Original Johna Carpentera iz 1978. jedan je najboljih horora svih vremena i pionirski predstavnik slasher žanra u kojem sumanuti i psihotični ubojica s jednako stravičnom maskom oboružan makro size nožem rezbari po kožama mladih Amera i Amerikanki.
Kult Michaela Myersa kao zastrašujućeg tihog lika nisu uspjeli srozati niti pokvariti više ili manje besmisleni nastavci franšize, njih desetak, među koje se uvrštava i “posljednja” trilogija Davida Gordona Greena koji je pokušao produkcijski modernizirati i popratiti trendove horora 21. stoljeća. Prvenstveno se više fokusirajući na što brutalnije ili duhovitije načine ubojstava nego na doista intrigantni sadržaj i jezovitu atmosferu oko koje je cijeli kult i sagrađen.
Svi naknadni, komercijalno relativno uspješni nastavci varirali su plot – Michael Myers u toj i toj minuti filma uzima nož ili druga oruđa i počinje ubijati. Body count je bila jedina značajna razlika, te pokušaji sugestije i prebacivanja ubojite “krvi” na malenu rođaku Jamie Lloyd u četvrtom ili petom dijelu. Ili pokušaja prebacivanja loptice u odnosnom, posljednjem nastavku sage o nekad klincu, danas starcu koji iza maske sije teror u avetinjskom američkom gradiću Haddonfieldu. Nakon stilističke i produkcijske modernizacije Halloweena u režiji Roba Zombieja, posljednja trilogija zaključno s “Ends” dijelom, nije donijela osobitih pametnih pomaka u načinu portretiranja ubojice.
Ponovni okršaj Lauri Strode i Michaela Myersa
U zadnjem pohodu Michael Myers, nakon što je izgorio u pretposljednjem dijelu igra feniksovsko biće ne iz plamena već kanalizacije i skrivenih tamnih rupa na marginama gradića. Poslije izgnanstva od strane stanovnika gradića i kojeg na kojeg slučajno naiđe još jedan, novi neshvaćeni klinac Corey, krivac za ubojstvo djeteta kojem je bio babysitter. Potencijalni novi Michael sluti se već po izboru face glumca Rohana Campbella, a svaka prva pomisao koja gledatelju padne napamet u kojem smjeru će se razviti radnja u dobrom dijelu filma je točna. Naime, zbog starosti i činjenice da se opet priprema “revolveraški obračun noževima” između Laurie Strode (vječna Jamie Lee Curtis) i njenog dužnika Michaela, vrijeme je bilo pokušati predati palicu iznalazeći način kako bi nastavljač rada i djela trebao izgledati. I zašto.
Jer uvijek i sve se vraća na 31. listopad. I na već preorane i gorespomenute klišeje žanra.
View this post on Instagram
Redatelj se pritom oslanja na više ili manje uspješno igranje križaljke s likovima i u nedostatku jače dramaturške okosnice samo na vrlo površno ocrtavanje dramaturških rukavaca priče, koji povremeno i samo na momente zazvuče intrigantno, ali onda se stvari vrate na svoje mjesto i u početni površni eksploatacijski položaj u kojem imate film zapakiran u površni i stereotipni horor tetrapak. Kad je najveća i najbolja fora filma trivija činjenica da u posljednjoj trilogiji Myersa glumi Nick Castle, glumac iz Carpenterova originala – znate koliko je sati i o kakvom se materijalu radi. Možete se nadati samo da je ovo doista kraj i da nema više optimista s idejom kako renovirati odnosni serijal.
6/10