Kada god pomislim da je javna komunikacija dotaknula dno, političari se potrude ukazati na činjenicu kako je kod nas dno rastezljiv pojam. Pa tako svaki izbori, neovisno o veličini ili važnosti razotkriju poneku novu nijansu jadnosti u borbi za moć. I to principu – što je plijen skuplji, to je jadnost jeftinija duhom. U svjetlu recentnog splitskog spektakla ne čudi me tako što i najotporniji među nama gube sve više želju za praćenjem javne riječi.
Tako je kako je, ili što bi narod rekao, klimamo s onim što imamo. Treba se okrenuti onima koji čine razliku. Previše se bavimo onima koji su na usluzi svojim interesima. Pritom postoje ljudi koji su dosljedno i predano u službi narodu. Ljudi uz čije se ime dostojanstveno može staviti pojam javnog interesa. Oni zaista postoje i svojom nazočnošću u javnoj areni mijenjaju ovo društvo na bolje.
Predanost i dostupnost
Jedna od takvih je Branka Mikšić Batić, glinska dogradonačelnica. Niti je na utjecajnoj, niti na atraktivnoj političkoj poziciji. Nema niti povlastica zbog političke funkcije i medijske vidljivosti. Unatoč tome ili baš zbog toga, ona je jedna od političarki koji ovo društvo mijenjaju na bolje.
Što tu ženu čini drugačijom? Predanost i dostupnost kojom pristupa sumještanima te jasnost i iskrenost u glasu prema institucija. Borba za interes svojih sugrađana. Snaga bivanja glasom onih koji su nemoćni.
Doduše, do utorka, 29. prosinca 2020. godine i razornog potresa magnitude 6.3 prema Richterovoj ljestvici u 12:19, samo su njezini sumještani i možda nekolicina humanitarnih aktivista znali za njezinu predanost i rad. Nakon tog smo dana svi saznali da postoji političarka koja zapravo nema neke izvršne ovlasti, nema povlastice zbog funkcije (kreditom je kupila auto kako bi pomagala nemoćnima i potrebitima), no ne staje u borbi za ljude u svom kraju.
Komunikatorica godine
U međuvremenu je za svoj rad primila brojna priznanja, što neformalnih (riječi i pogledi onih koji znaju da se bori za njih) do formalnih. Zadnja u nizu je ovogodišnja nagrada Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ) za komunikatoricu godine. To je jedna od nagrada za komunikacijski doprinos pojedincima koje HUOJ dodjeljuje već trinaestu godinu zaredom. Ove je godine uz stručno povjerenstvo, svoj glas dalo i članstvo udruge. U obrazloženju žirija HUOJ-a stoji kako Bakšić Mitić “unatoč emocijama, koje su od prvog dana bile jake, te katastrofalnim posljedicama potresa ni u jednom trenu nije širila paniku, već je od prvog dana jasno komunicirala kakva je pomoć potrebna, a što u datom trenutku nije bio prioritet”. Po primitku nagrade, Bakšić Mitić je za sebe rekla kako je njezina komunikacijska strategija jednostavna: uvijek i bez straha govoriti istinu.
Važnija djela od riječi
Je li ona idealna političarka ili je samo žena koja iskreno i predano živi svoj humanitarni aktivizam nije važno za ovaj tekst. “Mislim da bi nam svima bilo bolje kada bi se sve političke stranke ukinule. Jer oni ljudi koji nisu vezani nekim stranačkim obavezama i članstvom u političkim strankama slobodniji su i vjerodostojniji u iznošenju svojih stavova i govorenju istine. I ako ste se počeli baviti politikom, onda vam interes naroda uvijek mora biti najvažniji”, jedna je od izjava koju je dala u intervjuu nakon primitka nagrade. Možda upravo ta izjava, koliko god zvučala iracionalno iz perspektive demokratskog sustava i struktura, najbolje opisuje stav Branke Bakšić Mitić i političkom djelovanju.
No, to je ona. Iako je komunikatorica godine, kod nje su važnija djela od riječi. Uzgred budi rečeno, za kraj još jedan info. HUOJ inače svake godine bira i antikomunikatora godine. Članovi i povjerenstvo se pritom pretpostavljam nadaju kako će javna packa stručnog udruženja potaknuti moćne pojedince na manje jezičnog onečišćenja ekosustava koji dijelimo s njima. A dok se to ne dogodi, angažman i rad Bakšić Mitić pokazuje da se može drugačije.
Fotografije: Facebook