Britanskog karakternog glumca i redatelja Kennetha Branagha valja promatrati kao brit pop odgovor na Woodyja Allena. I što se radne etike, ali i nekih bitnih trademarkova filmovanja tiče. Kao i Woody, Kenneth se voli okružiti bitno sjajnim castom, ali pritom zadržati glavnu redateljsko glumačku riječ bez da ga itko proziva za megalomanštinu i egomaniju.
I dok Woodya Allena zanimaju autorske neuroze i ljudi na rubovima i preko živčanih slomova, dotle shakespearijanski Branagh kao Sir Lawrence Olivier novog doba poseže za sigurnim predlošcima. Od “Much Ado Bout Nothing” preko Hamleta, Otela sve do “Ubojstva u Orijent Expresu” i sad nastavka “Smrti na Nilu”, Branagh će se osloniti na Agathu Christie i njenog Herculesa Poirota u novom “whodunit” krimiću i povratku u eru klasičnog Hollywooda.
Film je lijepo snimljen, kamera je sjajna, kostimografija i scenografija najbolji momenti
Igranje na sigurno je njegova komfor zona i s producentske strane snalazi se odlično. Nastavak nove verzije “Ubojstva u Orijent Expressu” s vlaka se seli na brod. Svi ostali elementi i estetski detalji ostaju isti. Lijepo je snimljen, kamera je sjajna, lokacije su CGI egzotične. Kostimografija i scenografija su dodane vrijednosti i odlične karike filma. Glumci su stilizirani i dotjerani upravo do te mjere da je njihovo preglumljavanje odraz vibea nekog drugog vremena.
Majstor karikaže u odijelu superdetektiva Herculesa Poirota rješava ubojstvo između zamamnih i šarmantnih dama (Gal Gadot), njihovih zavodnika (Armie Hammer) i galerije više ili manje šablonski ušminkanih likova (Russell Brand). U stvari to bude apsolutno sve što vas može zanimati.
Obiteljski film za nedjeljna popodneva u kojem ima svega pomalo – čak i zijevanja
U nekoliko twistova i turneovera, davanja sumnjivcima alibija ili uzimanja istih, “Smrt na Nilu” je daleko od zakucavanja. To je ona vrsta obiteljskog filma za nedjeljna podneva kad se takva praksa uvodila i upražnjavala u socka periodima. Danas takvih filmovi za kina i streaming servise dobiju produkcijski budžet cca 90 milijuna dolara ne bi li ispričali priče od kojih ćete pri kraju dvosatne tirade ipak odlučiti kako nema ništa loše malčice zijevnuti dok se karakteri dogovaraju oko ubojstva.
Da postoje nagrade i kategorizacije pretjerano dotjeranog filma Branaghova kopanja po rukopisima Agathe Christie, tada bi “Smrt na Nilu” bila bliska “Ubojstvu iz Orijent Expressa”. Srećom, ne postoje. Prosječno sporedan i estetski pretjeran film dobio je svoju meku i metu. Prevare su opet u modi, on će tvrditi – i ubojstva isto. Na klasični način.
Ocjena: 6/10