“Možete koristiti moju priču kao primjer za ‘plašenje’, za razgovor kod kuće i u školama kako bi mladi naučili odgovorno koristiti internet,” tvitnula je prije 10 dana Sarah-Lee Heinrich.
Sarah-Lee Heinrich izabrana je tada, prije 10-ak dana (9. listopada), na glasnogovorničku poziciju njemačke Zelene mladeži (njem. Grüne Jugend), zajedno s Timnom Dzienusom. Vjerojatno je neobično kada glasnogovornica (i to glasnogovornica na nacionalnoj razini neke političke mladeži) tvitne takav sadržaj dan nakon izbora na tu poziciju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sarah-Lee je zapravo time uprizorila važnost izjave “ne objavljujte ništa na internetu zbog čega biste kasnije mogli požaliti“. Koliko god ova rečenica bila mudra, u većini slučajeva je osvijestimo prekasno. Za Sarah-Lee Heinrich, punih šest godina prekasno. Zbog toga današnja priča Sarah-Lee ima dimenziju tinejdžerske digitalne nepromišljenosti koja ju je sada vinula na vrh njemačkih političkih tema i uslijed prijetnji smrću. Ovako sažeto rečeno, čak zvuči kao dobar plot za neki serijal – nepromišljena tinejdžerica, uspješna i perspektivna mlada političarka, dirigirani javni hejt i prijetnje smrću.
No krenimo redom. Prvo od perspektive tinejdžerice koja je odrastala u teškim socijalnim uvjetima. Sarah-Lee je sa 13, 14 godina tvitala svoj bunt prema svijetu, onako kako to čine mnogi mladi ljudi (da, u Njemačkoj su mnogi mladi ljudi tvitaju). Problem kod Sarah-Lee jest što je njezino tvitanje bilo neprimjereno. Ne uvijek i stalno, ali dovoljno da joj danas ta prošlost žestoko zakomplicira (javni) život.
Kao tinejdžerka, Sarah-Lee je objavila niz problematičnih tvitova, u nekima je upotrijebila riječi “gay” i “invalid” kao uvredu, koristila riječ “peder” kao uvredu, a pronašli su da je i napisala “Heil” ispod nečijeg tvita s kukastim križem. Očito je tada smatrala da je cool, pametno ili smiješno objavljivati takve tvitove.
Mlada i perspektivna političarka
Sarah-Lee Heinrich danas je 20-godišnjakinja i pritom – mlada i perspektivna političarka. No, kao sjena uspjeha ovih se dana nad njom navila oluja govora mržnje, tzv. Shitstorm, koji su pokrenuli i koordinirali krajnji desničari (kako ona tvrdi). Dan nakon izbora na stranačku funkciju, u digitalnom su “svemiru” osvanuli tvitovi koje je Sarah-Lee pisala s cca 13, 14 godina. Istina je da su tvitovi uistinu diskriminirajućeg sadržaja (primjeric prema homoseksualcima), nasilni (simulacija neke prijetnje). Nije nužno opravdanje, no u fazi odrastanja svi prođu određene buntovne trenutke.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Kad sam pisala tvitove, imala sam 13 ili 14 godina. Puno vremena sam provodila na internetu, uglavnom sam se bavila Battlerapom i tadašnjom YouTube scenom. Vladao je drugačiji ton i drugačiji smisao za humor, pogotovo kad su u pitanju diskriminatorne šale i izreke. Tada, sa 13 ili 14 godina, mislila sam da je to normalno. Ali nije bilo i nije. To je bilo pogrešno i štetno, što je jedan od razloga zašto sam izbrisala tvitove prije mnogo godina. Izreke s idejama nasilja, s diskriminacijom nisu samo parole, nego su i loše. I ispričavam se zbog toga,” rekla je za zeit.de Sarah-Lee. Ona se ispričala, no šteta je učinjena.
Koordinirana difamacija nečijeg javnog imidža
Čak i kad osoba izbriše tvitove, oni se i dalje mogu pronaći na internetu, kao u njezinom slučaju. Obično se potom ti “digitalni otisci” koriste kao sredstvo u difamiranju (javnog) imidža. Takve koordinirane aktivnosti pokreću javno izražavanje govora mržnje, što je u njezinom slučaju značilo i da je počela dobivati različite prijeteće poruke, pa i poruke smrću. Zbog tih se je poruka nakratko povukla i iz javnosti. I sve se to događalo nakon listopadskog izbora za glasnogovornicu. U konačnici, slučaj Sarah-Lee je školski primjer koordinirane difamacije nečijeg javnog imidža, no pritom je ona svojim neprijateljima dala “oružje u ruke”.
Mnogi se sada pitaju, treba li uistinu tinejdžerski bunt biti razlog uskraćivanja perspektivne budućnosti?
Mlada osoba koja se identificira s Battelrepom vjerojatno pokušava svoju komunikaciju prilagoditi načnu kako komuniciraju njezini istomišljenici, skupina kojoj želi pripadati. Svima nama, a posebno u formativnim godinama vlada težnja čovjeka da se okružuje s onima koji će potvrđivati njegove ideje i vjerovanja. Danas bismo o tome pričali kroz pojam komore jeke optužujući algoritme i društvene mreže (echo chamber), no ta je težnja dio čovjekove prirode od kad je svijeta i vijeka, samo su ju društvene mreže podigle na level up razinu. Okružujete se sa sadržajem/ljudima koji zrcale neki dio nas, što je u tinejdžerskim godinama valjda važnije od bilo čega drugog.
Nekoć su mladi ljudi svoj bunt ispisivali na zidovima zahoda, danas traže svoj identitet kojekakvim zapisima na društvenim mrežama. Tehnologija je donijela samo nove alate i nove “mogućnosti”, no čovjekova potraga za svojim identitetom, koja je posebno burna u tinejdžerskim godinama ostala je uvijek ista.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Oružje u koordiniranom desničarskom napadu
I neovisno o tome koju platformu koristili, jezik (nebitno radi li se o riječima, vizualima ili neverbalnim znakovima) je alat kojim ćemo sebi i drugima komunicirati ono što jesmo, svoj identitet. Battelreper pokušava napasti protivnika uvredama u obliku rima što je moguće maštovitijih i što je moguće tehnički sofisticiranijih. Sa 13 ili 14 godina Sarah-Lee je sebi vjerojatno bila “faca” jer je tvitovima željela pokazati svoj identitet skupini, no sada ju je ta faza dovela do naslova po medijima.
Sarah-Lee se ispričala, objasnila, no njezini su komentari poslužili kao oružje u koordiniranom desničarskom napadu. Sarah-Lee u konačnici neće odstupiti s funkcije, niti će se povući iz javnosti. Kako je sama rekla, takvom bi reakcijom “shitstorm” postigao željeni učinak. “Inače, pozivam sve učitelje da iskoriste moju priču kao primjer onoga što ljudi pišu na internetu i kako ‘Shitstorm’ funkcionira.” Njezina se priča treba i mora iskoristiti za poticanje odgovornosti u korištenju društvenih medija, ali i poticanju društvene svijesti. Jer izjave 14-godišnjakinje često malo govore o osobi kakva će postati, ali puno o svijetu i društvu u kojem odrasta.