Još jednu aferu, u beskonačnom lancu lopovluka, korupcije i besramnosti, nedavno je razotkrio novinar. Zahvaljujući hrabrosti da se bave istraživačkim temama od javnog značaja, posebno problemima koje se rijetki usude dotaknuti, podržavamo istaknute profesionalce u svom poslu kada ruše kvarne vlastodršce i prokazuju beskrupuloznost kojoj svi svjedočimo nemoćni nešto promijeniti.
Povjerenje je varljiva kategorija
Novinarima se utječemo u potrebi jer kada nas sustav iznevjeri, a ljudi koji ga čine okrenu leđa i ostave u teškom problemu bez podrške (kadikad da bi na taj način podržali neku drugu stranu), građaninu ne preostaje drugo nego pozvati u pomoć novinare. Često je to jedini put za nadu u pravedan ishod. Ali, povjerenje je varljiva kategorija. Od heroja i barda, do izdajice i lažova kratak je put.
“Novinari podmukli i lažljivi za sitnu lovu dajete guzice”
“Idite vi koji pišete u p. m.!!!”
“U pokvarenoj današnjici a pogotovu ove zadnje dvije godine izvještavaju nas najsramotniji karakteri čovječanstva sa ciljem i nas dobiti u svoj klub lažova i licimjera i mnoge su dobili Pa nekasu jer svi koji su im prisli i bore se sa njima bitce prokleti, Amen”
Navedeni citati samo su kap u moru izraza nezadovoljstva na rad novinara pa ne čudi da istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako više vjerujemo svećenicima, nego novinarima s kojima u isti koš svrstavamo nastavnike, profesore, trgovce, poljoprivrednike i političare.*
Kada i kako su zaboravili sve što su na fakultetu učili?
Kako je jedno časno i prijeko potrebno zanimanje postalo kantom za pljuvanje? Kako su entuzijastični mladi ljudi, budući novinari sa snovima o ispravnosti, željom za otkrivanje nepravilnosti, hrabrom izvještavanju i profesionalnom prenošenju stvarnih priča postali robovi senzacionalizma i sukreatori vulgarno trivijalne stvarnosti?
Kada i kako su zaboravili sve što su na fakultetu učili? Vratimo se zato u studentske klupe uvaženi kolege i dragi sugrađani, možda tamo pronađemo dijelove izgubljenog znanja i profesionalizma.
Što novinar radi? Novinaru je zadatak obavijestiti publiku o lokalnim, državnim i međunarodnim političkim zbivanjima, o akcijama istaknutih i zaslužnih ljudi te raznih tvrtki, kulturnim i sportskim događajima, kriminalu, nesrećama, prirodnim katastrofama, ratovima. Ukratko, izvješćivati o svemu što misle da bi publika željela ili morala znati.
Odgovornost ima ime i prezime
Novinare dijelimo na novinare pisce i na novinare urednike. Prvi obično prikupljaju i pišu informacije u obliku teksta, a novinari urednici naručuju i organiziraju prikupljanje određenih informacija, a zatim odlučuju je li dobivena informacija uopće važna i zanimljiva za objavljivanje, koliko s obzirom na to mora biti opsežan tekst i kakvo će mjesto dobiti u listu ili emisiji. Oni odlučuju i o tomu s kakvom će najavom, naslovom i slikom popratiti informaciju.
Urednik ne smije od novinara zatražiti da radi protiv profesionalnih etičkih načela. Za novinarski prilog objavljen bez imena ili inicijala autora ili pod pseudonimom, kao i za onaj koji potpisuje više autora, odgovara urednik. Urednik odgovara za cjelokupnu tekstualnu, vizualnu i zvukovnu opremu novinarskog priloga. Dakle, odgovornost ima ime i prezime.
Djelovanje novinara trebalo bi biti časno, pa je Hrvatsko novinarsko društvo 2009. usvojilo obvezujući Kodeks časti hrvatskih novinara koji je obvezujući za čitavu profesiju, pa tako i za novinare koji nisu članovi HND-a. Statut Hrvatskog novinarskog društva određuje sankcije za povredu Kodeksa, redakcijskim se aktima utvrđuje i odgovornost za primjenu Kodeksa na novinare koji nisu članovi HND-a.
Stečena su znanja isparila u oblaku dima
U svom su radu, tj. izvješćivanju o svemu što misle da bi publika željela ili morala znati, novinari su dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo, slobode i vrijednosti, uvažavati pluralizam ideja i nazora, opirati se svim oblicima cenzure, pridonositi jačanju pravne države i kao dio javnosti sudjelovati u demokratskoj kontroli moći i vlasti.
Marljivo su učili ova pravila za ispite na fakultetu, a stečena su znanja isparila u oblaku dima uvredljivih, pogrdnih često i nasilničkih naslova koja nemaju drugi smisao nego da izazovu ružne i agresivne reakcije publike. Teško je za povjerovati da u redakciji postoji osoba kojoj nije jasno kakvu štetu čini svima naslovom poput: “Pfizerovo cjepivo ubilo oko 40 puta više starijih osoba nego što bi ih sama bolest ubila”.
Razmišljam dalje, učili smo da se novinari moraju pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske, njegovati kulturu i etiku javne riječi i uvažavati civilizacijska dostignuća i vrijednosti. Obvezni su pridržavati se profesionalnih etičkih načela. Kada novinar urednik, s diplomom kao dokazom da je navedene činjenice zadovoljavajuće usvojio prije nego što je stupio u uređivačku ulogu, traži senzaciju bez imalo srama i ljudskosti, bez ikakve zainteresiranosti spram posljedica koje time može izazvati, novinar pisac ima pravo i dužnost odbiti radni zadatak koji je u suprotnosti s profesionalnim etičkim standardima novinarskog posla jer njegov rad će podleći kritici javnosti.
“Kažu lešinari koji bi mamu poslali u zatvor ako bi sa time podignuli. Gledanost”
“Svi novinari su isti lažovi i lopovi!”
“Bez lažljivih medija projekt COVID nikad ne bi uspio.. Uz pomoć lažljivih medija i policijske brutalnost u EU, pandemija još opstaje”
“Je li zato služite vi dnovinari?”
Kako čitamo ovakve naslove?
Jesu li ovakve reakcije izazvane djelovanjem prema principima koje smo na fakultetu učili, da se treba štititi čovjekova intima od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti? Je li ispunjena obaveza poštivanja svačijeg prava na privatnost? Ako znamo da je nedopustivo bez dopuštenja snimati osobe u okruženju u kojem se očekuje privatnost, kako čitamo ovakve naslove?
“Svi muškarci naše poznate glumice”
“Koga je sve ljubila prije supruga?”
“Valentinovo prove s ljubavnicom”
“Slučajno ili namjerno? Križala noge pa pokazala više nego je planirala”
Zagreb City Style: Izbacila bujni dekolte pa prijetila: nabijte ih na kolac ako ne vole umjetnost!
Posebna se pozornost, obazrivost i odgovornost od novinara profesionalaca zahtijeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Novinar treba izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima izvještava.
Novinarski posao je javan i veoma utjecajan
Ovu su lekciju vjerojatno markirali oni novinari koji uplakanim i ožalošćenim ljudima guraju žute, plave, crvene mikrofone u glavu silujući ih dodatno u teškim životnim situacijama. Misle li da upravo to publika želi vidjeti? Uživo osjetiti autentičnu bol, suze i nemoć majke koja je izgubila dijete, pa da zajedno s nesretnicima proživimo nesreću, otaremo suze i prijeđemo na sport.
“Zatukao ženu sjekirom, skočio u bunar pa se objesio”
“Čudesni lijek ubio petog pacijenta”
“Oprostite što sam ubio 30 pacijenata, bilo mi je malo dosadno”
Novinarski posao je javan i vrlo utjecajan, stoga je i etička odgovornost novinara velika kao što je i siva zona etičnosti velika. Etika odgovornosti, tj. briga o posljedicama vlastitoga djelovanja, temelj je etike novinarstva. Važna je to bila lekcija koja se morala naučiti kako bi se novinarom mogli nazvati. Pa ipak, duboko glibimo u mulju prepisivanja tuđih novinarskih tekstova, neistinitom izvještavanju, prikazivanju samo jedne strane, narušavanju temeljnih prava čovjeka i narušavanju prava manjinskih grupa.
U utrci za nakladom, za oglašivačima o etici se ne razmišlja. Ne razmišlja se o ljudima koji stoje iza priče, oni su depersonalizirani, oni su tekst, vijest. Već sutra idu nove vijesti koje će baciti skandale starih u zaborav. Podilazit će se niskim porivima, veličati neukus, objavljivati senzacionalističke informacije.
“Objavila novu fotku, zajahala je mlađu sestru i izbacila guzu”
“Seksi novinarka iz Hrvatske izbacila ogromno poprsje, pa koja je ovo veličina košarica?”
“Izvijala se u prozirnoj haljini: dojke su joj se jedva držale da ne poispadaju iz dekoltea”
Erozija pismenosti, profesije i profesionalnosti, zapostavljanje i gubitak etičke dimenzije te pretvaranje slobode izražavanja u zlouporabu, dovodi medije do gubitka vjerodostojnosti. Inflacije medija i vijesti biti će sve više, a sve veći utjecaj imaju amateri. Publika je prevrtljiva, sve manje zahtjevna i lakovjerna. No jedni bez drugih ne možemo i ne želimo, da se barem onda manje lažemo.
___________________
*Citati su preneseni u njihovom izvornom obliku kako su napisani u komentarima objavljenih članaka.
Podaci su prenijeti iz istraživanja GFK na uzorku od tisuću ispitanika, objavljenom u prosincu 2008., u kojem su građani ocjenjivali profesije u Hrvatskoj te istraživanju “Što publika želi”, Istraživačkog novinarskog laboratorija (Jourlab) s Fakulteta političkih znanosti provedenom krajem 2020. godine.