Toma Pettyja se mirne duše može nazvati čvrstom karikom u lancu koji je vodio od rocka šezdesetih prema novom mileniju.
Naime, sklonost prema čvrstom i buntovnom garažnom rocku ranih Rolling Stonesa ‘križanom’ sa zvečećim gitarama Byrdsa, eksplozivnošću pinka i poetikom new wavea, bila je očita već na eponimnom debut albumu ‘Tom Petty & The Heartbreakers’.
Grupa obnovitelja nostalgičnog rocka
U bandu koji je snimio album bili su gitarist Mike Campbell i klavijaturist Benmont Tednch (s kojima je Petty i započeo karijeru u grupi Mudcrutch – te basist Ron Blair i bubnjar Stan Lynch. Album objavljen 9. studenog 1976. u osvit punka bio je – baš kao i album Ramonesa – posveta bazičnom zvuku rock and rolla šezdesetih što je grupu doslovno guralo u društvo novih snaga. Ili, kako je to za prvijenac napisao Robert Christgau, među grupe obnovitelja nostalgičnog rocka.
Bila je to pomalo ishitrena ocjena jer skladbe poput ‘American Girl’ (skladbi koja spaja utjecaje Byrdsa i garažnog rocka Stonesa) te kasnije koncertnog standarda i hita), ‘Anything That’s Rock N Roll’, ‘Rockin’ Around (With You)’ – kao spoj Ramonesa i ranih Beatlesa, ‘Hometown Blues’ koja je na trenutke djelovala kao stari broj Vana Morrisona i Them, balade ‘The Wild One, Forever’ i bluesy/southern rock stilizacije ‘Breakdown’, bile su u dokaz Pettyjevog skladateljskog talenta i strastvene svirke sjajnog banda.
Drugi album naslovljen ‘You’re Gonna Get It!’ objavljen je 2. svibnja 1978. bio je slabiji od prvijenca no dospio je na američki Top 40 i ipak dao veoma dobre ‘When the Time Comes’, ‘I Need to Know’ i ‘Listen to Her Heart’.
Promovirani kao nova senzacija
‘Damn The Torpedos’ (19. listopada 1979.) preko noći je sve promijenio te Toma Pettyja i Heartbreakerse promovirao kao novu senzaciju. Snimljen u produkciji Jimmyja Iovinea, dospio je na drugo mjesto Billboardove rang liste i planuo u trostrukoj platinastoj nakladi.
Album je otvorio hit singl ‘Refugee’ kojeg su napisali Petty i Mike Campbell. Rasni rock broj s upečatljivim uvodnim riffom uz paralelne vožnje Campbella i Tencha, gitarske naglaske na pola puta između J.J.Calea i McGuinna te zaraznim (a la Roger McGuinn) vokalom Pettyja i melodijom koja ide iz prve u uho, postao je jedan od amblematskih brojeva Heartbreakersa. Dvojac Campbell i Tench su na albumu cementirali svoje instrumentalne ‘dijaloge’ koji ostaju trajno obilježje Heartbreakersa. ‘Here Comes My Girl’, još jedan singl skinut s albuma, djelo je istog autorskog tima na tragu prethodnog broja uz sjajan refren i izvedbu (u prvom dijelu je gotovo dylanovski narativni vokal no u refrenu je ponovo tipičan Petty) a ‘Even The Losers’ rocker’ sa zvečećom gitarom i riffom a la Byrds uz Campbellov solo, po vlastitim riječima, nadahnut ‘minimalizmom’ Chucka Berryja. ‘Shadows Of A Doubt (A Comples Kid)’ nadahnuta Peteom Townshendom i Who te slično građena žestoka ‘Century City’ (s primislima na Stonese i Berryjev rock and roll) zaključuju A stranu vinilnog albuma.
‘Don’t Do Me Like That’ – prvi singl objavljen s albuma i prvi Top 10 hit Heartbreakersa – odiše novovalnim duhom (iskorak je to prema novovalnom power popu a la Motors ali i Billyju Joelu) s dominantnim Benchovim klavirom dok ‘You Tell Me’ ponovo klizi prema lijenom bluesy grooveu Stonesa (uz naslanjanje gitarom na Pink Floyde i ‘Another Brick In The Wall’). ‘What Are You Doing In My Life’ rasni je rocker s ‘južnjačkim akcentom’ a zaključna ‘Louisiana Rain’ nježna balada ‘južnjačkog kroja’ bliska i poetici Boba Dylana što je postalo jedan od zaštitnih znakova Pettyjevog rukopisa.
Trolistom albuma iz sedamdesetih a posebno s ‘Damn The Torpedos’ Tom Petty i Heartbreakers su otvorili impresivnu seriju kasnijih izdanja koja su se – kao i Pettyjevi samostalni albumi – protegli sve do 2017. i njegove iznenadne smrti.