goes To Hollywood.
Praktično, naša i njihova publika su iste. I nitko ne čita ništa niti realno sudjeluje zbog rezultata, već komentara. Puj Srbi, kuš Levati. I slične ljubavne poslanice tipa: volimo da se mrzimo jer jedni bez drugih teško da možemo. Čita se i prati jer je fol tuđa drama jednako jeftina i neangažirana emocija i godinu i pol prije naših drama. Hrvatski portali Srbiju koriste kao zrcalo za samopotvrdu u rasponu ili “vidite kakvi su” do “vidite što bi nama trebalo”. I jedno i drugo zgodan je način da se ne govori i zaobilazi nemetaforičko smeće u vlastitom dvorištu, gdje izbore čekamo ne baš preskoro, ali nam se čine dosadnijima od tuđih.
Najiskreniji je onaj dio susjedskog publikuma koji ne relativizira, nego im je svejedno
Jer je i jest svejedno. Izašli ne izašli, glasali ne glasali. Onaj pojedinac i jedinka. Ne cinik, realist. Balkan ga je naučio da se lica mijenjaju brže od sustava i da će “isti ili slični” voditi državu i sljedećih godina, tko god slavio u noći i prepio se do jutra. Mediji to znaju pa apatiju ne liječe, nego hrane histerijom koja mora potrajati do sljedećeg refresha breaking newsa. Znate onu ABBA-inu; the winner takes it all. Osim što ne.
Paradoks svih balkanskih izbora dokida se u hypeu koji znači golema pažnja, nikakva obaviještenost. Click click. Bait. Bait. Znamo sve o drami, ništa o ishodu. Ali kad se ishodi štogod se ishodilo opet ćemo ćete će malo za promjenu dramiti. I tako ukrug. Merci beucaup mon ami. Kad se prebroje glasovi, naslovi će se promijeniti u sekundi, a publika će već biti kod sljedeće krize i sljedećeg neprijatelja.
Ukratko, izbori bez izbora su dječje pelene, podjednako ili usrane ili popišane. Opet ih je mijenjat. Dojenčad Balkana s tridesetak godina tako već nemalo vrijeme glasaju bez glasa. Srbi biraju vlast, gledatelji biraju koji će naslov otvoriti. Jedini razlog za klik. Za pravu promjenu Balkana čekamo asteroid.
Naslovna fotografija: Pexels