Ponedjeljak, 25 ožujka, 2024

Saša Lozar: Uvijek mi je glazba bila najbitnija

O novoj pjesmi, sudjelovanju na glazbenim festivalima, planovima za budućnosti i zašto biti 'good guy' danas nije minus, popričali smo s poznatim glazbenikom

Saša Lozar, poznati glazbenik i voditelj na sceni je već dugih 18 godina. Svoju je glazbenu karijeru započeo u tada popularnom showu Story Supernova, a zatim se nastavio glazbeno razvijati kroz boy band Saša, Tin i Kedžo. Nakon odvajanja od benda se posvetio solo karijeri, a čini nam se da veoma lijepo pliva u glazbenim vodama.



Saša je uspio izgraditi prepoznatljivi glazbeni stil, a njegove pjesme veoma brzo postanu hitovi na radiostanicama, a nisu mu strane ni nominacije za neke od najvažnijih glazbenih nagrada u zemlji. O novoj pjesmi, sudjelovanju na glazbenim festivalima, planovima za budućnosti i zašto biti ‘good guy’ danas nije minus, popričali smo s poznatim glazbenikom.

Netom je završen Zagrebački festival kao launch poligon za novu stvar “Lagano na vrijeme”. Koliko festivali realno pomažu u PR – u i izvođaču s toliko staža koliko ima Saša na sceni i estradi, a koliko su nužno zlo?

Ne bih koristio taj pojam ‘nužno zlo’ uopće. Moj cilj je bio predstaviti novu stvar, zabaviti se i pjevati s velikim orkestrom. Festival je samo jedan mali dio brojnih alata koji se koriste pri lansiranju novog materijala. Na kraju, kad se sve zbroji i poslože kockice, nema nužnog zla. Publika prepozna ili ne, ne razmišljaju o porijeklu. Pjesma “Lagano na vrijeme” je na samom vrhu, to je najvažnije. 

Osim toga pjesma se objavila mjesec dana prije samog festivala, tako da je ispalo odlično. Imali smo zadanu strategiju unaprijed, odraditi uspješno brendiranje pjesme do festivala, uspjeti i nemati opterećenje s plasmanom. 

Mi smo u suštini empatični

I nova pjesma, kao i veći dio Sašine karijere reflektira njegov smooth i easygoing karakter. U vrijeme bombardiranja medijskim svinjarijama i dominacijom crne kronike nova stvar poziva na drugačiji pristup. Čuju li ljudi poruku stvari ili se ona izgubi u masi pesimizma? 

Ja sam optimista. Tako sam odgojen i to se osjeti i u mojoj glazbi. Istina da danas ima stvarno svega na raspolaganju, ali siguran sam da ljudi čuju koje to privlači. Možda im treba duže vremena da obrate pažnju, ali pohrane negdje. Mi smo u suštini empatični, i u prirodi nam je pozitiva.

Komercijalnost i radiofoničnost uz etiketu feelgood guya domaće glazbene scene i dalje su bazne linije vezane uz dobar dio Sašine karijere. Ljubav i osmijeh kao centralne teme. Ima li ikad mjesta za neke stilske eksperimente (naravno unutar mainstreama pop scene), duete, izlete u nepoznato ili je baza zadržavanje i ispunjavanje očekivanja publike? 

Do sada sam radio s različitim autorima i producentima. Od Borisa Đurđevića, Ante Pecotića preko Erola Zejnilovića i Luke Tralića do Peggyja, Skansija i Dina Šarana. Bilo ih je i puno više kroz ove godine. Tako da se stvarno uvijek trudim iznenaditi i ne samo ispuniti očekivanja, nego i pomaknuti granice produkcije i svog vokala. Sve su to isprva bili izleti u nepoznato. Danas imam u svom timu stalne vrhunske suradnike s kojima nadograđujem dobro postavljene temelje pa nema potrebe stalno eksperimentirati. Sve će se dogoditi, a kada? Ja ne znam precizno. Izvjesno je. 

Važno je da se sluša glazba

Je li vrijeme albuma kao forme kompiliranja pjesama prošlo i bilo zamijenjeno spot/singl taktikom svakih nekoliko mjeseci ili se još uvijek isplati razmišljati u tom smjeru?

Kod mene se pokazalo da se itekako isplati jer sam zadnjim albumom “San” zaradio nominaciju za Porin pop album godine 2021. Trend singlova je bio stalno prisutan i ja sam bio dio tog trenda, no album je ipak album. To je cjelovita priča i vizit karta tvog zvuka. Sretan sam da na koncertima sviram isključivo svoje pjesme uz možda pokoji cover. 

Koncertni Lozar. Koliko je čest i učestao terenski u RH i regiji? Koliko je prostora, klubova, festivala tipa koji pogoduju izvođačima tipa Saše Lozara?

Imao sam veliki broj koncertnih nastupa, festivala i lojalnu publiku u zadnjih 20 godina. Sjetimo se 2003. kada nismo mogli hodati po ulicama i doslovno su se ljudi vješali po autima u kojima smo dolazili na koncerte. To su sada zreli ljudi, oni su i sada moja publika.

Tada sam jako dobro iskusio što su velike turneje i dvorane. Publika i euditorij su svugdje, oni su na koncertu, na tv nastupima, oni slušaju digitalne platforme, sluša radijski eter. Imam feeling da sam stalno na nekom koncertu. Važno je da se sluša glazba. Regija je uvijek napeta, čekam i nju. Ona isto ima svoja pravila. Do tada želim u Hrvatskoj odraditi kvalitetno teren i objediniti minuli rad. 

Biti ‘good guy’ danas nije minus

Jedna od aktualnosti s domaće glazbene scene su učestale zabrane tj. nedozvole koncerata izvođača raznih stilova. Počelo je s Pulom i Osijekom oko folka, nastavilo Slavonijom i kontinentalnim dijelom oko punka i metala. Molba bez političkih korektnosti, ali komentar na takav vid komuniciranja glazbene (pop) kulture.

Od silne slobode i demokracije koju danas imamo, postali smo još zatvoreniji. Toliko smo fokusirani na inkluzivnost da se događa sve kontra od toga. Glazba je uvijek našla svoj put do publike i tako će biti i u budućnosti.

Je li Sašina dobrohotnost i načelna povučenost iz medijske žiže rezultat nezainteresiranosti za bildanje agresivnijeg medijskog statusa i prisutnosti na domaćoj glazbenoj sceni i koliko su mu nagrade tipa – festivalske, Porini, Ruže, Studiji, etc bitne za karijeru? Obzirom da po vokalnim predispozicijama spada u prvu ligu, ali nema povlačenja ikakvih privatnih trenutaka od kojih se napajaju mediji poput recimo interesa za kolegu mu Grašu, čini li mu se da išta bitno propušta? 

Biti ‘good guy’ danas nije minus, barem u mojim očima. Ima nas različitih, svatko koristi svoje alate i ima svoj stil rada.. Živim obiteljski život i moja obitelj se ne želi eksponirati. Ja to poštujem. Mnogi su dokazali da se i bez toga da biti u medijima. Uvijek mi je glazba bila najbitnija. 

Sto se tiče nagrada, one su slijed truda i rada. Doći ću i ja na red. Vratimo se samo retroaktivno, nije to svima i stalno bilo tako. 

Iako nije vrijeme za rekapitulaciju karijere u smislu ikakvih podvlačenja linija, ako se ubrojava i blitzkrieg period s prvim i jedinim boy bendom ovih prostora, nakupilo se iskustva…koje su neki još neostvareni ciljevi i ima li ih uopće? 

Taj blitz je bio velik i drago mi je da još i danas traje. Kroz to iskustvo sam dobio megahit, veliko iskustvo na terenu, a to nije zanemarivo. Nema još mjesta za rekapitulaciju, jer sam tek počeo. Svatko od mojih kolega, pa tako i ja, će se složiti kod definiranja neostvarenih ciljeva, a to su veliki koncerti s orkestrima i velikim bendovima, interesantne lokacije, pjesme i top projekti.

A projekcije daljnjih trajanja, s pretpostavkom da se do kraja godine ne događa neki novi covid upgrade ili slične globalni restart svinjarije koje ne bi dale planirati… Nemoj tako crno. Posluhni moju “Lagano na vrijeme” i prihvati filozofiju. Jednostavna je.

Foto: Filip Grzinčić

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime