Ako se ne bavite kazalištem, možda niste čuli za Sarah Kane. Sarah Kane bila je dramska spisateljica koja je zauvijek promijenila britansko kazalište i dramsko pismo. Rođena 3. veljače 1971. godine i umrla 20. veljače 1999. godine sa samo 28 godina.
Danas bi Sarah Kane slavila 51. rođendan. Nažalost, Sarah Kane su zbog njezine bolesti marginalizirali, a njezin je život prepun događaja o kojima je društvu i dalje neugodno govoriti, pa radije šuti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Mi smatramo da je krajnje vrijeme da se počne javno govoriti o mentalnom zdravlju i zato ovaj članak posvećujemo Sarah Kane i analizi njezine posljednje drame “4.48. Psihoza”. Vrijeme je da se razbije mit o ženama kao problematičnim i ludim umjetnicama. Sara je puno zanimljivija od svoje dijagnoze i njezina djela treba proučavati i čitati jer su ona suvremena, aktualna i hrabra.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Junakinja kazališnog svijeta
Sarah Kane je junakinja kazališnog svijeta. Bila je mlada umjetnica koja je djelovala i pisala u pretežito muškom svijetu te je otvoreno govorila o seksualnoj fluidnosti i bila rijetki ženski gay glas u kazalištu. U dvadesetima je oboljela od depresije, a dijagnoza joj je utjecala na pisanje. Naime, ona se nije skrivala iza dijagnoze nego je pišući pokušala strukturirati smisao. Kroz likove govorila je o preprekama, izazovima i svojoj boli.
Sarah Kane počinila je samoubojstvo s dvadeset i osam godina. Nažalost, čin samoubojstva naštetio je njezinom ugledu i njezinim dramama jer sve što je napisala prozvali su “suicide art-om”. No, unatoč svim svojim životnim problemima, Kane je uzdrmala umjetničku formu kao što nitko nije već godinama. Ona je najavila novo, hrabro doba mladih pisaca koje je uslijedilo nakon dugog razdoblja ustaljenog, dosadnog mainstream kazališta.
Imala je viziju o tome što bi kazalište trebalo biti. Mrzila je ideju kazališta kao razonode za srednju klasu. Kritika je tvrdila da njezina djela ne daju odgovore, a ona je u intervjuima odgovarala da je posao umjetnika da postavlja pitanja, a ne da se pravi da zna odgovore. Za tu društvenu laž bili su zaduženi političari.
In-yer-face kazalište
Sarah Kane postala je ikona in-yer-face kazališta – utjecajnog britanskog kazališnog pravca mladih dramatičara čije je glavno obilježje bilo nepostojanje straha od eksplicitnosti na pozornici. Oni su htjeli jezikom šokirati gledatelje. Bez okolišanja prikazivali su brutalnost nasilja i suvremenog svijeta. U gledateljima su željeli prouzrokovati reakciju koja ne pripada spektru buržoazijskih emocija.
Sarah Kane je napisala samo pet drama. Zbog mitologizacije njezine ličnosti i dalje čekamo revalorizaciju njezinog umjetničkog rada. Prije smrti napisala je dramski tekst “4.48. Psihoza”. Iako je unutar njezina opusa, to najmračniji tekst s uznemirujućim tokom svijesti, zbog te drame Sarah Kane ostat će zapamćena kao Sylvia Plath europskog kazališta.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
4.48 Psihoza
“4.48 Psihoza” može se smatrati psihoterapijskom dramom. To je vrsta drame koja se pojavila u Velikoj Britaniji i Irskoj u posljednjih dvadeset godina. Također se ova drama može promatrati u relaciji s postdramskim teatrom, s obzirom na njezinu fragmentarnu strukturu i ambivalentnu prirodu budući da ne postoje upute za scensko postavljanje kao ni podjela na lica.
Samo ime drame “4.48 Psihoza” je zanimljivo budući da ono označava točan vremenski trenutak prije zore u kojem se budi bezimeno lice, žrtva insomnije i depresije. Statistički gledano, upravo u to vrijeme pacijenti u psihijatrijskim institucijama najčešće počine samoubojstvo. Lice u drami naziva to vrijeme naletom umne čistoće i razuma: “At 4:48 happy hour when clarity visits” (Kane, 2001:242) iako se čitateljima, ali i navodnim licima koja to promatraju izvana, ta izjava može činiti kulminacijom njezina ludila.
U svojoj biti “4.48 Psihoza” je drama o pacijentu i liječniku koji razgovaraju o mentalnom zdravlju. Ti razgovori strukturirani su kao dijalozi liječnika i pacijenta, zatim pacijentovi dugi monolozi te deskriptivni opisi pacijentovih tretmana čiji fokalizator nije definiran.
“4.48 Psihoza” je Kaneina najkraća i najfragmentarnija drama. Mogli bismo je čak nazvati i dramom u minus postupku jer joj nedostaju sva tradicionalna obilježja drame. U svojoj strukturi “4.48 Psihoza” ne posjeduje didaskalije, lica nisu određena brojčano, ona su bezimena i bez distinktivnog faktora, scene nisu razdvojene po činovima ili prizorima, čak nisu odvojene niti bjelinama nego nasumičnim numeričkim brojevima koji označavaju šifru.
Tradicija Antonina Artauda
No, problematično jest to što se cijeli njezin opus, a posebno njezina posljednja drama, koja je završena nekoliko mjeseci prije njezine smrti te izvedena posthumno, smatraju svojevrsnom suicidalnom porukom koju je Sarah Kane ostavila u povijesti književnosti. Takva čitanja drame uzdižu njezin privatni život i samoubojstvo do razine mita.
Sve drame Sarah Kane imale su za cilj pomaknuti granice u scenskom izvođenju, ali “4.48 Psihoza” je jedno od najzahtjevnijih djela za izvođenje i redateljima i glumcima i publici. Kane je proučavala rad Antonina Artauda (Artaud, 1958) za vrijeme pisanje “4.48 Psihoze” i drama slijedi mnoge ideje Artaudovog “le vrai théâtre” (“apsolutnog teatra”, prijevod autora).
On ga definira kao uključivanje publike da participira u drami, tako što na njih prenosi kugu. Kuga počinje obuhvaćati sve koji su u prostoriji za vrijeme izvedbe predstave. On širenje kuge uspoređuje s najčišćim iskustvom kazališta.
Koristi se samo riječima bezimenoga govornika
Kritike su već uspoređivale Kanein rad u teatru s Artaudovom teorijom jer je u prošlim djelima uključila upute za izvođenje na sceni ne bi li što više šokirala samu publiku. No, na prvi pogled “4.48 Psihoza” čini se sasvim suprotna Artaudovim teorijskim postavkama jer ne uključuje niti jednu uputu za izvođenje na sceni, nego se koristi samo riječima bezimenoga govornika.
Artaud u svojoj teoriji odbacuje kazalište riječi jer smatra da pravi teatar može postojati tek kada se sva osjetila spoje. Ali, s druge strane, “Psihoza 4.48″ i njezin način korištenja jezika obavezno zahtjeva publiku koja mora slušati i razumjeti. Tycer smatra da publika nakon izvođenja “4.48 Psihoze” dolazi u melankolično stanje, što je, prema Artaudu, upravo ono što kazalište treba postići, odnosno publika treba suosjećati sa svim radnjama na sceni (Tycer, 2008).
Kada je drama prvi puta izvedena 2000. godine, kritike su zaključile da je u “4.48 Psihozi” fokus na ludilu, smatrajući da je to jasna indikacija da je drama autobiografska te se počela s tom intencijom postavljati na pozornice, što je pogrešno.
Proučavanje ove drame kao zadnje suicidalne poruke autorice predstavlja smrt za ovu dramu jer briše njezinu kompleksnost i intertekstualnost koju posjeduje njezina forma. Pitanje je na koji je način njezino samoubojstvo zaista doprinijelo samoj drami. Naime, njezino samoubojstvo nagnalo je Jamesa Mcdonalda, prvog redatelja koji je postavljao “4.48 Psihozu”, da potraži pomoć kod pravih psihijatara.
Ista se stvar dogodila s postavljanjem “4.48 Psihoze” u Zagrebačkom kazalištu mladih godine 2014. nakon koje je uslijedila učena rasprava s psihijatrima. S tom istom reakcijom koja se dogodila, njezina drama dostigla je posljednju kritiku psihijatrijske prakse, a to je da psihijatri godinama kasnije pokušavaju i dalje putem dijagnoza objasniti njezino stanje gledateljima u kazalištu.
To je paradoks psihijatrije koji se ne može promijeniti usprkos svim molbama bezimene pacijentice da slušaju i pokušaju razumjeti. Posljednja rečenica njezinog teksta govori da psihijatrija stagnira i da ne možemo pronaći lijek kroz nju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zašto trebate čitati Sarah Kane?
Ono što je genijalno jest poetski naboj jezika u njezinim tekstovima. Sarah je u “4.48 Psihoza” uspjela obuhvatiti stanje rasapa nečijeg identiteta u samoj formi dramskog teksta. Njezini tekstovi su poetični i politični. Ona kroz jezik propituje sustav psihijatrije i liječenja te prikazuje eksplicitan odnos moći i baca ga gledatelju u lice. Sarah Kane nikada ne moralizira, nego čitatelje i gledatelje suočava s predrasudama o mentalnim bolesnicima i sudbinama bezimenih ljudi koje ne primjećujemo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sarah Kane danas ne može slaviti svoj rođendan, ali mi ćemo ga proslaviti umjesto nje te zaželjeti njezinim djelima da im netko pristupi ozbiljno i oda počast. Sarah Kane je bila hrabra. Razbijala je granice ugodnog te govorila o temama o kojima se nitko nije usudio pisati. Njezine drame i danas su jednako inovativne, poetične, hrabre i nedokučive.
Naslovna fotografija: @sarahkaneart