Sjećam se kako sam se osjećala gledajući prvi put seriju Godine i godine (HBO Max). Serija je napravljena 2019. godine, višeslojna je. Serija prati razvoj društva i uspone i padove proširene manchesterske obitelji Lyons, i to od 2019. do 2034. godine.
Ako vas zanima kako to izgleda kada mladi doma “nose” slike avatara jer nisu zadovoljni svojim izgledom ili mobitel pod kožom – to je serija za vas. No, ona zapravo prikazuje sve temeljne rak rane današnjeg vremena – eksplozije radioaktivnih bombi, val beskućnika, brutalnost rasta osnovnih troškova života poput astronomskog rasta cijena režija, uspon populističkih desničara i raznih redikula na najviše pozicije, Europom nakon Merkel tinjaju sukobi, brutalne prirodne nepogode su sve češće uzrok migracija…
View this post on Instagram
Populistica na čija bizarna obećanja narod nasjeda
Neću sada spojlati sadržaj serije, no pamtim kampove s ukrajinskim izbjeglicama, pamtim i političarku Vivienne Rook koja u seriji postaje premijerka. Vivienne Rook je populistica na čija bizarna obećanja narod nasjeda, financiranje kampanje se povezuje – pogodite s kojim narodom, koruptivna je i lakoma za vlasti, a kada dođe na vlast, dolazi do kaosa jer nema niti kompetencija niti ljudi za stabilno upravljanje društvom.
Seriju sam prvi puta gledala 2019. godine i sjećam se kako me je Vivienne Rook tada neodoljivo podsjetila na Marine Le Pen – što zbog izgleda glumice, što zbog priča koje je u seriji prodavala masi. Gledajući ovih dana izjave Le Pen u emisijama ili dijelove govora – doslovno sam imala bizaran déjà vu trenutak nekih scena iz serije. No, to je serija, a uz svaku seriju ide i disclaimer – svaka slučajnost sa stvarnim osobama je slučajna.
Bliska veza s Putinom
Vratimo se stoga sadašnjosti i Le Pen. Ovogodišnji francuski izbori su treća prilika da Marine Le Pen postane predsjednica, kažu analitičari da ovaj put ima najviše šanse. Ne znam kako vi, ali meni doslovno ne ide iz glave pitanje – kako je to moguće i to u sadašnjem geopolitičkom okviru. Le Pen uz etiketu krajnje desničarke i osobe javno nesklone strancima i EU, ima i etiketu bliske povezanosti s Putinom. Rusko financiranje njezine stranke te njezino poslovno prijateljstvo s Putinom nije tajna.
View this post on Instagram
No, Madam Putin, kako su je navodno zvali, uspjela je u kampanji zaobići ruske teme i javnost fokusirati na sve teže hendlanje osnovnim troškovima života na svakodnevnoj razini – pojednostavljeno i banalno rečeno. Ta otpornost na razmišljanje dijela građana koji bespogovorno gutaju populistička obećanja, pri kojem se bolji život nudi u celofanu od ugroze, i to one vanjske (stranci i migranti), ali i unutarnje (elite) iznenadila je čak i ljude u njezinom timu. Pa je tako Ivanne Trippenbach u Le Monde par dana prije prvog kruga izbora napisala kako su članovi njezina najužeg tima u kuloarima pričali o mogućim lošim rezultatima na izborima upravo zbog rata u Ukrajini.
Ti se rezultati nisu dogodili, upravo suprotno, Le Pen je prošla bolje od očekivanog i ima realne šanse postati predsjednica. Što je tome razlog – pokazat će vrijeme. Kažu da je njezin imidž u ovoj kampanji ispao lajkabilniji i to primarno zahvaljujući njezinom ublažavanju prijašnjih ekstremnih izreka, ali i Ericu Zemmouru. Zemmour je također bio krajnje desni kandidat, ali je za razliku od Le Pen viziju budućnosti metaforički nudio na tragu jedne svoje prijašnje izjave o tome kako sanja o “francuskom Putinu“. Pa mu je popularnost znatno pala, a time i postotak glasova u prvom krugu.
Ekonomski patriotizam kao uspješan mamac
U svakom slučaju, Le Pen je u ovoj kampanju mudro prosudila na koju kartu odigrati domoljubni stav, pa je svojim biračima ponudila ekonomski patriotizam. Jer, budimo realni, tko se danas ne boji divljanja cijena i pada mogućnosti normalnog života kao posljedice rata? Kako je pravilo svake populističke kampanje uspješno portretiranje unutarnjeg ili vanjskog neprijatelja, pod palicom Marine Le Pen, ti su se neprijatelji pojavili u liku elita (očekivano) koji su “žrtvovali naše poljoprivrednike na oltaru slobodne trgovine, kojih ih danas dokrajčuju u ime navodno učinkovitih sankcija.
Pa je, čisto kao ilustracija kako je općenito komunicirala svoj stav, prvi dan nakon održanog prvog kruga izbora, napisala tvit o poskupljenju energenata koje je počelo puno prije rata u Ukrajini te o hitnosti mjera o kupovnoj moći i smanjenju poreza. Sve te ekonomske posljedice očekivani su ishod ovog rata (jedan od), a Le Pen je ukazujući na njih, ne nudeći zapravo stvarna, sadržajna i održiva rješenja, tu sliku pretvorila u okosnicu ampanje. Ekonomski patriotizam pokazuje se kao uspješan mamac za današnju publiku, posebno kada ga nude osobe koje zapravo nemaju dokaza/rezultata kojima mogu garantirati provedbu i uspjeh vraćanja na staro normalno.
View this post on Instagram
A što je s temom rata?
Le Pen je u četvrtak, 24. veljače ujutro, na dan kada je počeo rat, kratko osudila početak rata, no potom je uzela vrijeme za razmišljanja. Tako se to, naime, kaže kada se ne želite zamjeriti moćnom prijatelju – Pardon my French. Nakon toga, zaigrala je na kartu opreza i umjerenosti u izjavama. Za razliku od Zemmoura, poželjela je dobrodošlicu ratnim izbjeglicama iz Ukrajine, naglasivši pritom da je Francuska ipak država Francuza.
O ratu se konačno oglasila 12. ožujka, nudeći svoju viziju što je danas jedino nužno vezano uz rat. “Čarobna formula je diplomacija. To nije lijek, odmah sada. Komplicirano je, teško, dugo (…). Zaraćene strane su Ukrajinci i Rusi. Kako bi pronašli diplomatsko rješenje za rat, i Rusi i Ukrajinci se moraju složiti.” A što se Zelenskog tiče, rekla je za BFM-TV kako mu se ne divi posebno, jer se on ponaša zapravo kao vođa države, a to bi trebalo biti normalno.
Iako se uistinu trudila minimalno potencirati svoju rusku vezu, u emisiji Elysée 2022 na France 2 rekla je i da može zamisliti da Vladimir Putin ponovno bude saveznik Francuske nakon rata?”. Taj je odgovor doduše uspjela uokviriti da ne strši previše, no eto, teško je i zamisliti da se može odreći svog proruskog i euroskeptičnog stava. Le Pen doduše više ne inzistira na izlasku Francuske iz EU, no ako ona postane predsjednica, Francuska će u Uniji vjerojatno iz uloge predvodnice preći u ulogu one koja koči u vožnji. Za desetak dana ćemo svakako biti pametniji koji je izgledan scenarij francuske, ali i europske bliže budućnosti.
View this post on Instagram
A kad smo već kod budućnosti…
“Doček je Nove godine, 2028. godine. Kad sam bila dijete, to je zvučalo kao budućnost. Mislila sam svi ćemo svi imati mlaznice, monoželjeznice i hranu u tabletama kao astronauti. Evo budućnosti, a mi nismo astronauti. I dalje imam prespor internet i više nema banana. Djeca zahtijevaju 27 vrsta televizija, jedna je skuplja od druge, a cijene režija vinule su se u nebo. Padaju naponi…Grozim se pomisli…..što slijedi..” (Godine i godine, 5. epizoda).
I tu ću stati sa spojlanjem sadržaja ili imputiranjem bilo koje mogućnosti da se sadržaj još jedne serije uprizori u događajima stvarnosti. No, sve češće se i ja, ove 2022. godine, pitam kakvu ćemo mi 2028. dočekati.