Izraziti nešto znači dodati vrijednost, a oduzeti strah.
Fernadno Pessoa
Kada je Fernando Pessoa u svojoj ‘Knjizi nemira’ napisao gornje stihove, mislio je na umjetnost; oblik izražavanja koji svakodnevne, uobičajene događaje čuva od zaborava i prolaznosti i izdiže na razinu univerzalnog ljudskog iskustva.
Ali ne moramo biti pjesnici ili umjetnici da bismo Pessoinu izjavu mogli primijeniti na svoj život. Svakodnevnica nam pruža bezbrojne mogućnosti da se izrazimo.
Već samim izražavanjem govorimo svijetu sebe
Često od ljudi čujem izjave poput: ‘nema smisla da razgovaram s njim/njom, ništa se neće promijeniti’, ‘ne volim pričati o tome kako se osjećam, to je moja stvar’ ili ‘nemam ništa važno za reći’…
Međutim, u konačnici to hoćemo li utjecati na druge ili ne i nije toliko bitno: jer mi već samim izražavanjem govorimo svijetu sebe, zauzimamo mjesto, ‘ucrtavamo se’ u mapu vlastitog života.
Nimalo sebično: Evo zašto biste trebali biti najbolja prijateljica – samoj sebi!
Kada nešto kažemo ili učinimo, kada prijeđemo granicu iz svoje glave u vanjski svijet, dajemo vrijednost svojim mislima, osjećajima i potrebama, vrijednost sebi – a oduzimamo nešto od straha – straha da nismo važni, da nemamo pravo postojati, da drugima nije stalo, da se ne možemo izraziti. Kada podijelimo s drugima stvari koje su nam teške i koje nam djeluju kao da su veće od nas i da ćemo se srušiti pod njihovim teretom, odjednom se dogodi da je teret manji, a mi malo veći.
Mi sami dodajemo boju u svoje živote i odabiremo paletu
Čak i kada mislimo da nemamo ništa važno ili zanimljivo za reći, vrijedi prisjetiti se da niti jedna situacija ili događaj nisu sami po sebi niti zanimljivi niti važni: ono što ih čini vrijednima jest način na koji ih mi sami proživljavamo i doživljavamo, kako ih provlačimo kroz prizmu naših prijašnjih iskustava, našeg temperamenta i emocija. Mi sami dodajemo boju u svoje živote i odabiremo paletu.
Zato…
Recite NE. Recite DA. Nasmijte se. Plačite. Dajte kompliment. Dajte konstruktivnu kritiku. Izrazite nekome sviđanje. Izrazite odbojnost. Vratite pogrešno jelo konobaru. Plešite. Pjevajte. Ako mucate, mucajte. Kuhajte. Uspravite leđa. Crtajte. Pišite. Izrađujte kolaže. Ako vam se vrišti, zavrištite.
Najvažnije, ne odustajte. Upornost je najbolji oblik izražavanja!
Zauvijek zbogom: Ne dajte strahu da stane na put vašim snovima
________________________________________________________________________
Andrea Gerčar rođena je 1986. godine. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2010., a nakon toga je završila četverogodišnju edukaciju iz gestalt psihoterapije prema kurikulumu Instituta za integrativnu gestalt terapiju iz Würzburga pri IGW centru Zagreb. Dodatno se usavršavala u području art terapije, transakcijske analize, kognitivno-bihevioralne terapije te terapije usmjerene na samo-suosjećanje.
Ciljne skupine s kojima radi su adolescenti i odrasli s poteškoćama kao što je anksioznost, depresija, nisko samopoštovanje, izloženost traumatskim iskustvima, problemi u komunikaciji i bliskim odnosima, sagorijevanje i/ili konflikti na poslu, problemi identiteta i životnih faza.