Ljudi većinom misle kako psi nemaju sposobnost rasuđivanja jer – ne govore. Umjesto toga, vjeruju kako oni razmišljaju u obliku slika, pa čak i kada se čini da su odabrali, njihovi su odgovori samo ‘uvježbani’ ili ‘uvjetovani’ odgovori.
Međutim, upotrebom funkcionalne magnetske rezonance (fMRI) za proučavanje psećeg mozga, kao i studije lezija, pokazale su kako psi doista obrađuju jezik na način koji podsjeća na – ljudski. Studije fMRI također sugeriraju kako psi obrađuju i osjećaje i mirise na način sličan ljudskom.
Član zajednice racionalnih, autonomnih bića?
Kamen spoticanja za proučavanje sposobnosti životinja, kao što su psi, da donose odluke bila je ideja da samo ljudi (uz moguću iznimku nekoliko odabranih vrsta kao što su dupini i orangutani) imaju sposobnost donošenja praktičnih zaključaka. Pas je stavljen u nezavidnu poziciju jer se na njega gleda kao na stvorenje koje reagira na poticaj, a ne kao na bonificiranog člana zajednice racionalnih, autonomnih bića.
Ideja da proces rasuđivanja kao čisto kognitivni, lingvistički proces koji zahtijeva sposobnost razuma, kod pasa nedostaje, mit je koji se nerijetko koristi kao podrška racionalizaciji praktične sposobnosti naših psećih prijatelja.
Mit o dihotomiji uma i tijela
Doista, ovaj dualizam uma i tijela ugrađen je u veći dio zapadnjačke filozofije, počevši od Platona do zapadne religije, a empirijski ga je u 20. st. potvrdio neuroznanstvenik Antonio Damasio u knjizi ‘Descartesova pogreška’.
Ipak, ova ideja dovodi se pod sumnju zbog načina na koji ljudi često opažaju i postupaju sa životinjama. Kad pas svom vlasniku donese igračku, uglavnom se objašnjava kako je to bio uzročno uvjetovani fizički odgovor na podražaje okoline, a ne njegova odluka. S druge strane, kad ljudsko biće dohvati neki predmet, to je rezultat promišljene prosudbe, praktične odluke koja uključuje posebnu sposobnost razuma i koja pokreće fizičko tijelo. Međutim, kada pogledamo neurološke procese koji se odvijaju tijekom takvih ljudskih praktičnih odluka, nalazimo niz neurofenomenoloških aktivnosti koje su u skladu sa sposobnošću pasa da također donose – praktične odluke.
Koliko je inteligentan vaš pas? Saznajte testiranjem njegova IQ-a
Pasji ‘aparat za odlučivanje’
Psi, poput ljudi, imaju moždane strukture. Kao prvo, imaju prefrontalni korteks. Čini se da njegov ventromedijalni dio (posebno orbitofrontalni dio poravnan s njihovim očima, isto mjesto na kojem se nalazi i kod ljudi) igra presudnu ulogu u vršenju presude. Psi koji imaju ozljedu na ovom području neorganizirani su i nesputani, primjerice reže na ugodan podražaj. Ovaj je dio mozga također dvosmjerno povezan s amigdalom, kao i kod ljudi, što sugerira da on igra presudnu ulogu u modulaciji samozaštitnih impulsa. Psi također imaju otočni korteks; i putamen, poput ljudi.
Štoviše, postoje empirijski dokazi da se takve regije aktiviraju kada se pas socijalizira sa svojim vlasnikom. Dakle, iako nismo u mogućnosti (barem ne još) ući u svijest psa kako bismo potvrdili da je njihov proces odlučivanja svjesno stanje (imajte na umu da također niste izravno upoznati sa stanjima svijesti drugih ljudi osim vas), postoji dobar razlog za vjerovanje da to možda neće biti puno drugačije, barem u naravi.
Dakle, sličniji smo nego što mislimo!
Jasno je da psi imaju sposobnost za stvaranje slika i povezivanja s osjećajima introcepcije. Sukladno tome, oni imaju sposobnost za konstruiranje tokova povezanih slika i osjećaja. Kao takvi, imaju sposobnost za praktično zaključivanje, odnosno donošenje odluka.
Ništa od ovoga ne poriče da su pseća osjetila poput mirisa izrazito oštrija, niti da se psi ne mogu mjeriti s apstraktnim sposobnostima razmišljanja ljudi. Međutim, može se sugerirati da su centri za praktično zaključivanje, koji uključuju takve komponente kao ventromedijalni prefrontalni korteks, amigdalu, razne somatosenzorne strukture i striatum (između ostalih dijelova mozga), izrazito slični i anatomski i funkcionalno kod ljudi i pasa.