U zadnje vrijeme sve jače puca rusko-hrvatska ljubav, ako je ikada i bila stabilna. Prvo je krajem travnja glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Zaharova rekla kako smo nepristojni, nehumani i militantni rusofobi, i to pred milijunskom TV publikom. Takvu nam je etiketu stavila jer nismo dopustili slijetanje ruskog zrakoplova koji bi evakuirao protjerane diplomante.
Potom je prije nekoliko dana sam Sergej Lavrov (ministar vanjskih poslova) upozorio Hrvatsku na “neprijateljski stav vlasti prema Rusiji“. O toj sam poruci čitala na plaži Atlantskog oceana u Portu. Vjerojatno su mi sunce i vrućina tamo zamutili razum, no čitajući kako nam Lavrov zapravo na neki način prijeti, makar i samo verbalno, zamišljala sam kako bi u nekom worst case slučaju izgledalo uprizorenje ozbiljnog informacijskog rata između nas i njih, nadam se samo informacijskog.
U tom bi, dakle, slučaju naš tim činila četvorka, konkretnije Predsjednik, premijer, ministar obrane i ministar vanjskih poslova. Vidjeli smo doduše kod onog nesretnog drona kako njihova komunikacija prema vanjskim entitetima izgleda, no ostaje nada da će vrijeme donijeti neke novitete.
View this post on Instagram
Koliko je neverbalan dio komunikacije utjecajan?
Pa kad sam već u Portugalu, red je ponovno testirati dojam o našim političarima. Naime, kada god imam priliku predavati na nekom stranom sveučilištu, obavezno te studente gnjavim govorima naših političara. Pritom dobiju zadatak procjene dojma i to temeljem neverbalne komunikacije u nekom intervjuu. Tek nakon analize im kažem o kojim je političarima i strankama riječ te raspravimo o dijelovima neverbalne komunikacije zbog kojih su oni instinktivno pridružili neku karakteristiku osobi.
Dosad sam taj pokus provela pet puta, i uvijek je zanimljivo čuti njihove uvide, ali i raspraviti o tome koliko je neverbalan dio komunikacije utjecajan u slučaju kada ne poznajemo i ne razumijemo osobu, a koliko kada poznajemo i razumijemo jezik osobe.
Rezultati istraživanja mišljenja studenata
Pa krenimo, uz uvodnu napomenu – pustila sam im izjave u kojima sva četvorica (u nekoj svojoj prigodi) pričaju na temu odnosa Pantovčak – Banski dvori. Evo rezultata (dijela rezultata) o tome kakav su dojam portugalski studenti stekli o našim ključnim političarima u potencijalnoj geopolitičkoj kriznoj situaciji:
Kao prvo, niti jedan od ponuđenih političara nije postigao neku erupciju oduševljenja. Čisto kao uvodna napomena. Potom, prema tonu glasa i intonaciju većina (68%) je smatrala kako je Zoran Milanović iz neke desne stranke, a Andrej Plenković lijeve. Za Milanovića je većina (75%) rekla da im se čini kako odaje dojam osobe snažnog karaktera.
Iako im nije simpatičan, rekli su da odaje dojam povjerenja, u smislu da se na njega kao narod možemo osloniti. Kasnije sam im u raspravi pokušala prevesti neke od njegovih verbalnih vratolomija – ne znam koga je više boljelo – mene dok sam pokušala to prevesti i njih koji su to slušali i nisu mogli vjerovati svojim ušima.
View this post on Instagram
Glasom se trudi postići dojam kontrole situacije
Najviše su bili podijeljeni kod dojma oko Andreja Plenkovića. Ili im se baš svidio (68%) ili im je totalno neuvjerljiv (34%). Tih 68% je napisalo kako Plenković odaje dojam smirenog, autoritarnog političara snažne osobnosti. Oni koji smatraju da je neuvjerljiv (34%), istaknuli su kako se glasom trudi postići dojam kontrole situacije, ali pokreti obrvama, neprirodna mimika u tom trenutku te čudno usporavanje tempa govora kod nekih riječi, bili su za njih dovoljno jasni signali upravo suprotnog – da nema situaciju pod kontrolom. Barem kod teme.
Što se tiče ministra Gordana Grlića Radmana, i za njega je većina pomislila da je lijeve provenijencije. Kažu, takav dojam ostavlja zbog tona glasa, intonacije i ritma govora. Procijenili su da je riječ o smirenom, umjerenom i suradljivom političaru, pritom je većina (72%) napisala kako te osobine povezuju s razinom profesionalnosti.
View this post on Instagram
Najmanje su bili skloni ministru Mariju Banožiću. Prvo ga većina (56%) nije uspjela svrstati niti lijevo niti desno, potom su ti isti napisali kako imaju dojam da se želi svidjeti svima. Njih 63% navelo je kako smatraju da Banožić glumi pred kamerama da je umjeren i suradljiv, ali nisu znali točno reći zašto su stekli taj dojam. Jednostavno im nije djelovao autentično – zaključili su.
Jedan dio studenata (62%) je napisao i da im Banožić djeluje kao da skriva nervozu i nesigurnost pa da zbog toga možda ne ostavlja iskren dojam. Zaključili su to prema mimici i intonaciji pojedinih dijelova rečenica te brzini govora. Manji dio studenata (38%) je napisao da im je simpatičan, no da on nije osoba s kojom bi željeli surađivati.
Instinkt katkad dobro pogodi, a katkad nas i zavede
Eto, tako je prošla analiza i rasprava o snazi instinkta kod potpuno nepoznatih i nerazumljivih ljudi. Instinkt katkad dobro pogodi, a katkad nas taj dojam i zavede. Doduše, to što mi razumijemo riječi koje političari izgovaraju i dalje ne znači da možemo razumjeti njihov smisao ili njihove namjere. No, kod nas ljudi nisu niti zainteresirani za kritičko promatranje (ne kritiziranje).
Naime, iako nema života koji barem malo ne dotakne politika, svi se pravimo kao da to s nama nema nikakve veze i prebacujemo program ili skrolamo brzo takav sadržaj. Pa tako mnogi, onako u maniri portugalskih studenata, sude o javnoj komunikaciji po instinktu i/ili po tome što se priča. Zasad nam to tako može biti. A mnogi su za njihove riječi zainteresirani otprilike kao i moji portugalski studenti. I to je OK dok je sve donekle OK. A što će nam donijeti budućnost, vidjet ćemo.
Naslovna fotografija: @z_milanovic