– Zvao si?
– Aha.
– Jel’ bilo hitno?
– Ne, samo sam bio u društvu i kladili smo se tko će nazvati nekoga tko se neće javiti.
– I? Jesi dobio?
– Naravno. Di si, jesi između poslova?
– Nisam. Između jela sam. Kako zoveš kad jedeš u 6 popodne? Kasnije od ručka, ranije od večere?
– Ne znam imamo li za to riječ kao za brunch, iako je to za jelo oko podne, ne sada u 6.
– Tehnički nemamo ni za brunch. Nama je zapravo problem što nam je riječ ručak sadržana u riječi doručak.
Kako razlikovati vrata muškog i ženskog WC-a?
– Nego, znaš sam shvatio da mi je zadnje vrijeme problem? U kafićima i restoranima je postalo baš teško razlikovati vrata muškog i ženskog WC-a jer su simboli na vratima sve stiliziraniji.
– Da!
– Znaš kako ja na kraju prepoznam? Pogledam koji WC ima pisoar.
– I ja isto! I zanimljivo mi je da kad neka žena zabunom uđe u muški WC, tu se očito radi o zabuni. A ako muškarac zabunom uđe u ženski, svatko će prvo pomisliti: Gle ovog pervertita!
– Što će napraviti ako se uvede srednji spol? Hoće li tamo biti pisoara?
– Ako bude, u problemu smo. Ali definitivno mora to biti wc sa vratima između muškog i ženskog, bez da ikoga uvrijedim.
– Ma tad će unisex biti vjerojatno lakše ugostiteljima za imat.
– E, da… Nemoj mi više slati voice poruke od tri minute. Kad to vidim, ostavim za dio dana u kojem ću imati vremena, a to je gotovo nikad. Jer mi se ne da odvajati vrijeme za to. Radije me nazovi.
– Ali, nije isto! Možda ti imam reći nešto što ne trpi prekidanje ili repliku. Možda moram jednostavno nešto izbaciti iz sebe, a ako se ti ne javiš, nemam kako. I onda…
– Ma ne moraš se bojat replike u svakom slučaju jer te voiceve dulje od 10 sekunde neću nikad poslušat’…
– Čuješ li?! Čuješ? Jesi čuo ovo?!
– Ne čujem ni sebe od glasova u glavi.
– Potres! Jesi čuo?!
– U Zagrebu sam.
– Kad je potres u Zagrebu, u Splitu si, a kad je ovdje, gore si.
– Jel’ sve ok?
– Je, je.
– Ajde onda moramo napisati kolumnu. Neugodno mi je više.
Ima bit’ da idemo k vragu
– Jesu ti se javili?
– Nisu.
– Onda valjda nisu ni primijetili da nismo ništa poslali. Što govori o čitanosti kolumne. E, znaš što?
– Što?
– U cijeloj Hrvatskoj mora biti netko tko jedva čeka našu novu kolumnu. Netko tko svaki drugi dan ode na mixer.hr i provjeri jesmo li što objavili i razočara se kad vidi da nismo. Makar jedna jedina osoba, ali postoji!
– Idemo onda napisati kolumnu za tu jednu osobu!
– A, o čemu? Nešto ozbiljno?
– Velik je izbor. Pogledaj što se događa sve na i oko Kosova. Cijene željeza koje skaču i vuku sa sobom kvadrate stanova, gradnju. Gorivo nikad skuplje. Nestašica čipova, nemogućnost proizvodnje novih automobila, brodova, instrumenata...
– Instrumenata?
– Početkom ljeta sam kupio zadnji model jedne gitare. Čovjek iza mene je htio istu i rekli su mu da Amerika ne izručuje u Europu do proljeća jer ne proizvodi dovoljnu količinu za sebe. Nestašica drva iz Južne Amerike.
– Da, vjerojatno oni požari nedavni.
– Nema ni agave, pročitao sam da prekidaju proizvodnju Patron caffea, na kapaljku sad treba ovo što ima…
– MOLIM!? Pa tek sam nedavno otkrio to piće i već mi ga oduzimaju?
– Zanimljivo, od svih nedaća našao si se u alkoholu.
– Vjeruj mi, dosta će ih se tamo naći. Vidiš da potresi svuda udaraju, sad su počeli i vulkani eruptirat. Ima bit’ da idemo k vragu.
– Ili smo već kod njega?
– Ma vraga smo…
– Hah, kad smo kod igre riječi, jesi primijetio kako jedno slovo nekad ne mijenja značenje riječi, ali mijenja tvoje poimanje iste? Npr, asocijacija na kavanu mi je Tin Ujević, a na kafanu Željko Bebek.
– Sebe vidim u obje…
– Vozio sam se prije par dana autoputom u električnom autu prvi put. Išao sam sa prijateljima i morali smo stati na pola puta napuniti auto. Kako smo se približavali tim električnim punjačima, još je jedan auto stajao i punio se. Baš me zanimalo pozdraljaju li se ti, još uvijek rijetki, vozači elektrike nekim pozdravom u kojem se očituje neko uzajamno razumijevanje, kao neki kult.
– I?
– Pa gledao je sa odobravanjem drugi vozač. Vjerojatno bi se uhvatio rukom za obod šešira da je imao isti.
– Dobro, o čemu ćemo pisati?
– Zašto ne ovo?
– Ovo?
– E, zašto ne, otipkaj ovaj razgovor, za tu jednu osobu koja čeka.
– A neće se baš usrećit’. Nekad je bolje čekat nego dočekat’. Idući put ćemo nešto normalno.
– Taj pojam mi je stran…