Četvrtak, 2 prosinca, 2021

Svašta ni o čemu: Bolje čekat’ nego dočekat’

Kad smo kod igre riječi, jesi primijetio kako jedno slovo nekad ne mijenja značenje riječi, ali mijenja tvoje poimanje iste? Npr. asocijacija na kavanu mi je Tin Ujević, a na kafanu Željko Bebek

– Zvao si?
– Aha.
– Jel’ bilo hitno?
– Ne, samo sam bio u društvu i kladili smo se tko će nazvati nekoga tko se neće javiti.
– I? Jesi dobio?
– Naravno. Di si, jesi između poslova?
– Nisam. Između jela sam. Kako zoveš kad jedeš u 6 popodne? Kasnije od ručka, ranije od večere?
– Ne znam imamo li za to riječ kao za brunch, iako je to za jelo oko podne, ne sada u 6.
– Tehnički nemamo ni za brunch. Nama je zapravo problem što nam je riječ ručak sadržana u riječi doručak.

Kako razlikovati vrata muškog i ženskog WC-a?

– Nego, znaš sam shvatio da mi je zadnje vrijeme problem? U kafićima i restoranima je postalo baš teško razlikovati vrata muškog i ženskog WC-a jer su simboli na vratima sve stiliziraniji.
– Da!
– Znaš kako ja na kraju prepoznam? Pogledam koji WC ima pisoar.
– I ja isto! I zanimljivo mi je da kad neka žena zabunom uđe u muški WC, tu se očito radi o zabuni. A ako muškarac zabunom uđe u ženski, svatko će prvo pomisliti: Gle ovog pervertita!

– Što će napraviti ako se uvede srednji spol? Hoće li tamo biti pisoara?
– Ako bude, u problemu smo. Ali definitivno mora to biti wc sa vratima između muškog i ženskog, bez da ikoga uvrijedim.
– Ma tad će unisex biti vjerojatno lakše ugostiteljima za imat.
– E, da… Nemoj mi više slati voice poruke od tri minute. Kad to vidim, ostavim za dio dana u kojem ću imati vremena, a to je gotovo nikad. Jer mi se ne da odvajati vrijeme za to. Radije me nazovi.
– Ali, nije isto! Možda ti imam reći nešto što ne trpi prekidanje ili repliku. Možda moram jednostavno nešto izbaciti iz sebe, a ako se ti ne javiš, nemam kako. I onda…
– Ma ne moraš se bojat replike u svakom slučaju jer te voiceve dulje od 10 sekunde neću nikad poslušat’…
– Čuješ li?! Čuješ? Jesi čuo ovo?!
– Ne čujem ni sebe od glasova u glavi.
– Potres! Jesi čuo?!
– U Zagrebu sam.
– Kad je potres u Zagrebu, u Splitu si, a kad je ovdje, gore si.
– Jel’ sve ok?
– Je, je.
– Ajde onda moramo napisati kolumnu. Neugodno mi je više.

Ima bit’ da idemo k vragu

– Jesu ti se javili?
– Nisu.
– Onda valjda nisu ni primijetili da nismo ništa poslali. Što govori o čitanosti kolumne. E, znaš što?
– Što?
– U cijeloj Hrvatskoj mora biti netko tko jedva čeka našu novu kolumnu. Netko tko svaki drugi dan ode na mixer.hr i provjeri jesmo li što objavili i razočara se kad vidi da nismo. Makar jedna jedina osoba, ali postoji!
– Idemo onda napisati kolumnu za tu jednu osobu!
– A, o čemu? Nešto ozbiljno?
Velik je izbor. Pogledaj što se događa sve na i oko Kosova. Cijene željeza koje skaču i vuku sa sobom kvadrate stanova, gradnju. Gorivo nikad skuplje. Nestašica čipova, nemogućnost proizvodnje novih automobila, brodova, instrumenata...
– Instrumenata?
– Početkom ljeta sam kupio zadnji model jedne gitare. Čovjek iza mene je htio istu i rekli su mu da Amerika ne izručuje u Europu do proljeća jer ne proizvodi dovoljnu količinu za sebe. Nestašica drva iz Južne Amerike.
– Da, vjerojatno oni požari nedavni.
– Nema ni agave, pročitao sam da prekidaju proizvodnju Patron caffea, na kapaljku sad treba ovo što ima…
– MOLIM!? Pa tek sam nedavno otkrio to piće i već mi ga oduzimaju?
– Zanimljivo, od svih nedaća našao si se u alkoholu.
– Vjeruj mi, dosta će ih se tamo naći. Vidiš da potresi svuda udaraju, sad su počeli i vulkani eruptirat. Ima bit’ da idemo k vragu.
– Ili smo već kod njega?
– Ma vraga smo…
– Hah, kad smo kod igre riječi, jesi primijetio kako jedno slovo nekad ne mijenja značenje riječi, ali mijenja tvoje poimanje iste? Npr, asocijacija na kavanu mi je Tin Ujević, a na kafanu Željko Bebek.
– Sebe vidim u obje…

Svašta ni o čemu: …Inače?

– Vozio sam se prije par dana autoputom u električnom autu prvi put. Išao sam sa prijateljima i morali smo stati na pola puta napuniti auto. Kako smo se približavali tim električnim punjačima, još je jedan auto stajao i punio se. Baš me zanimalo pozdraljaju li se ti, još uvijek rijetki, vozači elektrike nekim pozdravom u kojem se očituje neko uzajamno razumijevanje, kao neki kult.
– I?
– Pa gledao je sa odobravanjem drugi vozač. Vjerojatno bi se uhvatio rukom za obod šešira da je imao isti.
– Dobro, o čemu ćemo pisati?
– Zašto ne ovo?
– Ovo?
– E, zašto ne, otipkaj ovaj razgovor, za tu jednu osobu koja čeka.
– A neće se baš usrećit’. Nekad je bolje čekat nego dočekat’. Idući put ćemo nešto normalno.
– Taj pojam mi je stran…

Pročitajte još...

Zagreb City Style: Izbacila bujni dekolte pa prijetila: nabijte ih na kolac ako ne vole umjetnost!

Uzbudljiva izložba kritika je društvu, upozorenje nepravdi koja nas okružuje, ruganje svijetu kakvog sami stvaramo. Ako ne podnosite nepravdu i licemjerje - voljet ćete ovu izložbu, a usput ćete imati sjajne fotografije za Instagram!  

Zagreb City Style: Hrvatska moda – jučer, danas, sutra

Modne platforme gasile su se jedna za drugom. Nekoliko uspješnih domaćih brandova još uspijeva okupiti sponzore za samostalne revije koje budu pravi mali bombončići od događaja. A fali nam svega. Love, stila, mode, revija, manekenki, šušura, fali celebrityja, fali autentičnosti, glamura makar i lažnog

Mixer jednog imidža: Jeff Bezos – ‘Ono smo što odabiremo biti’

Dok je gradio Amazon u jednu od najcjenjenijih svjetskih tvrtki, Jeff Bezos je stvorio reputaciju briljantnog, ali tajanstvenog i hladnokrvnog korporacijskog titana. Pritom se uz utjecaj i moć, nerijetko u medijima spominju i loši radni uvjeti za njegove zaposlenike

Mixer jednog imidža: Mona Lisa – osmijeh koji vrijedi milijune, a skriva mračno doba za žene  

Predsjedničke retoričke akrobacije u obliku pokušaja da ga percipiramo kao autoriteta koji "zna kako promatrati" i sukladno tome izgovarati stavove, motivirale su me na istraživanje priča u pozadini slavnih žena, čiji osmijeh možda vrijedi milijune, ali iza sebe krije nemoć doba u kojem su živjele ili žive danas

Povezano

Svašta ni o čemu: Umoran od izma i svih njegovih izvedenica

Moja poanta je da bismo svi trebali biti isti, neovisno o našoj rasi, spolu, seksualnoj orjentaciji ili vjeri. Utopijski, znam. Ali jedno može svatko napraviti prije nego baci figurativni kamen na nekoga jer je u njegovoj glavi drugačiji. Treba se zapitati: 'Gdje su sve te čarape?'

Svašta ni o čemu: Kao i obično, nikad nismo mi krivi!

Toliko smo moralno iskrivljeni, apatični i ne bi me čudilo da se kojim slučajem kod nas dogodio slučaj od prije par godina, kada su na vidjelo izašla monstruozna (ne)djela Harveya Weinsteina, da bi ga ovdašnji mediji prozvali našim Casanovom

Svašta ni o čemu: Pamtim (uglavnom) samo sretne dane

Život čine trenutci. Sitnice. Lijepi momenti i ružni. Kažu da je nekad manje važno što se dogodilo; važnije je kako smo mi to upamtili. No, što ako nismo? 

Svašta ni o čemu: Izvor blizak strahu

Postoje ti neki strahovi o kojima i ne razmišljam, nisu iracionalni, samo ih u svojoj glavi preuveličam. Više bih volio napisati sada da se bojim visine, ili zatvorenog prostora. Barem bi svojim strahovima mogao dati ime. Ali nije tako

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime