Svi koji imaju kamo, bježe za vikend. Sjesti u auto, pojačati muziku i čim se prođu naplatne kućice sve postaje bolje. Jesam, pomalo sam ljubomorna na vikendaše koji će se uputiti na more, u Zagorje, Gorski Kotar, negdje tamo gdje se plavi i zeleni.
“Mi smo ti stalno na vrtu”, govore mi Mihaela i Vedran, “dođi k nama u Gornju Dubravu”. Vrtna subota zvuči odlično.
Zeleni stil života o kojem sve više gradskih ljudi sanja
Vozila sam do Studentskog Grada, prema uputama skrenula na put koji Google ne prepoznaje pa još malo prašnjavim tragovima guma u travi i stigla u oazu.
“Vidi”, kaže mi Mihaela, sexy Slavonka vatreno crvene kose zametnute ispod slamnatog šešira i dugih nogu u gumenim čizmama kao iz reklame za zeleni stil života o kojem sve više gradskih ljudi sanja, “tko bi rekao da smo svega stotinjak metara iza naselja?”.
Na rubu smo šume, okruženi s dva bistra potoka oko kojih se udomaćilo mnoštvo vrtova. Ove parcele su do prije šest godina bile pune otpada, obrasle u trnje i žbunje. Uz veliku želju, puno truda i razderotina po rukama i nogama, prve su godine uspjeli raskrčiti svega par kvadrata i posaditi nekoliko rajčica, ali je kutak za bijeg od svakodnevice bio tu.
Malo po malo, godinu po godinu šikara je postala vrt od petstotinjak kvadrata u kojem se sa zadovoljstvom štiha, plijevi, kopa, zalijeva, sadi, druži uz pripremu roštilja. Svatko tko se ikad okušao u vrtlarenju reći će vam kakve se fizičke, mentalne pa i životne transformacije događaju kada se brinete o biljkama.
Malo po malo, godinu po godinu šikara je postala vrt od petstotinjak kvadrata u kojem se sa zadovoljstvom štiha, plijevi, kopa, zalijeva, sadi, druži uz pripremu roštilja…
Na vrtu puno toga ovisi o vremenu… pa čak i ljubav
Uz jednu ljutu na ogradi razgovaram sa susjedom, šarmantnim umirovljenikom dok gospođa pjevušeći uređuje gredice. Govori mi kako su se upoznali tu, na vrtu.
“Ostao sam udovac i riješio se svog vrta, ali sam često šetao ovuda. Gledao sam ju kako uvijek nešto čeprka po svojoj parceli pa sam jedan dan ponudio da pomognem. Odmah sam znao da mi ne bu pobjegla, bit će luda za mnom obećal sam si. I evo!”.
“Ništ ga ne slušajte, motal se tu, nije se dal sterat! Donosil je i svoje stvari, pomagal, pa sam si mislila – neka ga”, dodaje dama ludo plavih očiju i srebrne kose, rumeneći se.
Palo je nekoliko viceva, bome i kušlec, ali o nekim detaljima ne treba govoriti.
Na vrtu puno toga ovisi o vremenu i nemoguće se pripremiti na sve što se može dogoditi. Tko se mogao nadati snijegu za Uskrs, pa ipak proljeće nas je počastilo pahuljama. Nisu uspjele napraviti veću štetu, no prve će sadnice pričekati stabilnije vrijeme. Nastradale su nježne cvjetne gredice pa se vrtovi ne šarene i ne mirišu kako su sad već trebali. Srećom luk i rotkvice dobro podnose snijeg i hladnoću pa lijepo napreduju, a vjerujte da su slatki, najbolji tek izvađeni iz zemlje, kada ih samo opereš i odmah jedeš.
Sve se tu radi tradicionalno, bez pesticida ili bilo čega umjetnog
“U sezonama s puno kiše, što je bio slučaj prošle godine, imamo dosta problema s puževima koji vole povrće, a srećom pivo obožavaju. Par piva za nas, jedno u onu posudu dole i tako ih namamimo”.
Ide sezona puževa, a ovi naši s ruba šume imaju kućice i pripadaju jestivoj porodici Cepaea hortensis pa trepćem Vedranu molećivo ‘Sakupljajte ih!’. Zezancija je s puževima, zahtijevaju puno truda oko čišćenja i pripreme, ali oko najboljih se stvari isplati potruditi. Na pameti su mi ‘à la bourguignonne’ s maslacem, češnjakom, ljutikom i konjakom, servirani u kućicama na tostiranom kruhu.
Na utjecaj dugoprstića, kao i vremena, ne može se utjecati
Nisu samo puževi željni plodova tuđeg truda, svake godine nestane dio sadnica i cvijeća, ali i dozrelog voća i povrća.
“Zbog toga sadimo više nego je potrebno jer na utjecaj dugoprstića, kao i vremena, ne možemo utjecati. Najmanji je problem kada pristojno uberu ono što su naumili, ali rastuži kada čupaju i nepovratno unište neke biljke”, stalne su to boljke ovih pasioniranih vrtlara.
Svi se znaju, razmjenjuju sadnice i savjete. Priče u vrtu i o vrtu imaju posebnu, osobnu notu, u njih su utkana sjećanja i optimizam, a kao i vlasnici, međusobno se veoma razlikuju
Sagledani zajedno čine male oaze u otužnom gradu kojem ni rascvjetale magnolije ne mogu prikriti istine. Jedna od istina je da ima još puno obradivog zemljišta u gradskom vlasništvu kojeg bi se moglo dati građanima na besplatno korištenje, samo treba volje i da se ubrzaju procesi javnih poziva i podnošenje zahtjeva.
Dok se razgovor vrti oko planova za postavljanje stalaka za rajčice, jer se vezanje za štapove pokazalo dosta nezahvalnim, ali i o potrebi za malom drvenom kućicom kao odlagalištem, u sebi mislim o onim puževima. Prije nego krenem doma, pokušat ću još koji put progurati ‘à la bourguignonne’ prijedlog. Uspijem li, znat ćete.
I jedna zanimljivost za kraj. Znate li kako se puževi pare?
Iako su hermafroditi, moraju se pariti s drugim puževima iste vrste prije polaganja jaja. Parenje može trajati i do 24 sata u komadu, no obično se događa od zalaska sunca do sljedeće zore. Dva se puža približavaju jedan drugome, spoje se i tako ostaju pričvršćeni jakom bijelom niti jedan uz drugoga u blizini glave. U ovom trenutku reprodukcije nemoguće ih je razdvojiti ručno bez da ih se ozbiljno ošteti. Stoga, ako vidite dva spojena puža, ostavite ih da se vole.
________________________________________________________________________
Martina Matušin komunikacijska je profesionalka s poduljim stažem i CV-om. Privatno dosta čita, malo piše. Za vas će bilježiti gradske priče, crtice iz svakodnevice, iskustva ljudi i događanja zbog kojih volimo život u Zagrebu. (foto: Šime Eškinja)